Hranili su grad freškim kruhom. U ratnim uvjetima, pod sirenama i granatama, unatoč izravnim pogocima u pogon, djelatnici pekare ‘Orlando’, simbola upornosti i požrtvovnosti u Domovinskom ratu, brinuli su da Dubrovčani, prognanici i branitelji uvijek imaju kruha. Bili su borci, iako ne na prvoj liniji, trajno na meti agresora. Bilo ih je četrdesetak u ‘Orlandu’. Njihov doprinos u vrijeme opsade grada je nemjerljiv.
- Kad su počeli napadi, bili smo odgovorni za sve, sami smo se organizirali, rekli smo ‘nase nema, a naprijed se mora’. Treba sitat brašno, očistit pekaru, iskrcat po 10, 15 tona brašna, opet mi među sobom. Svatko je radio sve. Raditi u ratnim uvjetima bilo je mukotrpno ali nitko se nije bunio. Stalno misliš ‘sad će granata’ aIi pjevaš ‘Oj Hrvatska mati...’ i samo radiš, moraš za grad i za ljude – prisjeća se Stijepo Sutić koji je tad u pekari bio odgovoran za transport i otpremu kruha. Milo Mišeta je prevozio kruh i pod općom opasnošću i pod granatama.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!