U Hrvatskoj je rasprostranjena samo na krajnjem jugu, ugrožena je i strogo zaštićena vrsta, a četiri su joj ‘adrese‘ u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ujedno najsjevernije i najzapadnije europsko stanište. Riječ je o riječnoj kornjači (Mauremys rivulata) koja obitava na izdvojenim lokacijama, a to su Konavosko polje, Stonsko polje, u lokvama u Majkovima i lokvi u Prljevićima u Dubrovačkom primorju. Uz dvije lokve na području Majkova, posebno zaštićenog herpetološkog rezervata, riječnu kornjaču danas, uz još nekoliko primjeraka u Stonskome polju gdje je populacija na rubu izumiranja, u najvećem broju nalazimo u vodama Konavoskoga polja. Tamo je ujedno i površinski najveće prirodno stanište riječne kornjače u Lijepoj našoj.
Mještani je čuvaju
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji sa znanstveno-stručnom zajednicom, sustavno prati riječnu kornjaču u Majkovima još od 2009. godine. No, podsjećaju kako očuvanje ove vrste ne bi bilo moguće bez skrbi lokalnog stanovništva koje vodi računa o obnovi i čišćenju lokvi i kanala, te kroz obrađivanje poljoprivrednih površina za sadnju kultura gdje u rahlu zemlju kornjače polažu jaja. Na području Županije tek je petstotinjak primjeraka ove vrste koja je za život odabrala upravo najjužniju županiju.
U cilju njezina očuvanja, u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije i Vladom RH 2022. godine proglašen je posebni herpetološki rezervat Lokve u Majkovima, prvi takav u Hrvatskoj a obuhvaća dvije lokve u Donjim Majkovima i lokvu u Prljevićima.
Javna ustanova je i nositelj strateškog projekta Posjetiteljsko-interpretacijskog centra dubrovačkog primorja Mauremys čiji je cilj unapređenje zaštite i očuvanja slatkovodnih kornjača (riječna i barska kornjača) i njihovog staništa, te promidžbe zaštićenih prirodnih vrijednosti Općine Dubrovačko primorje.
Radi zaštite riječne kornjače i njenog staništa provodi se i projekt LIFE for Mauremys za dugoročnu zaštitu ove vrste, ali i očuvanju mediteranskih slatkovodnih staništa (krške lokve, kanali u poljima) značajnih za najjužniju županiju. Projekt je financiran kroz program LIFE u iznosu od 2,13 milijuna eura. Uz Javnu ustanovu partneri na projektu su Hrvatske vode, Javna ustanova Zoološki vrt Grada Zagreba, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, te Udruga Hyla.
Godi joj mulj
Prirodni neprijatelji riječne kornjače su invazivne vrste – crvenouha i žutouha kornjače unesene u stanište kao neželjeni kućni ljubimci. Prijete im i divlje svinje i mungosi koji se hrane njihovim jajima, ali često divlje svinje znaju i jesti jedinke kornjača. Također im škode i betonizacija, gubitak obradivih površina i nelegalni ribolov vršama u kanalima.
Riječna kornjača nije dulja od 20 centimetara, cijeli oklop joj je čvrsto spojen, za razliku od oklopa barske kornjače. Odrasle kornjače hrane se vodenim biljem, a ženke su obično veće od mužjaka. Žive u tekućicama i slatkim stajaćicama, a podnose i boćatu vodu. Muljevito tlo im, osim za prehranu, služi i kao skrovište za mlade jedinke. Zimi hiberniraju, a ako je ljeti prevruće i voda u kojoj obitava presuši, ulaze u ljetni san. To su plahe i skrovite životinje koje se vole sunčati na nedostupnim mjestima. U proljeće se često kreću kopnom te su tada izložene opasnosti na prometnicama kada odlaze na polaganje jaja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....