Danče, možda jedna od popularnijih domaćih plaža, posebno među domaćom čeljadi, iz godine u godine ne gubi ni na ljepoti ni na sigurnosti. Da se plivačima, kupačima i svima željnih Vitamina D ništa loše ne dogodi, paze spasioci Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik Ramona Popović i Antonio Benussi.
Isti kriteriji za mladiće i djevojke
Na svojoj platformi pod šatorom bodre uživatelje u ljetnim radostima. Ramona je studentica prve godine ekonomije, a Antonio učenik četvrtog razreda Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik, smjer Nautika.
- Odlučio sam postati spasilac jer želim pomoći ljudima, biti na raspolaganju ako im se što dogodi, kaže Antonio kojemu obuka nije bila ni teška ni lagana, negdje na sredini, najizazovnije je bilo isplivati određenu ‘metražu’.
- Na plaži mog djetinjstva bila su dva spasioca na dužnosti, vidjela sam kako čine dobra djela, kako rade, pomažu ljudima... A kad sam se ubola na ježa, oni su mi pomogli, to mi se svidjelo pa sam odlučila postati spasilac.
Otkriva Ramona kako trenutno tri djevojke rade kao spasioci, te kako su reagirali prijatelji kad je rekla da se želi baviti ovim sezonskim poslom.
- Moji su prijatelji očekivali da ću ići polagati za spasioca jer treniram vaterpolo, trener mi je već prošle godine predložio da krenem pa sam se tako odlučila. Djevojke i mladići imaju iste kriterije prilikom polaganja i moram priznati da je bilo naporno, posebno je ronjenje bilo izazovno, kaže Ramona koja ističe kakva je očekivanja imala oko posla:
- Mislila sam da će biti stresno te psihički i fizički naporno, ali zasad je prilično mirno, veli Ramona.
Radni dan počinje u 10.30 i traje do 18.30. I Ramoni i Antoniju je ovo prva sezona spasilačkog rada.
- Kad dođemo na posao, najprije podignemo šator, stavimo našu zastavu da ljudi vide da smo tu, obučemo radnu odjeću i krećemo, govori Antonio.
Domaći ili strani, kupači ih rijetko kad nešto pitaju, a u zadnje vrijeme se ionako sve vrti oko meduza.
- Nedavno su pitali kakva je situacija s meduzama, ima li ih u moru... Onaj dan bilo je desetak intervencija, a iz mora je izvađeno oko 25 do 30 meduza. Srećom, nitko nije završio u bolnici, na mjestima gdje je meduza došla u dodir s kožom ostalo je samo crvenilo. I domaći i stranci su dobro reagirali, najviše je ‘panike’ bilo među djecom... Kad nam se netko požali, opečeno mjesto isperemo vodom, stavimo vrući oblog, a žalac se može izvaditi pincetom, nekom karticom ili nekim drugim predmetom... Srećom, nikom tko nam se javio nije ostao žalac ili više njih... Meduze su bile male pa nije bilo zahvaćena velika površina kože, naravno, sve zavisi o kojem se dijelu tijela radi. Mnogi mjesto uboda češu iako se to ne preporučuje, ali ljudi poslušaju naš savjet da to ne čine, prepričava Antonio koji je svjedočio najgorem danu kad je riječ o meduzama.
Uvijek rade udvoje
- Nadamo se da je prošlo najgore razdoblje s meduzama, čini se da se situacija smirila u zadnje vrijeme, a poslije tog dana kad ih je bilo najviše, bile su još dva slučaja, jedan na dan, odmah su izvađene iz mora kako se drugi ne bi opekli, kaže Ramona.
Dakle, na veliku Ramoninu i Antonijevu radost, meduze su konačno more na plažama prepustile kupačima i povukle se. Kad u podne sunce upeče na maksimumu, stijene na Dančama usiju se poput peći, ali spasiocima to ne smeta.
- Kako smo djeca s mora, nije nam toliko naporno koliko bi bilo ljudima koji dolaze iz unutrašnjosti tijekom sezone raditi ovaj posao, komentira Ramona.
Oboje su sretni što dosad nisu imali ozbiljne intervencije, nikoga još nisu morali spašavati na moru, sve se svodi na manje porezotine i na podjelu flastera.
- Neki dan je jedan mladić porezao taban pa smo morali stavljati gazu i zavoj da sve učvrstimo jer je baš krvarilo. Ali, to je to. Bila je to grupa Francuza i bili su jako zahvalni što smo im pomogli, moram primijetiti kako su jako dobro govorili engleski, ističe studentica ekonomije.
Spasioci osim fizičke spremnosti, osnove prve pomoći moraju imati u malom prstu, a i znati podnijeti prizor krvi, ni Antonio ni Ramona tu nemaju nikakvih problema. Ne kriju kako je dobro znati neke vještine i usvojeno znanje primijeniti u privatnom životu. Ljudi kojima pomognu su zahvalni, a neki su ih nedavno zvali da objeduju zajedno s njima.
A da se netko krene utapati u moru, za koliko bi bili spremni?
- Odmah! - kao iz topa, jednoglasno i glasno poručuju sugovornici.
Nikad nisu stalno na istim plažama, neprestano mijenjaju svoje mjesto nadgledanja, ovisno o rasporedu. Antonio je svejedno na kojoj plaži radi, a Ramoni su ipak drage Danče, sretne tu domaće, poznanike, mnoge je i upoznala upravo tu, a rado bi pošla dežurati i u Štikovici, na plažu svog djetinjstva kako bi mogla pomagati drugima kao što njoj na tom mjestu nekoć pomogli.
Mladi nautičar rado bi dogodine opet radio radio kao spasilac, kaže kako su mu odlične kolege. Uvijek rade u dvoje tako da im, i kad se ništa ne događa, nikad nije dosadno, razgovaraju međusobno, a i uvijek naleti netko od domaćih tko je raspoložen za ćakulu tako da se malo zabave.
Oboje u poslu vole činjenicu da mogu pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna, to ih ispunja zadovoljstvom i plemenitim osjećajima.
Svašta se nagledaju tijekom radnog vremena, nasmiju se, šale, a vide i svakakve skokove na glavu i one koji bi to ‘navodno’ trebali biti... Neka smijeha i zafrkancije, jedina im je želja da tako ostane, da sezona prođe mirno i bez ozbiljnih intervencija, a Antonio i Ramona će paziti na kupače do početka akademske odnosno školske godine.
Kad nisu na radnom mjestu, najbolje se opuštaju u druženjima s prijateljima, a dubrovačke plaže u sigurnim su rukama, pod stalnom prismotrom... Baywatch je to na dubrovačku, a Mitch i njegova ekipa bili bi više nego sretni da u timu imaju Ramonu i Antonija!
