Specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, zagrebačkog KBC-a Sestre milosrdnice, prof.dr.sc. Tomislav Baudoin u Dubrovniku je sudjelovao na skupu Akademije Konfederacije europskih društava za ORL i kirurgiju glave i vrata. U razgovoru s priznatim stručnjakom, predsjednikom Hrvatskog društva za ORL i KGV i profesorom na Medicinskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta, pitali smo ga je li u praksi primijetio u posljednje vrijeme porast nekog zdravstvenog problema, kojeg i zbog čega?
- Patologija stanovništva je vrlo dinamična, nekad je bilo puno više bakterijskih infektivnih bolesti i njihovih komplikacija, a sada su dominantnije alergijske bolesti do te mjere da gotovo 30 posto populacije ima alergijski rinitis, s kojim se povećava i pojavnost mnogih komorbiditetnih bolesti kao što su kronične upale sinusa i nosna polipoza, te astma. Prije 20 godina prva indikacija za operaciju mandula su bile recidivirajuće upale mandula odnosno opetovane angine, a danas dominira hipertrofija mandula koja uzrokuje smetnje disanja i prestanke disanja u snu, takozvane apneje. Rjeđi su tumori grkljana, a češći tumori hipofarinksa, donjeg ždrijela povezanih s povećanom prisutnošću humanog papiloma virusa u populaciji.
Korištenje slušalica je sveprisutno, a kontrola jačine zvuka izvan kontrole. Bilježi li se porast oštećenja sluha kod mlađe populacije?
To je velika opasnost za sluh mladih. Prema američkim statistikama, oko 20 posto tinejdžera ima oštećenje sluha zbog preglasnog slušanja na slušalice koje satima dnevno imaju u ušima. Više je oštećenja sluha i u Hrvatskoj, ali većina ljudi dolazi u audiološke centre kad su zreliji, kada je oštećenje izraženije, a ishodište su upravo slušalice, odnosno preglasno slušanje. Trebamo djecu upozoravati na to, premda su u toj dobi najmanje voljni slušati savjete.
Treba li uvesti obavezne preglede sluha u određenoj životnoj dobi? Kroz osnovnu školu na sistematskim pregledima djeci se provjerava vid?
Obavezan je probir sluha u djece u rodilištima, što je veliki napredak, taj je projekt među najrazvijenijim u svijetu, bolji smo i od bogatijih i naprednijih država. Što se tiče obaveznih pregleda u školskoj dobi, s obzirom na problem s preglasnim slušanjem putem slušalica, smatram da bi trebalo i to pokrenuti kao dio školskih sistematskih pregleda.
Koji je najizraženiji problem kod kirurgije glave i vrata?
Zahvaljujući nevjerojatnom tehnološkom napretku u zadnjih 20 godina, danas se koriste sofisticirani instrumenti poput ultrazvučnih noževa, radiofrekvencijskih instrumenata, endoskopa, lasera... I pristup se stubokom promijenio, tako da je kirurgija postala minimalno invazivna, a rezultati bolji nego kod tzv. radikalne kirurgije, najčešće bez rezova od kojih ostaju ožiljci i bez oštećenja okolnih struktura kod operativnih zahvata. Tu u prvom redu mislim na endoskopsku kirurgiju, zatim mikroskopsku kirurgiju, sada su mikroskopi neusporedivo bolji nego prije. Postoje i mnogi aparati koji pomažu kod smanjenja potencijalnih komplikacija i pogrešaka kao što je detekcija živaca tijekom operacije ili navigacijska oprema za orijentaciju u nekom patoanatomskom području tijekom izvođenja zahvata. S razvojem medicine mnoge bolesti glave i vrata će prestati biti kirurške bolesti i postat će konzervativne zahvaljujući napretku farmakoterapije, prvenstveno zahvaljujući pametnim lijekovima i razvoju personalizirane medicine.
Lice je najviše podložno utjecaju sunca, a korištenje zaštitnih sredstava često se olako shvaća. Jesu li u porastu melanomi na licu?
