Na svjetskom prvenstvu u robotici „RoboCup Worldwide 2021.“ koje se krajem lipnja održavalo virtualno u disciplini RoboCupJunior Soccer Simulation je nastupila ekipa ZTK Dubrovnik CRO team, čija je mentorica Dalija Milić Kralj, profesorica strojarske grupe predmeta iz Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik. U konkurenciji 39 ekipa u robotskoj simulaciji nogometne utakmice bili su drugi u svojoj skupini, u individualnoj konkurenciji došli su do osmine finala, dok su u sučeljavanju supertimova osvojili 11. mjesto!
Iscrpljujuće natjecanje
- Treba puno rada i utrošenog slobodnog vremena, no kada su djeca za nešto zainteresirana nije im problem provesti u pripremama slobodne subote niti, kao što je bio slučaj na ovom natjecanju, raditi u različita doba dana u učionici bez klime – govori mentorica prof. Dalija Milić Kralj i dodaje kako je učenike zato nemoguće nagovoriti na fotografiranje ili nastup u medijima.
Zato je umjesto sa sinom Patrikom, kapetanom ove robotičke ekipe, na razgovor za Dubrovački vjesnik došla sama, svjesna važnosti promicanja robotike među djecom na kojoj vrijedno rade i u Hrvatskom robotičkom savezu i Hrvatskom društvu za robotiku.
- Natjecalo se četvero učenika kojima sam ja bila mentor, a inače je iz Hrvatske bilo šest ekipa. Mi smo se 2020. prijavili za državno Robocup natjecanje koji je izborno za svjetsko, međutim ono se održalo na brzinu u ožujku zbog korone. Ostali smo treći u socceru, a nastupili su moji učenici Nikola Handabaka i Patrik Kralj koji su pozvani u reprezentaciju, ali se natjecanje zbog COVID-a nije održalo. Onda je ove godine došao poziv od svjetske organizacije i mi smo se javili jer smo imali robote koje smo odradili godinu ranije za jedan školski projekt. Zahvaljujući tome dobili smo mjesto u reprezentaciji, međutim kako su u međuvremenu napunili 19 godina nisu mogli sudjelovati Nikola Handabaka i Đino Filippi koji su bili prošle godine pozvani u reprezentaciju. Za natjecanje smo se okupili u školi Mata Lovraka u Zagrebu. Bilo je vrlo iscrpljujuće, pa iako nam je ta škola puno izašla u susret i za ovo natjecanje ipak je bilo teško raditi na velikoj vrućini. Tko bi osim jako zainteresirane djece tako provodio dane – pita prof. Milić Kralj? Za desetodnevno natjecanje morali su pripremiti program za simulaciju, napisati i stručni članak o robotima i programu, video o ekipi, i svaki dan rješavati jedan zadatak.
– Po mom mišljenju, zadaci su bili preteški i zaista se divim toj djeci. Radili smo tri zadatka, plus zadatak za supertimove u kojem su s nama bili Iran i Slovačka. Imali smo dobro riješenog golmana malo su nam napadači bili loši, što smo poboljšali uz pomoć Slovaka i ostali smo 11. što je odlično – nabraja prof. Milić Kralj.
Zamalo na brodu
Iz dugogodišnjeg iskustva kaže kako nije teško zainteresirati djecu za zanimljive stvari kakva je robotika, nego je teško organizirati nastavu robotike online jedan sat subotom.
- Ne znam tko radi te školske programe jer mi se dogovaramo svake druge-treća subote da uspijemo sastaviti po četiri sata u školi. Djeci to nije teško. Kada nam dolazi Ivica Kolarić iz Robotičkog saveza radionice traju po tri dana i oni ne pitaju koliko traju nego samo dođu – govori profesorica čiju dodatnu nastavu robotike pohađa 12 učenika od 22 u drugom razredu strojarskih računalnih tehničara, i još učenici iz smjerova elektrotehničar i brodostrojar.
Robotičari su i doma. Osim starijeg sina Patrika, za robotiku je zainteresiran i Dalijin mlađi sin Orsat koji pohađa OŠ Župa dubrovačka. Već je išao na županijska natjecanja i pohađao ljetne škole robotike koje organizira Hrvatski robotički savez na Hvaru. Kako se to žena našla u ulozi profesorice stručnih brodostrojarskih predmeta u redovito muškoj Pomorsko tehničkoj školi? K tome još zainteresirana i za robotiku?
- Ja sam se u stvari našla u brodostrojarstvu na našem Sveučilištu. U izboru između studija psihologije i brodostrojarstva više me vukla tehnika. Mislila sam i kako su otići i na brod napravili asistenturu, a kako su bile ratne godine, a kompanije teško na brod primaju žene nisam se uspjela ukrcati. Kada me bivši ravnatelj Pomorske škole pozvao da predajem stručne predmete, rekla sam, može nekoliko mjeseci dok ne odem na brod, i ostala evo, već 20 godina – govori Dalija koja ovisno o godini predaje pet, šest ponekad i sedam stručnih predmeta. Mijenjaju se i programi, kurikulumi, mijenjaju se i načini rada, pa i mi moramo stalno učiti. Važno je imati i dobre kolege koji će vam dati podršku kakvu, kaže, robotičari imaju za Erasmus program koji rade sa školom u slovenskom Ptuju, i projektima dobivanja donacija robota za školu i potrebnih dijelova.
Neprilagođeni programi
Ipak, unatoč uspjesima Pomorsko tehnička škola u Dubrovniku osim računalnog smjera nije među najpopularnijim školama za upis osmaša. Često se čuje, to je muška škola, dosta problematične djece…
- U toj sam školi već 20 godina i radila sam s djecom u svim smjerovima, vodila ih na ekskurzije, izlete i nikad nije bilo nikakvih problema. Nažalost, mi smo na takvom glasu, ali mislim da ako se s djecom dogovorite i postavite im neke granice i držite se onoga što ste im rekli ne bi trebalo biti nikakvih problema. Važno je kako se postavi profesor u razredu. Sva su djeca neozbiljna, u prvom srednje ne mogu ni biti ozbiljni, ali na kraju kad ih pogledate kao maturante to su već gotovi ljudi, uozbilje se i budu velike promjene. To su sposobna djeca, stalno se izgrađuju i sami traže posla, što im je važno usaditi – kaže Milić Kralj.
- Smatram da su školski programi, pa i oni u osnovnoj školi preopterećeni. Djeca danas drugačije razmišljaju i rade nego prije 10 ili 15 godina zbog medija, interneta i tehnologije, a programi su neprilagođeni pa se mi profesori moramo prilagoditi koliko možemo. Ključno je dati djeci osnove i naučiti ih razmišljati, a onda će se oni dalje snaći u životu. To su djeca koja brzo shvaćaju, sposobni su, žvelti i mogu raditi bilo što.