Nakon što su Državni inspektorat, Veterinarska inspekcija i Policijska uprava dubrovačko neretvanska ovog tjedna ušli u azil Društva za zaštitu životinja Dubrovnik, a u srijedu im je oduzeto 17 pasa, na Žarkovici se život nastavlja. S gorčinom i tugom, ali preostalih 250 pasa i dalje treba hranu, vodu i sklonište. Jesu li institucije pronašle nepravilnosti? Naravno, spremno odgovara Sandra Sambrailo.
- Još sam pod dojmom i pod emocijama, ali to ne znači da ne znam što je Zakon o zaštiti životinja i kako izgleda pravilnik po kojem sklonište treba raditi. Nemamo registrirano sklonište i to je tako od prvog dana. Na Žarkovicu smo došli uz suglasnost tadašnje gradonačelnice (Dubravka Šuica, op.a), tad smo dobili prvo obećanje o gradnji azila i otad ga čekamo. Vrijedno radimo na poboljšanju uvjeta i odgovorno tvrdim da su svi psi pod veterinarskom skrbi. Kad kažu da imamo bolesne pse, naravno, imamo. To je kao da okrivljujete bolnicu za bolesti pacijenata. Azil upravo prima takve pse, jer ih ljudi odbacuju! Azil prima stare, neizlječivo bolesne pse koji su stalno pod terapijom i u koje ulažemo ogroman trud. Veterinarska inspekcija je obavila svoju zadaću i, naravno, utvrdila nepravilnosti. Isto tako, nisu nas pitali što se događa s određenim psima, za one koje su odveli nisu utvrdili njihovo stanje, jesu li dobili cjepivo protiv zaraznih bolesti, hoće li im sad nauditi, ne znam… Puno je nepravilnosti, toga smo svjesni. Puno puta smo apelirali da Grad Dubrovnik i sve jedinice lokalne samouprave uključe svoje ljude i pomognu da se ovaj azil sredi, tada bi uvjeti odgovarali pravilniku. Ništa se nije dogodilo, to svi znamo. Kad je priča o građevinskoj dozvoli i novom azilu opet aktualna, dolazi inspekcija. Dolazi i podatak da su nas volonteri prijavili. Volonteri naše udruge to nisu napravili, to je također izmanipulirana priča. Točno se zna o kome se radi, nije ovo New York, mali smo grad. Mi ih nazivamo 'selfie brigada'. To su ljudi koji dolaze napraviti selfie i kojima smo, nažalost, otvorili vrata azila u nadi da će ljubav i energija koja vlada na Žarkovici promijeniti njihova srca – komentira Sandra Sambrailo iz Društva za zaštitu životinja i napominje kako su u kontaktu s odvjetnicom i srodnim domaćim i stranim udrugama.
Grad pere ruke
Što im se stavlja na teret? Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanska odgovaraju kako u ovom trenutku samo mogu potvrditi da se provodi kriminalističko istraživanje vezano za rad azila za životinje na Žarkovici. „Budući su izvidi kaznenih djela, sukladno Zakonu o kaznenom postupku, tajni, u ovom trenutku nismo u mogućnosti detaljnije govoriti o sadržaju radnji koje se provode“, kažu u policiji. Ni u Društvu ne ostaju skrštenih ruku.
-Utvrđujemo nepravilnosti počinjene od druge strane. Priznajemo naše nepravilnosti i o tome smo uvijek govorili, ali jednom se mora odgovoriti po čijem su nalogu psi oduzeti. Bilo bi normalno da daju rok za popravljanje tih uvjeta, kao kad Veterinarska inspekcija dođe nekome doma provjeriti uvjete u kojima životinja živi. Bio bi red da to naprave i nama, da se pitanje Žarkovice riješi i da se psi ne odvode na nepoznata mjesta. Nemamo informaciju jesu li ti naši psi koji su u srijedu odvedeni u azilu li negdje po kućama. Grad, Županija i jedinice lokalne samouprave, na sastancima u dva navrata, što stoji i u zapisnicima, dogovorili su se uložiti u Žarkovicu da bismo došli do registracije kako bi se moglo raditi, a kad se nađe nova lokacija i napravi azil, pse premjestiti na novu lokaciju – govori Sambrailo.
