Ovaj tekst definitivno nije nastao uz porođajne muke zahvaljujući prvenstveno Dariji Vukas, primalji koja već pet godina radi u Općoj bolnici Dubrovnik. Nakon završene srednje Medicinske škole na Odjelu zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu završila je preddiplomski studij Primaljstvo te se zaposlila u dubrovačkoj bolnici.
Suradnja s majkom je ključna
Prvi susret s porodom na praksi bio je ključan da se Darija odluči za ovo zanimanje. Smjene traju po 12 sati - od 7 do 19 i od 19 do 7 sati.
- Najveći izazov je što nikad ne znaš što te čeka u rađaonici. Može te dočekati puna ili prazna rađaona, ovo drugo je jako rijetko. Može te dočekati žena koja je tek na početku poroda. Prvorotke znaju ostati malo duže, kod njih porod može trajati i do 16 sati, a nekad samo dva, ovisno u kojoj fazi su došle u rađaonu. Mi smo stalno uz rodilju i pratimo je. Ako i nema nikoga u rađaoni, niste opušteni jer porod može krenuti u sekundi, uvijek ste 'standby', napominje Darija.
Svaki porod i pacijentica su jedinstveni, a za Dariju je najvažnije razviti empatiju, kako bi se pacijenticu psihički i fizički pripremilo za ono što slijedi. S kolegicom Anom Mikulandrom Darija vodi Tečaj za trudnice na koji dolazi sve veći broj žena, ali i očevi koji su dobrodošli. Buduće se majke upoznaju s prostorom rađaone i razbiju se strahovi.
- U svakoj fazi majke imaju neke određene strahove, ali od samog početka trudnoće brinu hoće li im dijete biti u redu, to se zapravo pitaju otkad saznaju da su trudne do samog kraja trudnoće. Rođenje je jedno od najizazovnijih, ali istovremeno i najsretniji trenutak u životu svake majke, ali i oca. Nakon poroda se sve mijenja, u jednom trenu vidite ženu koja je u grču i u boli, a samo par sekundi nakon toga već plače od sreće i grli dijete, uspoređuje ga na koga sliči, dogodi se nagli preobražaj. Kad je još tata tu, onda se grle, ljube, bude prekrasno, priča Darija.
Kod žena koje su već rađale, porod obično traje kraće i lakši je, iako ima majki koje se na temelju proživljenog iskustva boje svakog novog poroda. Zato je suradnja primalje s majkom od iznimne važnosti.
- Prije je ovaj posao bio puno jednostavniji jer su majke u rađaoni više vjerovale osoblju, a danas često dolaze s informacijama koje u 90 posto slučajeva uopće nisu točne pa nas počnu 'učiti našem' poslu, što uvelike otežava rad, primjećuje Darija.
Vrlo rijetko bude poroda tijekom kojih ne prođe sve kako treba.
- Tu je ključna psihička potpora majci. Svaki takav slučaj ostavi traga kod nas primalja, ne možete ostati ravnodušni, takvi se slučajevi pamte. Najdraže nam je kad se žene koje su proživjele tešku situaciju ponovno vrate kao rodilje, bude nam drago što su iz svega izašle jače, navodi primalja.
Često se vežu s majkama, a nerijetko se novopečeni roditelji žele zahvaliti nekom sitnicom, ali je Dariji i njezinim kolegama najveći dar živo i zdravo rođeno dijete.
- Kad tu djecu kasnije sretnete, vidite ih kako rastu, vidite kako vrijeme leti i kako starite, starije kolegice znaju reći da "porađaju djecu koje su one porodile", veli Darija.
Dnevno se u prosjeku dogode tri poroda, a najesen, točnije u devetom i desetom mjesecu, osjetno bude više poroda nego inače pa se može u šali reći da Darija i njezine kolegice najviše porode Vaga i Djevica.
Muž koji se srušio na kraju
Većina očeva želi prisustvovati porodu.
- Najdraži su mi oni koje to zanima. Malo teže je s onima koje žene 'nagovore' da budu tu, to bude malo teže jer stvarno treba pratiti ženino, djetetovo, ali i njegovo stanje jer porod nije ugodno gledati, neki ljudi samim ulaskom u bolnicu imaju averziju. Takvima objasnimo da u svakom trenutku mogu otići van. Ohrabre se kad znaju da ima izlaza iz te situacije i da nisu 'privezani'. Ali, dobri su muževi, hrabri, ne daju se, govori Darija koja se sjeća i jedne anegdote:
- Bila je noćna smjena, radile smo kolegica i ja. Kolegica je stala uz ženu i porodila je, a muž je bio s njene lijeve strane. Iza su bila vrata od hodnika gdje očevi mogu izaći, sva sreća da smo ih otvorili kako bi i muž i žena imali zraka. Dijete se rodilo, preuzela sam za prvu opskrbu novorođenčeta, a kolegica je ostala uz ženu. U jednom momentu sam se okrenula, a muž se počeo ljuljati, kolegica je povikala: "Darija, muž će pasti na mene!" On se u sekundi, da ne padne na moju kolegicu, odmaknuo i pao na pod, sreća da su vrata bila otvorena jer da nisu, udario bi u njih glavom. Pao je, ali je isti trenutak uzviknuo: "Ja sam dobro, nije mi ništa!" Žena ga je pitala kako je... 'Umirao' je od smijeha. Izdržao je cijeli porod, ali vjerojatno mu je pao tlak, skupile su mu se emocije, svladalo ga je i 'morao' se srušiti na kraju, prisjeća se Darija.
Ipak, pratnja na porodu od velike je pomoći jer smiruje rodilju. Može to biti muž, rodbina, prijateljica, bilo tko u koga rodilja ima povjerenja. Porod covid-negativnih žena odvija se kao i dosad, a covid-pozitivne rodilje su izdvojene u posebnom dijelu covid-odjela gdje one i djeca imaju svoj mir. Pametnom reorganizacijom jedan tim primalja isključivo se bavi njima kako ne bi došlo do širenja zaraze na odjelu.
Sa stresom se Darija odlično nosi, a adrenalin je dio radne rutine.
- Sve primalje najviše vole posao u rađaoni. Jer, rotiramo se, tri mjeseca je netko u rađaoni, tri na odjelu... Koliko god da je stresno, napeto i izazovno, opet nas to privlači i zanimljivo je, volimo te izazove i tu neizvjesnost posla. Jer, nikad ne znaš kako će dan proći za ženu. Najdraže mi je kad se dogodi sami čin poroda, tad sve majčine boli prestaju. Kad dijete prvi put zaplače, nekad i mi zaplačemo uz ženu. Kad dijete zaplače, svi osjetimo olakšanje, znači da je živo i zdravo, svi smo sretni, teško je opisati tu emociju. Nigdje je drugo ne možeš doživjeti, uvjerena je primalja.
- Ako je tog dana na poslu sve prošlo u uredu, 'dobiješ krila'. Udahneš prvo svježi zrak i vratiš se svom životu, kaže Darija kojoj sport pomaže izbaciti nakupljeni stres. Voli druženja, a rado čita. A nakon svega opet se vraća svom poslu uz najslađi zvuk na svijetu - bebin plač.