To je veliki javnozdravstveni problem. Zbog klimatskih promjena i znatnog povećanja UV zračenja prevalencija melanoma je eksplodirala u zadnjih dvadesetak godina na globalnoj razini. Melanomi su vrlo često prisutni u području glave i vrata, a to je područje s obzirom na prognozu opasnije od melanoma kože ostalih područja, a melanomi sluznice glave i vrata, u prvom redu sluznice nosa i paranazalnih šupljina su jedni od najagresivnijih tumora, s vrlo lošom prognozom. Ta bolest zahtijeva javnozdravstvene mjere u smislu prosvjećivanja ljudi o toj opasnosti i educiranja kako je smanjiti na najmanju mjeru te multidisciplinarni pristup kod nastanka bolesti.
Koliko su nužne redovite kontrole zdravstvenog stanja?
Jako su važne, ali u prirodi nas samih je da radimo redovite tehničke preglede naših vozila ali ne i nas samih. Sada je sve bolja regulacija i implementacija zakonske obaveze redovitih sistematskih pregleda djece i odraslih i već se puno toga tako otkrije na vrijeme ili prije nego što bi bilo da nema toga.
Posljednjih godina mnogi se odlučuju na operativne zahvate iz zdravstvenih razloga, ali i zbog estetskog momenta. Kako na to gledate?
Iako sam subspecijalist plastično rekonstruktivne kirurgije glave i vrata, veliki dio mog kirurškog posla otpada na estetsko funkcionalne operacije nosa. Naravno da na estetiku gledam drugačije od današnje mlade populacije. Mnogi se operiraju ne zbog ružnog nosa, nego zbog estetski manje prihvatljivog nosa u kontekstu današnjih standarda ljepote ili vlastite percepcije izgleda. Iskreno ne odobravam mnoge od tih zahvata. Moje je geslo da mi je draža prirodna ružnoća nego neprirodna ljepota. Imamo prilike vidjeti kako mnogi ljudi, a među njima i mnogi mladi i lijepi, postaju ‘novokomponirani ljepotani‘ a zapravo nakaze, najviše zbog zloporabe punila i botoksa. Također se zanemaruje izgled nosa u kontekstu izgleda lica, ali čak i šire u kontekstu izgleda cijelog tijela i stature pa čak i psihološke osobnosti potencijalnog pacijenta. Nemam ništa protiv diskretne do umjerene rejuvenacije, u smislu da se punilima maknu neki znaci starenja, primjerice bore, ali da mlada lijepa osoba izgubi značajke svog lica, mimiku lica i da se unakazi nekim neprirodnim usnicama, to ne mogu razumjeti. Pacijenti mi dolaze s funkcionalnim tegobama vezanim uz otežano disanje na nos, a estetsku komponentu provodim tako što im objasnim da će nakon operacije imati ljepši nos nego sada i da nitko osim najbližih neće primijetiti da su operirali nos. Nosevi kojima ja težim su prirodnog oblika, a ne plod novih standarda ljepote koje priroda ne poznaje.
U dubrovačkoj Općoj bolnici nedostatak je specijalističkog kadra. Jeste li dogovorili dolazak određenog profila vaših specijalista u Dubrovnik?
Na Odjelu za ORL i kirurgiju glave i vrata situacija je relativno dobra, a problem je koliko čujem s mnogim drugim odjelima. Osobno dolazim dva, tri puta godišnje u dubrovačku bolnicu gdje izvodim zahtjevnije operacije, poput endoskopske sinusne kirurgije te educiram i superviziram kolege dok ih izvode. Veliki problem nedostatka liječnika u mnogim bolnicama u Hrvatskoj, osim u Zagrebu, više je posljedica loše distribucije nego brojčanog nedostatka. Država bi mjerama to trebala promijeniti. Plaće u bolnicama gdje je deficitarni kadar trebale bi biti dva do tri puta veće nego u Zagrebu, da se mladim ljudima koji dolaze iz drugih sredina da besplatno zemljište i kredit s minimalnom kamatom da izgrade kuću ili dobiju subvenciju za kupnju stana. Vi u Dubrovniku najbolje znate koliko je skup kvadrat stambenog prostora i da je to za mladog liječnika na početku karijere nedostižno, a kako stoje stvari i za liječnika na kraju svoje karijere. Osobno mi je teško zamisliti da bilo tko od liječnika ne bi volio živjeti u gradu kakav je Dubrovnik, ali zato mu treba pomoći država.
Kako gledate na angažman liječnika u javnom zdravstvu i u privatnoj praksi.
