Predivna priroda
Stariji mještani kažu da se uvijek pamti onaj tko je nešto dovršio, ali i da svaka cesta, pa i ova, nosi prednosti i mane. Dobro je da će mjesto živnuti, da će doći mlađarija kuće graditi, ali ih brinu očekivane gužve i veći promet:
- Bit će problem prijeći na drugu stranu ulice! Godine me sustižu, djeca su već odrasla, ali je autobus i dalje rijedak. Ipak, češći je nego kad su bili mali. Daj Bože, uskoro će i unuci, ali vrtića još uvijek nema kao ni kanalizacije bez koje nema pravog pomaka u komunalnom standardu. Problem je i dalje onome tko nema automobil ili vozački ispit, sve mu je daleko. Inače je život na Pobrežju je idiličan: sve se svodi na posao, objed, vrt i TV. Zrak je divan, čist, sve miriše na prirodu, mnogi od nas još imaju domaće životinje, hrana je zdrava i ekološka, živimo opušteno - kaže sredovječna mještanka koja voli napredak, ali ne hvali sve i bezrezervno. Pomalo je umorna i ne želi van s imenom kao gromobran za tuđe nezadovoljstvo!
Umirovljenici Srećka i Andro Radić znaju da je na dijelu od puta prema moru prodano mnogo parcela i da će se mnogo graditi:- Postoji Donje i Gornje Pobrežje, a ovo gdje su oni je, kažu, pravo:
- Stari smo i voljeli bi da mjesto čim prije dobije i neku trgovinu, da se ne mora po svaku sitnicu ili do liječnika uvijek u Staru Mokošicu koja nam je najbliža. Sad je i grad nadohvat ruke. Istina, kombi prijevoz postoji, ali samo za učenike i dok je škola. Voljeli bi smo češće autobuse, jer što će nam cesta bez dobrog javnog prijevoza. Čuli smo i da će se tu graditi veliko parkiralište, ali je korona sve odgodila - priča Srećka, inače Pelješka, dok je suprug Andro, bivši vozač Todorovića i Čistoće ponosno ističe da je podrijetlom iz Dubrovačkog primorja.
Ne želimo gužve
Kuhar Ante Violić (22) radi na Lokrumu i ljubazno nam otkriva:- Sezona je već završila, a sad u kući uživam. Otac je pomorac, majka službenica, a brat od 15 i sestra od 16 godina još su učenici. Ovdje je divno: kad želim, autom odem gdje i vratim se kad hoću, ne moram ga ni zaključavati pred kućom! Prijatelji su mi u Mokošici i u Gradu, sad smo mnogo bliže. Ne želim tamošnje gužve. Mi smo selo u zelenom pojasu i neka tako ostane! A problem imaju oni koji su bez auta, moraju zvati taksi. Ovo je spoj s budućom autocestom. Radujem se, iako će tek tad biti vrlo gust promet. Što ćete, napredak ima cijenu!
Putem susrećemo tesare Radu Draganića i Branka Popovića: Radnici iz susjedne BiH su na kratkoj pauzi. Pozdravljaju nas i kažu:- Dobro je da imamo dosta posla. Ljudi su ljubazni, a mi se trudimo biti brzi i kvalitetni. I zadovoljni smo - vele s malo riječi.
Nedaleko njih mlada majka i trogodišnji sin, Dijana i Petar Ban uživaju pred kućom. Mališan se vratio iz vrtića i sprema se na popodnevni počinak. Dijana je turistički vodič, Zagrepčanka je koja je ovdje upoznala i supruga. Zavoljela je dubrovačku periferiju i hvali se:
- Imamo jarca, kokoši, magarca, masline, vrt... Djeca mogu biti sama vani, tu su svekar i svekrva, pomažemo se i kao četveročlana obitelj tu živimo već devet godina. Sve više je susjeda, a jedan od onih koji su kupili kuću doselio je iz Južnoafričke Republike. Osobno nisam nikad požalila dolazak iz Zagreba. S autom smo u Mokošici za 7 minuta, a novom cestom do grada će trebat će još toliko - kaže Dijana i poziva Libertas da uskladi autobusne linije, posebno nedjeljom!
Umirovljenik Nikola Tomaš, bivši konobar, vatrogasac i skladištar već je starosjedilac u tom naselju. Doselio je 1982., kad je i "otvorio" gradilište na Pobrežju. O cesti što prolazi ispred njegove kuće kaže:
-To je promjena koja dobro dođe! Čudim se što već nisu iskopali kanale i položili cijevi za buduću kanalizaciju da ne moraju kasnije raskopavati- priča Nikola i pokazuje prema Gružu i Dančama. Vide se kao na dlanu. Na puškomet, nekih tristotinjak metara, udaljeno je brdo nedavno iskopane zemlje:- To je od gradnje studentskog doma. Tu će biti buduće naselje za medicinske sestre i tehničare. Moraju prvo dovršiti kanalizaciju, ali trebamo strpljenja. Rekli su nam za planirani vrtić, dječja igrališta, a raduje me da će se i Gornja sela bolje povezati. Ovdje će se ubuduće širiti Dubrovnik.
Raj za djecu
U Donjem Pobrežju, ispod predjela Knezovi i Petrova sela, ispred obiteljske kuće zatekli smo Luku Tomića, Peru Bušlju i Vlaha Pjevića. Prijatelji su u ugodnoj ćakuli. Zajedno su a opet na pristojnoj udaljenosti i bez maski koje bi smetale dok pijuckaju bevandu te méze sir i šunku. Svi su vozači, voljni pomoći došljacima:
-Ovaj predio je Milakov do, a cesta će mnogo značiti za cijelo Pobrežje. Sad smo gradu bliže čak za 12 kilometara! U ovoj ulici je deset kuća i nekiuh 50 stanovnika. Tko god još dođe, dobrodošao je! Znam da je kanalizacija slijedeća jer je Gradsko vijeće usvojilo program Aglomeracije. Tad će ovdje biti još ljepše, kad izgrade vrtić. A djece je već sada dovoljno da ga već mogu otvoriti - govori Luka Tomić koji sa suprugom živi u prizemlju, dok dvojica sinova s obiteljima žive na katu obiteljske kuće.