Grad Dubrovnik nije podnio prijavu niti izdao nalog za premještanje pasa sa Žarkovice, tvrde iz gradonačelnikova ureda. Na svom Facebook profilu, Mato Franković je objavio da je „dosad šutao o prijavi volontera koju su podnijeli zbog nehumanih odnosa prema životinjama te zdravstvenog stanja u kojem se nalaze životinje“ te pritom objavio dio fotografija koje je dobio. Na upit zbog čega je odlučio dosad šutjeti o prijavi i uznemirujućim fotografijama, iz gradonačelnikova ureda odgovaraju: „Prijava od strane volontera upućena je nadležnim tijelima, a jedan od adresanata je bio i Grad Dubrovnik, stoga po istom nije trebalo postupati“.
- Nije sramota biti siromašan ni živjeti u lošim uvjetima. Mediji će isto objaviti svašta, Franković je objavio najstrašnije slike pasa koje uopće ne poznam i mislim da nisu tu slikane, iako nisam imala puno vremena gledati niti se želim s njim baviti. Puno je toga lažno, pričaju se najstrašnije priče. Govori se i o financijskim malverzacijama. Uvijek ću priznati da smo kupili kontejner za pet tisuća kuna od čovjeka koji ga je prodavao a za njega nisam dobila račun. U njemu je 20 pasa prezimilo! Isto tako smo od bakice iz Dubrovačkog primorja kupili kamp kućicu koju je od potresa držala u polju, nikad je nije koristila. Kupili smo je! Na crno! Ne osjećam krivnju, a bit ćemo krivi. Bit će to pronevjera. Mi smo ovu državu izdali, a ova država i ovaj grad su nas iznevjerili do krajnjih granica – govori Sandra Sambrailo.
Ne treba im elitni azil
Upitana o reakciji gradonačelnika Frankovića na najnovija događanja, odgovara: „O njemu kao osobi ne želim davati komentare, ali gradonačelnik Grada Dubrovnika, kako god se zvao, mora poštovati zakone. O tome je li on čovjek ili nije, je li lažov ili nije, je li maskiran, je li nas izmanipulirao ili nije, to je jedna druga dimenzija. Od gradonačelnika kao institucije očekujem da razgovara s ljudima koji rade njegov posao, kojima se on dužan pokloniti bez lažne skromnosti, dužan je volonterima, donatorima i ljudima koji ulažu u ovaj azil, koji rade za ovaj grad, stisnuti ruku i reći hvala! Ma, ne treba nam hvala, ali nam konačno treba korektan odnos. Ako nema ljude koji mu mogu pomoći pročitati Zakon o zaštiti životinja, da sjedne s nama i mi ćemo mu rado reći kako to treba izgledati. Od gradonačelnika, župana i svih načelnika općina očekujem da konačno sjednu s nama i krenu raditi. Suludo je da Grad Dubrovnik ima potpisan ugovor s As-Ekom, skloništem iz Šibenika, koje nema kapacitet primiti sve pse. Suludo je da su psi jučer pošli u Kaštela s kojima nemaju ugovor, a jednako je prekapacitiran. Tužno je da je isti taj Franković radio pressicu, baš ovdje na Žarkovici nakon što je Vlahušić napravio sve to s dr. Filipović. Bio je protiv toga, a čim je došao na vlast potpisao je ugovor sa Šibenikom. Od osječkog profesora koji se bavi pravima i zaštitom životinja doznajemo da taj ugovor nije zakonit. Sve su to pravne stvari koje pokušavamo riješiti i staviti na svoje mjesto. Emotivna sam, da nije emocija ne bismo bili ovdje. Psi su naši… I kad kažem da je neki pas moj, znam njegovu povijest, kako je uhvaćen, što je prošao, zašto mi maše repom, zašto će na nekoga zalajati, od nekoga se skriti, to su nijanse o kojima drugi ne razmišljaju – priča Sambrailo, ove posljednje riječi sa suzama u očima, i poručuje kako joj nije problem opet biti i privedena od policije ako je potrebno kako bi psi ostali u Dubrovniku.
Inače, Grad Dubrovnik navodi kako Sanitat ima potpisan ugovor s Animalis Centrumom.
Ljiljana Cvjetović, članica Društva za zaštitu životinja i volonterka ovog azila od 2006. godine, prepričava kako je od Veterinarske inspekcije, koja je došla s predstavnicima skloništa Animalis Centrum iz Kaštel Sućurca, tražila nalog ili nekakvo rješenje na koje bi se udruga mogla žaliti.
- Oni su najprije govorili kako im to ne treba jer su došli na javnu površinu s koje mogu odvesti sve nečipirane pse. Našli su samo neke koji su tek nedavno stigli u azil. Kako sam ustrajala na dokumentaciji, na kraju su mi rekli da su od Grada dobili nalog ali ga nemaju kod sebe. Drugim riječima, nisu imali nikakav papir – kaže Ljiljana Cvjetović.