U cijelom razvijenom svijetu je moguć rad istovremeno u javnom zdravstvu i privatnoj praksi. Naravno uz dobru kontrolu, da privatna praksa ne narušava kvalitetu i kvantitetu rada u javnom zdravstvenom sustavu. Privatna praksa odterećuje javnozdravstveni sustav, od financijskog dijela do lista čekanja. Kada bi liječnici dovoljno zarađivali u javnozdravstvenom sustavu, ne bi još popodne radili privatno. U Hrvatskoj bi trebalo većinu zdravstva privatizirati. To ne znači zakidanje stanovništva i da će sve trebati plaćati. Potpuno krivo. Primjerice 75 posto otorine je privatizirano u Njemačkoj i Austriji. Ali to ne znači da stanovništvo sve plaća, nego država plaća od izdvajanja građana za zdravstvo, odnosno zdravstvena osiguranja koja plaćaju građani po vlastitom izboru. Naravno da postoje i nadstandardi koji se moraju platiti iz vlastitog džepa ili razne kvalitete zdravstvenog osiguranja, ali bitno je da je kvaliteta osnovne zdravstvene usluge primjerena te da je sveobuhvatna zdravstvena zaštita dostupna svima. Tako bi državu zdravstvo puno manje koštalo, a bile bi riješene i liste čekanja koje su inače nekoliko puta kraće nego u Ujedinjenom Kraljevstvu. Privatnicima bi trebalo iznajmiti i državne bolničke prostore, tako da se kirurške sale ne koriste 5, nego barem 10 sati dnevno i da pri tome sustav, odnosno država zarađuje. Privatni liječnici ne bi trebali ulagati u privatne sale, a država bi osim u rentanju prostora omogućila i drugim zdravstvenim profilima da izvan radnog vremena zarade radeći s privatnicima u svojim salama. Što se tiče otorinolaringolgije, mislim na anesteziologe te medicinske sestre i tehničare, ali i pomoćne zaposlenike.
Prati li hrvatska ORL i KGV europske trendove? Možemo li biti zadovoljni dostatnim kadrom i opremljenošću?
Na razini smo europske i svjetske otorinolaringologije. Gotovo da nema dijagnostičke pretrage i kirurškog zahvata, pa i najkompliciranijih, koji se ne može učiniti u Hrvatskoj. Primjerice u mojoj Klinici se educiraju studenti, specijalizanti, mladi specijalisti iz Europe ali i iz cijelog svijeta. U struci sam više od 32 godine. Nikad nije bila bolja situacija što se tiče broja otorinolaringologa. Trenutno ih je oko 260 specijalista i oko 80 specijalizanata. To je otprilike jedan specijalist na 15 000 stanovnika što je jako dobar standard. Naravno da ih je najviše u Zagrebu, ali ni ta loša distribucija po drugim gradovima nije tako izražena kao u nekim drugim strukama. Što se tiče tehničkih uvjeta i opreme nikad se nije više opreme nabavilo, nikad više rekonstruiralo i gradilo u zdravstvu.
Uveli ste neke nove kirurške i dijagnostičke metode u Hrvatskoj i inozemstvu.
U Hrvatskoj sam među prvima počeo raditi kirurške zahvate uglavnom vezane za ensdoskopsku sinusnu kirurgiju i neke metode u operaciji djece. To su primjerice endoskopski zahvati na lubanjskoj osnovici kao što je endoskopsko zatvaranje defekata dure, endoskopske operacije dobroćudnih i malignih bolesti nosa i paranazalnih šupljina... Uveo sam videoendoskopski pristup u odstranjenju stranog tijela dišnih putova i jednjaka. Među prvima sam koristio neke instrumente ubrzo nakon što su se uveli u uporabu u svijetu primjerice cirkulirajući nož kojim se odstranjuju polipi i tumori, zatim navigacijsku endoskopsku sinusnu kirurgiju što je moj termin (NESS) te razvio algoritam za primjenu navigacije smanjujući mogućnost komplikacije ili pogreške. Osnovao sam i Edukacijski centar za NESS kroz koji je prošlo pedesetak liječnika iz cijele Europe. Najvažnije je da sam educirao mlađe kolege koji sada rade te zahvate barem kao ja.