Ploče iza Grada, četvrt od skupih kvadrata: Ljetni ‘mode‘ donosi prometne gužve i nervoze, ali je idealan za ‘paint‘ persijane!

- Ljeti su strani jezici, zimi su torne i čekići. Jede nas turizam. Ođe nisu butige nego butici, cijene za turiste a proizvodi sve u onim malim količinama – kaže nam Marko, stanovnik gradskog predjela Ploče. Učinili smo đir iza Grada, glavnim ulicama Petra Krešimira pa onom niže, Frana Supila, zavirili u poprečne, htjeli doznati o životu tamošnjih stanara.

Uvijek su u suncu, grijanje im ne treba kao ‘Gružanima što gledaju u brdo‘, pogled im vrijedi milijun dolara, tu je neki poseban mir, nabrajaju sugovornici pozitivne strane naselja oliti istočnih ‘vrata‘ od Grada. Imaju oni i Lazarete, najstariju karantenu u Europi, najpoznatiju dubrovačku plažu Banje, ekskluzivne hotele, pretovarnu zonu..., nećemo dalje, odužilo bi se.

Salko i Snjeguljica

Stijepo Šutalo živi tik uz Supilovu, na buku motora je navikao, ali onu koju proizvode stranci u povratku iz noćnog života gotovo je nemoguće otrpjeti.

- Parkirati se ovuda nema šanse, sad kad krenu ‘taksijaneri‘ ići autom je ogroman problem, ko i u svakom dijelu grada, pogotovo na Pločama – kaže nam sugrađanin rođen u zidinama, a na Pločama cijeli život.

- Cijeli ovaj predio djeci je bio jedno veliko igralište, danas dječje graje nema. U ulici je tek jedno manje dijete. A život bez djece je katastrofa. Svi samo pričaju o kvadratima, bi li prodali ili ne bi – priča Stijepo.

U njegovoj ulici Vicka Lovrina broj skalina je prihvatljiv ‘ali Sunčana i Lazarina katastrofa, ljudi prodaju samo zato što ne mogu više hodat uza skale‘. Ukazuje na zidić koji je u lošem stanju na potezu od Viktorije do ulaza za Sveti Jakov. Iako apartmanizacija, ima tome i nekoliko godina, ovdje divlja ‘da ljudi ne afitavaju ne bi obnavljali‘. U neke stare kuće, kaže nam sugovornik, nitko nije ulagao zadnjih pola stoljeća. Susjedstvo iz djetinjstva dosta se promijenilo.

- Gore uz ulicu jedan je Irac među prvima kupio nekretninu na ovom gradskom predjelu. Dok je kvadrat bio tisuću eura, ima tome i 20 godina - kroz osmijeh će pa prisjećajući se spominje ‘dunda Salka koji je održavao Banje pa kad bi mu oni, tada djeca, pomogli skupiti čikine on bi im dao sladoled Snjeguljicu‘.

Čudna je neka atmosfera, kaže nam. Prije su susjedi ‘sjedali na taraci, popila bi se rakijica, jela krivaja, sad su se nekako svi zatvorili, svak sebe gleda‘.

- Bio sam u Londonu, u centru nema auta. Proleti tu i tamo neki Ferrari. Nema šanse ni vidit ih jer se masno plaća da bi došao autom u centar. Uber tamo ne postoji, zakonom su određena samo njihova crna vozila – kaže Šutalo pa predlaže da Grad oformi tim koji bi utvrdio kako su drugi europski gradovi riješili probleme ‘ako već ne znamo sami‘. Dok pričamo, upoznava nas sa susjedom koji dolazi iz Švedske svakih 40 dana. Na pitanje zašto voli Dubrovnik i Ploče Jeff Dedier iz torbe vadi knjigu dubrovačkog Statuta pa odgovara:

- Puno fantastičnih stvari i pravila je tu, ovo bi trebalo više respektirati. Gradonačelnik bi trebao ovo pročitati – kaže Jeff pa će na svom hrvatsko-engleskom ‘Svaki dan I read this‘. Zna mnoge hrvatske riječi, ali padeži mu još uvijek zadaju problem.

- Statut je važan a ne još i još turista - smatra česti stanovnik ovog gradskog kvarta koji je živio u Kanadi, Francuskoj, Švedskoj.

Dosta nije dovoljno

- Na mojoj kući piše ‘Imam malo, zadovoljan sam s malo, malo je dovoljno za mene‘. Natpis iz 1716. Danas ljudi smatraju ‘Imam dosta, želim više, više nije dovoljno za mene‘. Sitnice su bitne, evo ja ‘paint‘ persijane od drva, pravi ariš – ponosno će, a Stijepo nam dobacuje kako mu je bilo neshvatljivo da ovdje ne možeš naći maranguna.

- Ljetni mode je jako lijep, zimski je skučen – kaže još jedan stanovnik Ploča Teo Depolo kojeg malo tko ne poznaje jer je ovaj doktor obiteljske medicine u ambulanti na Buži već 27 godina. Ostao je u ordinaciji, kaže, kao posljednji Mohikanac ali ‘blizu živi, pozna pacijente jer većina njih su mu susjedi, jednostavnije je svima da tu radi‘.

Iz Lapada je prije 30 i koju godinu došao na Ploče. Vodi se onom ‘žene su uvijek u pravu‘, a njegova supruga kaže kako su Ploče ljepše.

