Prije točno 15 godina, upravo na današnji dan, u moru na predjelu Boninova pronađeno je poluraspadnuto tijelo za koje su forenzičari zagrebačkog Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić DNK-analizom utvrdili kako je riječ o nestaloj australskoj djevojci, tad 21-godišnjoj Britt Lapthorne.
Ostatke trupla bez ruku i nogu mrežom je izvukao dubrovački ribar koji nije sudjelovao u potrazi, nego je stjecajem okolnosti tog dana iz svoje kočarice bacio mrežu upravo na toj lokaciji.
Raspadnuto truplo
Prva je procjena govorila kako je riječ o mlađoj ženskoj osobi visine 1,50 do 1,60 metara, a uočena poodmakla faza raspadanja tijela kasnije je pokazala da je tijelo u moru bilo 18 dana.
Mlada je backpackerica posljednji put viđena oko 3,30 sati u noći s 17. na 18. rujna 2008. godine u tadašnjem noćnom klubu ”Fuego” na Pilama, nakon čega joj se gubi svaki trag. Nestanak je pobudio veliku pozornost medija, kako u Hrvatskoj tako i u dalekoj Australiji, odakle su stigle novinarske ekipe i boravile u Dubrovniku svo vrijeme trajanja potrage tijekom koje je PU dubrovačko-neretvanska intenzivno surađivala s INTERPOL-om koji im je dostavio izvješća iz Rusije, Australije i Poljske, zemalja odakle su dolazili prijatelji nestale Australke. O širini pokrenute potrage govori i podatak da su obavijesni razgovori obavljeni s više od 340 osoba.
Teorije urote
Glasine koje su kolale u javnosti stvorile su brojne teorije Brittina nestanka. Spekuliralo se da je djevojka nakon provoda s društvom u clubu Fuego sama krenula u hostel na Babinom kuku i putem pala u more, te da su potom valovi tijekom snažne bure truplo odvukli prema pučini. Kolale su i priče da su nepoznate osobe Britt odvukle te silovale ili su to tek pokušale te je potom bacile u more kako bi prikrile tragove nedjela. Neki su pak govorili da su neznanci zatočili Brit Lapthorne i nakon nekog je vremena bacili u more. Postojala je i teorija prema kojoj je Britt okrutno ubijena i s utezima na nogama bačena u more kako bi je more što kasnije izbacilo na površinu.
Istraga o do danas nerazjašnjenoj smrti mlade Australke trajala je sve do 2010. godine, kad su iz Australije u Dubrovnik došla dva federalna istražitelja s zadaćom da iznova detaljno pregledaju svu dokumentaciju. Australske novine “Herald Sun” pisale su da je dubrovačka policija obitelji Lapthorne u veljači 2010. preko Veleposlanstva Australije u Zagrebu javila kako je ispitala deset novih osoba za koje se sumnjalo da bi mogle znati nešto više o toj smrti, ali je tadašnji ravnatelj policije Oliver Grbić izjavio kako ”nažalost, u tim razgovorima nije došlo do ikakvih korisnih podataka za istragu o smrti” te naveo kako je jedan trag policiju čak ”odveo do osobe koja se nikako nije mogla povezati s nestankom i smrću mlade Australke”.
Nepovjerenje roditelja
Ipak, novinari su redovito podsjećali policiju da ”istragu drže na životu”. Pridonijeli su tomu i djevojčini roditelji Elke i Dale Lapthorne koji su redovito, na obljetnicu smrti, pohodili Dubrovnik. Redovito bi tada govorili kako nemaju puno povjerenja u našu policiju. Tvrdili su da joj je tijelo bačeno u more te je isplutalo na površinu 18 dana nakon nestanka. Ne znajući podatak da su u danima nakon njezina nestanka puhali jaki vjetrovi koji su, vjerojatno, tijelo odvukli na otvoreno more, a onda ”zavukli” pod neku stijenu u podmorju i australski je mrtvozornik na početku istrage tvrdio kako je tijelo trebalo iz mora isplivati unutar dva-tri dana. U sklopu ”kopnene potrage” policija je detaljno pregledala snimke svih, tada ne baš brojnih nadzornih kamera na Pilama i u Fuegu, a upravo je ta smrt bila povod da mediji potaknu gradske vlasti i policiju da se na više mjesta postave nadzorne kamere. Istragu su redovito ometale brojne glasine, a pozornost javnosti je s te istrage skrenula na druga dva tragična događaja u Zagrebu koji su široko odjeknuli i zbog kojih se Hrvatska tih dana našla pod povećalom europske javnosti. Naime, tog listopada 2008. došlo je do ubojstva Ivane Hodak a kratko potom i atentata na Iva Pukanića i Nika Franića.
Valja podsjetiti kako je kao posljedica te tragedije, tih dana došlo i do smjene načelnika PU dubrovačko-neretvanske Ivana Krešića kojeg je zamijenio tadašnji načelnik za granicu Zlatko Sokolar.
Navodimo i svjedočanstvo jednog od sudionika te istrage, prvog pročelnika HGSS Dubrovnik Zorana Ateljevića:
Riječ sudionika potrage
-Ta se potražna akcija dogodila davno i nekako se poklopila s osnutkom postaje Hrvatske gorske službe spašavanja u Dubrovniku. Bio sam zapovjednik te akcije sa strane HGSS-a, a pretraživali smo i kopno i more. Djevojka je zadnji put viđena na Pilama, a ubrzo nakon nestanka u javnosti su počele kružiti priče kako je viđena tamo ili onamo. Svako planiranje potrage je takvo da se prvo pretražuje teren u neposrednoj blizini mjesta nestanka te smo i mi tako pretraživali, a istraga se u koncentričnim krugovima postupno širila te smo je tražuili i na području Lozice, Petrova sela...
Svaku novu informaciju provjeravali smo tijekom terenske potrage. Dodatno bih naglasio kako smo imali jako dobru suradnju s policijom i vatrogascima. Kako se radilo o nestanku na urbanom prostoru, potragu je vodio MUP odnosno policija, dok je HGSS bio zadužen za neurbani prostor. U pomoć su nam stigli i članovi HGSS iz skoro cijele Hrvatske, pretraživali smo teren i s potražnim psima. Mislim da smo temeljem dostupnih informacija učinili najbolje što se moglo, a vjerojatno je mnogima zanimljiv i podatak kako smo provjeravali i podatke koje smo dobivali od stvarnih i samozvanih vidovnjaka. No, potvrdilo se ono što u vezi njih znam iz iskustva: slaba je ili nikakva korist od toga, ali smo i to odradili - prisjetio se Ateljević.