Crvi, bube, nokti, dlake, kovanice..., pobrojavaju ovih dana studenti što su sve pronašli u hrani jedne zagrebačke studentske menze. Prilažu i fotografije nađenog. Potegli smo do dubrovačkog Studentskog doma provjeriti iz prve ruke kakva je situacija u tamošnjoj menzi.
Octavian iz Rumunjske hvali kvalitetu hrane, a cijena koju plaća za obroke više je nego prihvatljiva.
- Student sam na međunarodnoj razmjeni i za ovakvu hranu u menzi i smještaj u domu u mojoj zemlji bih platio najmanje četiri puta više. Da kod mene doma platim obrok euro, dobio bih četvrtinu tanjura koji ovdje dobijem – kaže Rumunj koji u dubrovačkoj studentskoj menzi favorizira juhu od rajčice i lazanje. I dom i menza su mu iznad očekivanja pa, spominjući cijenu, konstatira ‘to se ne viđa svugdje’. Fascinira ga što su u ponudi studentskog restorana svaki dan tri menija od kojih je jedan vegetarijanski. Je li se ikad susreo s nepoznatom ‘tvorevinom’ u hrani, kaže:
- Nikad, baš nikad, nisam našao na tanjuru nešto čemu tu nije mjesto. Sve je besprijekorno i čisto.
Potvrđuju to i njegovi sustanari Sebastian iz Čilea i Paul iz Njemačke koji je vegetarijanac pa ga veseli što je na jelovniku svaki dan i obrok za njega.
Sit za euro
- Cijena obroka je jedan euro, to je najbolji dio svega. Za euro dobiješ kompletan obrok i sit si – kaže Paul.
Sebastian koji jednostavno obožava ‘kako vi to zovete njoki’, od deserta hvali tortu, a lazanje su mu ‘wow’.
I našem zemljaku Andriji Kukuljici hrana je super, hvali raznovrsnost, a za ekipu koja skrbi o prehrani dubrovačkih studenata kaže ‘trude se pa uvijek pronađeš nešto po svom gustu’.
- Svi su djelatnici dobri, prijateljski, simpatični. Kvaliteta hrane u većini slučajeva je u redu. Nekad riža bude manje kuhana, ostane tvrda, ali moraju se žurit jer puno ljudi dolazi, treba napraviti puno obroka pa izbace ranije da sve stignu – iskreno će Andrija koji na tanjuru preferira pastu, a o možebitnim dlakama i crvima u hrani će:
- Ovdje je sve fino, čisto, higijenski.
Slaže se s njime Sara Krivokapić iz Crne Gore:
- Kod nas se to nikad nije desilo. Higijena je na vrhunskom nivou. Ne samo u menzi nego u cijelom domu. Non-stop se čisti. Evo je danas kiša, vani je sve blatnjavo, a nama dom sija.
A kvaliteta i količina hrane na pjatu?
- Stvarno dobijemo dovoljno, ne ostajemo gladni, čak mislim da se dosta hrane i baca. Cijene su više nego pristupačne, sedam kuna za cijelu marendu ne da nije puno, nego je minimum minimuma. U menzi su svjesni što volimo najviše jesti pa se time vode: pomfrit, paste, njoke. Skoro svaki drugi dan budu razne paste, pa te čuvene lazanje. Kuhari su dobri, uslužni, a nas ima dosta i stvarno su nam prilagođeni.
Marko Antonio Marković iz Bosne i Hercegovine kroz osmijeh će kako su ‘dosta puta zapravo ista jela istog sastava, samo s izmijenjenim nazivima’.
- Lazanje i miješano meso s pastom, to je u principu isto jelo. Ali OK je iako imam osjećaj da se prečesto ponavljaju neka jela – kaže nam ali i ne krije da su mu spomenute lazanje najdraže jelo. Izdvaja i paprikaš. A palačinke su top ‘ne štede s nuttelom, unutra punjenje za osam palačinki a ne jednu’. Smeta ga ipak što mu često jelo bude hladno. ‘Čim se menza otvori, bude toplo ali kroz 45 minuta, sve je već mlako’. Količinom hrane na tanjuru je zadovoljan, bude dosta, za najesti se, nitko ne ostane gladan.
Samozatajne Nadia i Tanja nisu htjele pred fotoobjektiv ali menzom su više nego zadovoljne, kao i veličinom porcija ‘nama i previše’.
- Uvijek na liniji kažemo, ‘meni stavite manje’. Žao nam je da se baci – kažu nam a za neuobičajene ‘primjese’ jelima, kažu:
- Toga ovdje hvala Bogu nema, samo je hrana na pjatu. Uvijek pohvalimo kuhare, jelo je toplo i ukusno, ovo je najbolji dom i menza, toliko je velika i prostrana da je svi koji dođu u dom hvale – kažu nam cure kojima je čokoladni kolač u restoranu prva liga. Za kraj kažu da su im najbolji kuhari Ivica Daničića i Nikola Trče.
Do 15 deka
Kad smo kod kuhara, zanimljivo je spomenuti kako o prehrani dubrovačkih studenata brine Dubrovčanin koji je kuhao u hotelu s pet zvjezdica. Ne čudi stoga što bi mnogo toga on drugačije, rado bi ‘oslobodio’ kreativnost ali postoje norme i normativi, pravilnik studentske prehrane za cijelu Hrvatsku čega se treba držati.
