Majsan je u opkoljenom Dubrovniku tijekom agresije bivše JNA, srpskih paravojnih postrojbi i pripadnika TO Crne Gore značio puno više od improviziranog oklopjanka, ‘sklepanog‘ 1991. godine u korčulanskom brodogradilištu Inkobrod od kamiona TAM 26, a ime je dobio po otočiću u korčulanskom kanalu.
Majsan je, kako piše na stranici Policijske udruge branitelja PU Dubrovnik 91., sve do oslobađanja dubrovačkog područja i deblokade grada korišten za prijevoz i evakuaciju na relaciji Dubrovnik-Mokošica po noći odnosno za snabdijevanje i evakuaciju na Belveder po danu. Kako je uglavnom korišten pod okriljem noći, neprijatelj je na njega gađao na slijepo i nikad nije bio izbačen iz borbe. Najviše su stradavale gume, pa se očevici sjećaju situacije kad se vratio u Dubrovnik na samo dvije gume i osam felgi! Poslije povratka sa zadataka svako jutro su ga u dubrovačkom Libertasu ‘krpali‘ kako bi bio spreman za akciju čim nad gradom padne mrak.
Tijekom 1991., njime su upravljali policijski službenici Miho Kocelj, Zijad Čejvanović, Vlaho Demović i Neno Tokić jer je za vrijeme najveće agresije korišten od strane PU. Majsan se smatra jednim od najvažnijih humanitarnih vozila i simbol je prkosa prema agresoru. Nakon oslobođenja dubrovačkog područja ostavljen je u Konavlima, no Muzej suvremene povijesti Dubrovačkih muzeja, Udruga Zbora narodne garde, Odbor dubrovačkih branitelja s članicama UHDDR Župa dubrovačka, UHDDR DNŽ, UHDDR Općine Ston, Udruga roditelja poginulih branitelja iz Domovinskog rata i Libertas Dubrovnik obnovili su Majsana i postavili u parku na Batali, u neposrednoj blizini broda Sveti Vlaho iz sastava Odreda naoružanih brodova Dubrovnik.