-Bila je policija u 23,25 sati i rekli nam da ne smijemo sjedat na skalinima i da stoga mogu napisati kaznu! Ovo nisam doživio nikad u Gradu. Kao skalini su javna površina...dokle to ide? U toj ulici je uvijek isti problem, vazda ista žena godinama prijavljuje- sadržaj je poruke koju je potpisnik ovih redova dobio od jednog turističkog vodiča oko 23,45 sati. Posjet policije uslijedio je ispred caffea ”Betula”, samo 10 minuta nakon što su te večeri snimljene fotografije za na portalu objavljenu ”noćnu špicu”, kad se iz ni jednog kafića nije uopće čula glazba, niti je tko povisio glas. Sve je bilo dolično, ali ni to nije odgovaralo gospođi iz susjedstva koja je uz prozore instalirala čak tri nadzorne kamere! Ne znamo ima li gospođa uopće dozvolu za nadzor javne površine, ali to je već druga i znatno šira tema.
Priča nije nova i repriza slijedi svakog ljeta. Dio je stare dubrovačke turističke priče i odraz okolnosti suživota stanara Grada i ugostitelja. Za razliku od skalina u gradovima unutar Hrvatske, život na ulici diljem Mediterana dio je ne desetljetne nego stoljetne tradicije i stila života. Tako i u Gradu, gdje su se unutar zidina ljudi oduvijek tako družili i čakulali. I nikom to nije smetalo. Sve dok se nije počeo ”vrtiti” novac. Usporedbe radi, prije je u Gradu živjelo pet tisuća i radilo pet stotina ljudi, dok je sad obrnuto! Sugrađani su suglasni: ne valja ako se pretvorimo u državu koja sve normira, jer više neće biti ni gostiju! Tko će nam doći ako se ne može opustiti?!
-Propisa mora biti ali ne previše. Nisam suglasan da se sluša uvijek istih pet ljudi koji do podne ne znaju što sa sobom, a od podne što sa svijetom oko sebe. Trebamo simbiozu onih koji u Gradu žive u i njemu rade po zakonima. Susjedima se trudimo maksimalno izaći u susret, ali nemamo dobar feedback: nekima smeta ako netko uopće i sjedi vani i ničim ne krši zakon! To me istinski frustrira i osjećam se kao da se borim s vjetrenjačama. S policijom nikad nisam imao problema i znam da moraju izaći po pozivu, ali zakoni ne prate tradiciju. No, cijeli Grad funkcionira tako da se pije na skalinima ili gosti kupe bocu rashlađenog pića u trgovini te piju po Gradu! Mnogi još i galame. Sve bi se jednostavno riješilo ako se kazne oni koji lažno prijavljuju. Jedne noći su nas četiri puta lažno prijavili i ophodnja je rekla da će nas kazniti ako bude pete prijave, iako su se uvjerili da ne kršimo reda i mira! Kao: moraju nakon silnih prijava! Znači, mogu nas prijaviti iz Slovenije, za njih bez posljedica. Naglašavam: policija radi svoj posao, ali je bolje ako se saslušaju sve strane. Jedne večeri je policajac bio svo vrijeme na vrh skalina i nije odlazio, ne stoga što je bio nered, nego stoga da može šefu odgovoriti kako se nalazi baš tu i da je prijava neutemeljena- ispričao nam je vlasnik caffea ”Betula” Marijan Lipanović.
Sličan je i odgovor ostalih ugostitelja: tko želi mir, ide na selo, a ne u centar grada Mediterana gdje mora biti opuštenosti. Shvaćamo starije, ali bi mnogima smetala i tišina, uhvatio bi ih strah! Sjedenje vani je postalo trend širom Hrvatske i Europe. Prije rata u Zagrebu se sjedilo samo u ”Dubrovkinu putu”, sad su stolovi okupirali cijelu Tkalču, Bogovićevu, Cvjetni trg...na Grad su se odrazile dvije krize: prva krajem 70-ih prošlog stoljeća kad je Babin kuk ponudio nove sadržaje, a druga nakon rata kad su u Bourbon streetu niknuli brojni caffe barovi. No, ”eliminirani” su jer su bili iza Villa Palme...
Mladen Iviš iz ”Belgian puba” ističe kako njihovi gosti rijetko sjede na skalinima, osim kad je sve full puno, a tako je bilo u noći otvorenja Igara:- Nismo bilo nikakvih problema, radit ćemo i dalje jednako, dok gradska ili Policijska uprava ne utvrde nova pravila. A kako drugačije? No, sve će se u konačnici odraziti na broj gostiju i ozračje turizma- kaže Iviš dok vlasnik ”The Bara” Albert Bajrami ističe:- Od 2020. godine sam u ovom lokalu i nemamo slična iskustva niti nam je policija ikad dolazila, možda i stoga što smo drugačiji tip objekta i naši gosti rjeđe sjede na skalinima. Jer, više im odgovara klimatizirani interijer te stoga nema galame, a moguće da su i naši susjedi tolerantniji.
Na skalinima smo zatekli Vladimira Andrića iz BiH koji za sjedenje na skalinima kaže da je to lijepa tradicija:- To me privlači, kao i brojne goste, ali starije osobe koje nemaju gdje izaći pa se tako mogu družiti te su im skale svo zadovoljstvo kontakta sa svijetom. Skalini su veliki turistički potencijal jer mladi iz cijelog svijeta tu najlakše uspostave kontakt i druže se. Glupo bi bilo to zabraniti!- kaže ovaj gost dok predsjednik gradskog kotar Grad Marin Krstulović ističe:
- Ljudi su uvijek sjedali i uvijek će sjediti po skalinima i Stradunu i s tim nemam uopće problema dok je god sve u skladu s inteligencijom i normalnim životom! Druga stvar je što u neke ure netko možda pretjera preko neke mjere. Zbog skalina i tog sjedenja u granicama zakona ne treba zvati ni policiju niti komunalne redare, osim kad se krši Zakon i susjede maltretira.