- U dosta stvari smo ograničeni, ne možemo davati nešto što mislimo da bismo mogli. Sve je propisano, koliko je dekagrama mesa i namirnica po obroku, ograničeni smo i količinom i cijenom – kaže nam Ivica Daničić, zamjenik šefa kuhinje u studentskoj menzi. Obroci su u skladu sa smjernicama nutricionista, pazi se na sastojke, nutritivne vrijednosti namirnica, balansira kvaliteta i količina za posložiti hranjiv obrok kojim će biti zadovoljan svaki student. Iako se moraju držati ‘zadanih gabarita’,ipak u studentskoj menzi puno toga su poboljšali, kaže, primijenili su neke metode od ‘pet zvjezdica’. Koliko uspješno, najbolje pokazuju komentari studenata.
Zanimalo nas je kako određuju sastavnice studentskog obroka.
- Uvijek imate one koji vole prigano, neki izbjegavaju povrće. Ako nekad imamo za ručak više priganog, za večeru damo više povrća. Balansiramo. Pokušavamo čuti što studenti više vole. Opet, oni bi svaki dan prigano, a to nije dozvoljeno.
Na studentsku liniju svaki dan izlaze tri menija. Kompletan obrok: kruh ili pecivo, salata, juha, desert i glavno jelo.
Na upit kako poboljšati studentsku prehranu, dubrovački kuhar kaže:
- Ako ministarstvo dozvoli da se norme povećaju i raznovrsnije kuha, kreirali bismo nove menije, ovako što imamo, imamo. Trudimo se to plasirati najbolje, da bude što kvalitetnije jer kuharstvo je znanost koja se nadograđuje. Mi ovdje u domu nastojimo kreirati obroke da bude ljepše, reprezentativnije i na većem levelu, naravno uz prioritet da nam studenti budu zadovoljni.
Neke normative bi odmah promijenili ali, dodaje, vezane su im ruke.
- Primjerice, meso bi podigli na više deka. U brutu su neki odresci do 15 deka, u netu je to odmah malo manje, dok se sve obradi.
Dok sugovornik priča o dekagramima, pada nam na pamet koliki su onda normativi u saborskoj menzi. Ovdje je ipak riječ o mladosti koja je praktički još u razvoju pa im je, slijedom logike, veća i potreba za raznovrsnim i nutritivno visokovrijednim namirnicama. Mora da su u saborskoj norme znatno manje, ili?
Vratimo se studentskoj menzi dubrovačkog doma.
- Imate namirnica koje se uvijek ponavljaju samo na druge načine, piletina, junetina, svinjetina. Takvih ima dosta i od toga morate kombinirati nekakvu priču da student bude zadovoljan i preferira ono što mi ovdje spremamo – kaže Ivica koji se nada kako su dubrovački studenti zadovoljni obrocima u menzi.
Zažmiri na repete
Mijenjati normative za pretpostaviti je, donijelo bi promjene i u cijeni obroka. Trenutno je to 23 kune i 10 lipa, sedam kuna plaća student, ostatak država.
Iz kuhinje dnevno ‘izbace’ 200 do 300 obroka, ovisno od dana i menija. Recimo, ako je u meniju pomfrit, pođe više obroka, ako su blitva i patate manje. Sve ovisi što studenti vole. A što vole?
- Pomfrit im je zakon, bečki odrezak, vole različite vrste tjestenina, rižote, pileći sote.
Kakvi su s ribom?
- Prigani lignji prolaze, a riba onako, solidno, nije baš da su s njome na vi. Klasična mladost, svugdje je to isto – tvrdi sugovornik i dodaje:
- Netko pojede više netko manje, netko bi uzeo i dva obroka, ali moramo se držati onoga što je propisalo ministarstvo.
Zažmirite li ponekad, bude li repete?
- Ako netko traži da se još malo nadoda, uvijek smo fleksibilni, učinimo. Ali ako 50-orici daš repete pa tako ručak pa večera, možemo zatvorit menzu – kroz osmijeh će.
U kuhinji je sedam djelatnika, posao starta s pripremom već od šest sati, a menza se otvara u 11 i 30. Doručak, budući da ih ide neznatan broj, odrađuju u Academisu, restoranu a la carte pri domu.
- Svaki artikl koji izlazi na studentsku liniju dovrši se zadnju sekundu, primjerice bečkih odrezaka se isprži koliko treba za prvu turu pa se postepeno prži da studenti dobiju što kvalitetniji obrok, frešak i topao.
Znaju u kuhinji da je najveća gužva u menzi, nakon povratka s faksa, od 13 i 30 do 14 i 30 sati.
Što se danas jede?
- Piletina u umaku s pireom ili panirana riba s brokulom i krumpirom na lešo, naravno tu je juha, salata i kolač, a na vegetarijanskom meniju su vegetarijanske lazanje sa salsom.
Na ovo možemo samo nadodati – dobar tek studenti! A onima s početka priče koji su u tanjurima nalazili ‘ukrase’ koji tamo nisu smjeli biti, tek poruka da dođu studirati u Dubrovnik. Prema riječima dubrovačkih studenata to se u Studentskom domu Dubrovnik, ne događa. Čini se, kvaliteta usluge studentske prehrane tu je neupitna.