Povodom 45. obljetnice upisa povijesne jezgre Dubrovnika na UNESCO-v Popis svjetske baštine te 15. obljetnice upisa Feste sv.Vlaha na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine baštine čovječanstva te upisa arhivskih fondova iz razdoblja Dubrovačke Republike na UNESCO-vu listu Sječanja svijeta, očekuje se kako će dubrovačko Gradsko vijeće proglasiti 2024. ”Godinom UNESCO-e svjetske baštine“ u Gradu Dubrovniku.
Inače, UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organisation) je specijalizirana organizacija UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu koja podržava suradnju među narodima i tako doprinosi miru i sigurnosti. UNESCO ima 196 članica a sjedište mu je u Parizu. Boreći se za poboljšanje društvenog statusa žena i djece te organizirajući međunarodne sastanke mladeži zbog međusobnog zbližavanja, UNESCO informira svjetsku javnost i o kriznim situacijama u svijetu te apelira na zaštitu kulturne baštine. Pri osnivanju je kao cilj naglašeno da sami ekonomski i politički državni sporazumi nisu dostatno jamstvo očuvanja mira temelj kojeg su intelektualna i moralna solidarnost, bez razlike na rasu, spol, jezik ili religiju.
Povodom očekivanog proglašenja 2024. ”Godinom UNESCO-e svjetske baštine“ u Gradu Dubrovniku anketirali smo dio eminentnih kulturnih djelatnika grada. Evo što su nam rekli:
Ravnateljica Zavoda za obnovu Mihaela Skurić:- Status svjetskog dobra i činjenica o uvrštenju na Popis svjetske baštine UNESCO-a je dokaz prepoznatljivosti vrijednosti naše kulturne baštine i njene važnosti, osim neposredno za naše živote i društvo, tako i za cijeli svijet. UNESCO donosi politiku zaštite i očuvanja kulturne baštine i njegova značajna uloga je u poticanju država na izvršenje politika i na uspostavu odgovarajućeg upravljanja, koje će osigurati da se vrijednosti očuvaju za buduće naraštaje. To ne znači usporavanje razvoja, već stavljanje kulturne baštine u središte razvoja uz preispitivanje koliko i kako razvoj utječe na vrijednosti koje su nam kao zapis u prostoru i vremenu ostavili naši preci. Već 45. godina statusa svjetske kulturne baštine, 15. godina svjetske nematerijalne baštine (Festa Sv. Vlaha) i recentan upis u sjećanje svijeta (građa Državnog arhiva u Dubrovniku) čine Dubrovnik jedinstvenim gradom, te je biti uključen u njegovu obnovu i upravljanje iznimna čast.
Bivši dugogodišnji predsjednik i tajnik Društva prijatelja dubrovačke starine Niko Kapetanić ističe kako je ideja utemeljenja UNESCO-a izvrsna i da Dubrovnik mora biti pod UNESCO-vom zaštitom, ali naglašava i činjenicu kako je u praksi bilo i razmimoilaženja s pojedincima iz te organizacije koja je utjecala i na usporavanje obnove:- U svim se organizacijama sve svodi na ljude, a neki od njih su nas, npr. zbog tankog sloja cementa na gornjoj strani zidina, znali neopravdano optužiti i da uništavamo zidine. Dogodilo se čak i to da nas ne pozovu da nazočimo njihovom obilasku povijesne jezgre, pa i da bivšoj čelnici Restauratorskog odjela najave da ih dočeka na Pilama, a oni je potom namjerno izbjegnu te u Grad uđu sa strane Ploča! Jednako tako smo imali problema i s prihvaćanjem ideja o uključenju nekih objekata pod zaštitu te organizacije te Ston i Sokol grad nisu, ali stećci kod crkvice sv. Barbare jesu pod UNESCO-vom zaštitom.
Pročelnica Upravnog odjela za kulturu i baštinu Julijana Antić Brautović kaže kako uključivanje na UNESCO-v popis baštine čovječanstva znači međunarodnu prepoznatljivost i prestiž određene lokacije, odnosno kulturnog dobra, ali i podizanje razine svijesti lokalnog stanovništva o važnosti baštine koju su naslijedili:- UNESCO-ovi standardi zaštite i očuvanja baštine, kojih se skrbnik određenog dobra mora pridržavati, vrlo su strogi, što garantira održivost baštine i njeno očuvanje za buduće generacije, odnosno očuvanje identiteta određene sredine - društva. Nadalje, uključivanje u međunarodne zajednice uvijek znači razmjenu iskustava, znanja i vještina pa i financijsku podršku u slučaju potrebe. O tome najbolje svjedoči UNESCO-ova pomoć u obnovi Grada nakon Domovinskog rata. Na koncu, međunarodna prepoznatljivost baštine ima i vrlo važne ekonomske učinke u vidu razvoja turizma i popratnih industrija, o čemu također najbolje svjedoči iskustvo Dubrovnika.
Predsjednik Dubrovačkog saveza športova ali i istaknuti član DPDS-a Maro Kapović podsjeća kako je od izuzetne važnosti za cijeli naš grad, a posebno staru gradsku jezgru, da se prije 45 godina našao na UNESCO-vom popisu svjetske baštine:- Kao krovna institucija za očuvanje svjetske materijalne, ali i nematerijalne baštine u izvornom obliku, UNESCO je propisao vrlo visoke standarde same obnove spomenika te njihova očuvanja i prezentacije. Vrlo važan naglasak je stavljen i na korištenje samih spomenika, kako se njihova izvornost ne bi ugrozila prekomjernim “eksplatiranjem”. Nažalost, tijekom Domovinskog rata sve UNESCO-ve oznake na spomenicima nulte kategorije nisu značile ništa za srbocrnogorsku hordu, a slične situacije smo vidjeli u Siriji teAfganistanu i drugim zemljama bogatim povijesnim spomenicima. Unatoč tome, nema uopće sumnje da nam je UNESCO itekako potreban, a Dubrovnik kao svjetski biser će se i dalje obnavljat prije svega pod budnim okom Ministarstva kulture RH i njhovog Konzervatorskog odjela, vodeći se i smjernicama koje je dao UNESCO.