Pamti kako je u proljeće 2006. godine Žarkovicu posjetila bila tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica.
- Na svoje sam uši čula kad je Sandri rekla: Strpite se još malo, bit će azil! Dakle, to je bilo prije točno 16 godina. Veterinarska inspekcija je u dva navrata, mislim da je to bilo 2010. i 2012. godine, donijela dva pravomoćna rješenja kojima je Gradu Dubrovniku naloženo da u kratkom roku napravi azil za životinje. Ta rješenja mi imamo, pa sam pitala: što ne inzistirate i ne pritišćete Grad da napravi azil? Matu Frankoviću teče šesta godina mandata. Prvi put u svom životu sam glasala za HDZ i za njega, misleći da je uistinu uvjerljiv i da će napraviti taj azil. Sad se opet priča o nekom najskupljem azilu u Europi. Psima nisu potrebni elitni azili, nego ljubav, hrana, voda i sklonište – poručuje Cvjetović.
Podsjetimo, azil je bio važna tema predizborne kampanje 2017. „Opet svjedočimo kako osobe iz Splita odvode pse na nepoznate lokacije. Ako postoji volja građana da udome pse, nemojmo ih voditi u Split“, izjavio je tada gradonačelnički kandidat Franković okupivši novinare na Žarkovici, na temeljima nesuđenog skloništa za životinje na koji je potrošeno 700 tisuća kuna javnog novca, a gradnju su zaustavili konzervatori.
Turista na Žarkovici ko na Stradunu
Žarkovicu posjećuju i turisti u nemalom broju. Britanci Louise Goulter i Barry Richards došli su pomoći volonterima i izvesti dva psa u šetnju. Otkud uopće znaju za to mjesto povrh Grada?
- Oh, da, itekako znamo, svi britanski turisti koji su ljubitelji životinja znaju za ovo mjesto. I sami smo udomili jednog napuštenog rumunjskog psa. Bili smo ovdje i jučer kad je policija došla i svjedočili svemu –prepričavaju Louise i Barry te kažu kako se informacije o azilima i postupanju prema životinjama dijele mrežom. Želja im je dati javnu podršku volonterima sa Žarkovice. A, oni nisu jedini. Pred trošnim azilom zaustavlja se taksi, iz njega izlazi obitelj turista s troje male djece. Dubrovnik je grad u kojem je mantra „pssst, tiho, gosti spavaju“, gdje se veći građevinski radovi zaustavljaju 15. lipnja, nedajbože da se turiste uznemiruje dječjom vriskom ili spremnicima punim smeća. Sve je podređeno turistu, a očito se previdjelo kako Žarkovica spada među turističke atrakcije. Prikupili su preko 300 recenzija na TripAdvisoru, što je više i od nekih gradskih muzeja, i drže ocjenu pet! Posljednji objavljeni komentar na toj stranici glasi: „Psi su odvedeni uz policijsku prisutnost. Ako ste ljubitelj životinja, nemojte ići u Dubrovnik, u Hrvatskoj, trošiti svoj novac“.
Možete dijeliti svjetonazore sa sestrama Samrailo ili ne, možete misliti da su prava životinja periferna tema u doba pandemije i rata usred Europe, zgražati se nad uvjetima života napuštenih pasa iz udobnosti kućne fotelje, bajati o pronevjerenom novcu humanitaraca, ostaje činjenica da Dubrovnik, grad kulture i turizma, nema 'pravi' registrirani azil za napuštene životinje. To je zadaća, odnosno obveza Županije, gradova i općina.
Projekt budućeg gradskog azila je baš 23. svibnja prošao e-konferenciju te se izdavanje građevinske dozvole očekuje tijekom lipnja, uvjeravaju iz Grada Dubrovnika.
- Predviđena lokacija je na predjelu Grabovice, na površini obuhvata od 12.000 četvornih metara i bit će jedan od najvećih objekata ovakve vrste u Europi kojim upravlja jedinica lokalne samouprave. Raspolagat će maksimalnim smještajnim kapacitetom za 352 životinje, u ukupno 12 paviljona. Do realizacije ovog kompleksnog projekta, prema procjenama vrijednog 30 milijuna kuna, Grad Dubrovnik izvršavao je i svoje obveze će nastaviti izvršavati putem ugovorene suradnje s ovlaštenim skloništem za životinje – navode iz gradonačelnikova ureda.