- Jesu lijepe, ali nije dobro riješen problem prometa iza Grada. Promet treba pročistiti, kao u Veneciji zaustavit ga negdje, pa shuttle autobusima dovoditi posjetitelje do Grada. Ljetne gužve su nemoguće, ne može ni hitna proći, jedino još ptica može – znakovito će Teo pa dodaje:

- Na buku smo se navikli, a gužva to je ko kad čovjeku prekineš krvotok, može li on živjet, ne može! Bez cirkulacije ništa. S ovim novim prometnim prijedlozima, ako se stvarno realiziraju, bit ćemo zadovoljni.

Jesu li i Ploče na putu za titulu apartmanskog naselja?

- Poprilično. Ljudi pokušavaju živjeti bolje, što je razumljivo, i taj proces je teško zaustaviti.

U Buićevoj ulici gdje živi, đusto poviše Banja, susjedstvo se nije mijenjalo, stanari su ostali, susjeda ne nedostaje.

- Imamo klapicu, povezani smo dosta, društvo se nađe, proslavi, još uvijek se držimo – kaže Depolo pa dodaje kako je zbog ovdašnjeg načina života i ostao u Dubrovniku unatoč brojnim ponudama.

U ljetnom modeu teško da je negdje ljepše, unatoč prometu – kaže nam ovaj doktor s Ploča kojem je najdraže ‘niza skale pa do mora‘ pa onda odlučuješ lijevo na Excelsior ili desno na Banje. Presudi gužva i valovi. A čistoća mora?

- Čišće je nego kod susjeda Talijana, more je još uvijek fiziološka otopina.

Paulina Bačić kaže nam kako ‘iz kvarta nestaju domaći ljudi‘. Iako se o Pločama jako često govori kao o elitnom kvartu, problema ko u priči:

- Teško je u prometu, autobusi zapinju, teško se provlače među parkiranim autima, taksistima kojih ima posvuda, a najviše me smeta nervoza sudionika u prometu. Trgovački lanci nikada ne propuste priliku da nam zapapre cijene s oko 25 do 30 posto više u odnosu na zimu, sve za istu kvalitetu i uslugu – kaže Paulina pa nastavlja o problemu smeća.

- Mi doma kompostiramo biljne ostatke i razdvajamo otpad, bacamo ga tamo gdje je predviđeno. Međutim, često primijetim kako se po zatvaranju kuhinja u restoranima iznesu teške vreće smeća u kojima su ostaci ribe, mesa i ostali nerazvrstani otpad pa se sadržaj iz vreća počne cijediti i sve se usmrdi do jutra kada stigne kamion Čistoće.

Rodila se na Pločama, odselila i vratila s obitelji u isti kvart. Prisjeća se kako je tada bilo puno drugačije:

- Moj sin je imao veliko društvo, jurcali su po ulici, vozio se romobil, igralo dječjih igara. Škola je bila na tri minute hoda od doma, kao i kupalište, i nije bilo iznajmljenih ležaljki. Odjurili bi na Stradun, nije nas bilo strah jer su u Gradu živjeli poznati ljudi. Danas, kad ljeti s unucima šetam po Stradunu, držim ih čvrsto za ruku jer je gužva prevelika – usporedila je Paulina.

Pasaman od vrha do dna

Parkirališna mjesta su veliki problem, kaže nam Marko. Nerijetko oni što žive kraj žičare parkiraju na Belvedereu, a onda ‘pješke do doma, milina po vrućini‘.

U njegovoj ulici nema više djece, pa za neobnovljeno igralište kraj Gimnazije koje je često punilo novinske retke, smatra kako ga više ne treba ni obnavljati jer nema mališana. Kupa se na Lokrumu, Banje, koje su mu u mladosti bile dnevni boravak zaobilazi jer ‘sve je privatizirano‘. O javnom prijevozu ne ovisi, ali sluša priče kako je, pogotovo zimi, broj linija 5. i 8. rijedak. Grad mu je ‘na nogu‘, pa se spusti svaki dan.

Simpatični bračni par s Ploča ugledali smo u vrtu, sade proljetnice. Na pitanje što im je lijepo na Pločama kažu ‘mi smo lijepi‘. Dio su obiteljske kuće pretvorili u apartmane:

- Od ove lokacije se može živjet, ulaganje je to za o(p)stanak nas, djece, unučadi – iskreno će.

Imaju svoj parking prostor i to ih spašava od beskrajnog kruženja vozilom po kvartu u kojem se sve smatra ekskluzivnim. Dok nam sugrađanka govori kako probleme za život na Pločama ne vidi, rukom ipak pokazuje na ‘pale od struje iz vremena Austro-Ugarske i žice koje možete s tarace rukom uhvatiti koliko idu nisko‘.

- Zanemaruje se ulica, propadaju skalini, rupa na barem 50 mjesta, nogu lako možeš izvrnut – kaže nam bračni par pa nastavlja o primjeru za svaku pohvalu:

- U našoj ulici imate primjer zajedničkog ulaganja susjeda, napravili smo sami pasaman od vrha do dna ulice.

Smeta im što na Pločama nema dječjeg vrtića.

- Ako ima imalo pameti, dječji vrtić će se otvorit pod hitno. Rađaju se zgrade sa po osam katova a nema mjesta za vrtić?! Poviše Banja ima zemljište koje je upisano na Dječje vrtiće, ali očito nekome ne odgovara da tu bude vrtić – kažu nam.

Parking na Pločama je problem ali umanjen onim ‘residents only‘.

- Rješenje za parking i promet oko Grada je napravljen prije 40 i više godina, zašto se to konačno ne napravi? Višekatna garaža na žičari i dvosmjerna cesta od vatrogasaca do Ilijine glavice koja je bila u planu ali se kod nas valjda uvijek odustaje od pametnih ideja.