Najava dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića kako će gradski vijećnici uskoro odlučivati o zabrani daljnjeg izdavanja dozvola za nove apartmane unutar povijesne jezgre naišla je na brojne komentare sugrađana, ali i otpor onih koji su uložili znatna sredstva te su pred dovršetkom građevinskih zahvata zbog kojih prije izglasavanja sporne odluke apartmane neće dovršiti i registrirati. Računajući kako će to ipak uspjeti, takvi vlasnici nekretnina odbijaju razgovor. Neki od vlasnika apartmana, među kojima je i inače za medije uvijek susretljivi predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović, prokomentirao je gradonačelnikove izjave.
- Ne komentiramo izjave što će se dogodit ili što bismo voljeli dok ne dođe prijedlog Pravilnika na Gradsko vijeće jer se uvijek promjeni od izjave do izglašavanja. Ovakvi prijedlozi se događaju kao posljedica neplanskog, stihijskog turizma usmjerenog na veliku dobit nekih pojedinaca, a ne razvoj zajednice, na što su građani konstantno upozoravali i koji se bore s posljedicama depopulacije, gubitka mjesta stanovanja. Na Zborovima je upozoreno na razliku između stanara koji iznajmljuju svoj dom i tako preživljavaju i krupnog kapitala koji kupuje nekretnine bez obzira na cijenu kao oblik izvlačenja para i života iz Grada. Odluka mora štititi i poticati život stvarnih ljudi, a ne kao dosad poticati lažne prijave stanovanja, a kako bi se otvorio apartman! - poručuje Krstulović te dodaje:
- Građani su se na Zborovima izjasnili o ostavljanju afitavanja sobe u stanu u kojem se živi jer je to održavanje života a bili su protiv novih apartmana odnosno lažnog pružanja usluge smještaja u ‘domaćinstvu‘ - kako ga zove zakon, a domaćinstva u kuci ni za lijeka! Porazno će biti ako budući starac ne bude mogao izdati sobu a budući apartmani samo promjene klasifikaciju u disperzirani hotel i isti investitori nastave po starom kupovati i iznajmljivati. Odluka mora misliti dva koraka unaprijed a održivost života stvarnih sadašnjih i budućih stanovnika mora biti prioritet. Nešto se treba napravit jer nas uskoro neće biti, a za iznalaženje najboljih mjera za održavanje "živog" Grada, napravili smo i izglasali Plan upravljanja putem kojeg i trebamo donositi ovakve odluke. Gradonačelnik predlaže hrabru odluku, ali komentirati što bi gradonačelnik volio učiniti, a o čemu odlučuje Gradsko vijeće, nema smisla i nama je to PR. Vijećnici kotara će dati svoja mišljenja i prijedloge svaki put kada nas se zazove i pita, bilo putem Plana upravljanja ili javnog savjetovanja ili Zborova, a očuvanje života je prioritet jer ako se stvari nastave kao dosad, kojoj djeci i kojem životu ćemo ostaviti naše kuće Ili apartmane?! - pita se Krstulović.
Mnogi drugi stanari povijesne jezgre šutnju obrazlažu strahom od posljedica, jer ‘nije se uputno s rogatima bosti‘. Otkrivaju nam ipak kako ovih dana turistički inspektori padaju s nogu jer im dolaze umirovljenici i traže kategorizaciju stanova u kojima žive, sve iz straha da neće imati što jesti niti čime platiti dom umirovljenika ako budu trebali otići:
- Ogorčeni su što će im se oduzeti mogućnost najma, a istodobno se drugdje odobrava otvaranje apartmana u garažama! To nikako ne priliči turističkom Dubrovniku i ruši mu kredibilitet. Ako se zbog stečenih prava ne mogu poništiti ranije izdane dozvole za prenamjenu garaža u apartmane, jedino rješenje je u novoj kategorizaciji koja će prisiliti vlasnike da uslijed neispunjavanja strožih uvjeta, zatvore te objekte i ponovno ih pretvore u garaže.
Naglasili su kako će time naše ulice postati manje zagušene, a ukupna razina turističke ponude bolja.
- Istina je: dosad su se dozvole za otvaranje apartmana davale za sve i svašta i jednog dana je kaos morao doći na naplatu, a jasno je da se netko s tim mora uhvatiti ukoštac. Bit će teže i više problema što se kasnije počne! A zbog upitne kvalitete sadržaja vozila će se sve više parkirati na ulicama pod izlikom da se zbog mogućih ustavnih tužbi data prava vlasnicima ne mogu ukinuti. Tako je prenamijenjena cijela Batala, a skladišta se pretvaraju u hostele! Dubrovnik nije i ne smije u ime socijalnog mira biti ”low cost accommodation”! Treba težiti k tome da se vlasnicima apartmana ponudi sve što im treba, a kako bi svoje objekte podigli za još jednu ili dvije zvjezdice? Nisu problem svi nego pojedinci: Dubrovnik treba usporedba s Venecijom, Rimom, Firenzom, a ne s Antalijom ili kamenim bespućem! Ovako su kaos (ne)upravljanja prostorom i turizmom došli na naplatu!
Najavu gradonačelnika treba promatrati i kao odlučnost u provedbi proklamiranog koncepta Respect the City. No, uz tihu većinu koja je glasna uglavnom u off record komentarima, bilo je i onih koji su pristali javno iznijeti svoj stav. Tako Stanko Ljubić tvrdi da nije dobra ni jedna zabrana, nego treba stvoriti uvjete i porezne mogućnosti destimulacije najma u poslovnim zgradama:
- Zabrane nikako nisu rješenje i ni jedna nije tako učinkovita da bi riješila posljedice nastale u zadnjih 30 godina! Ne možeš bilo kome ukinuti ono što mu je već dozvoljeno, iako je u startu dio poslovnih zgrada pravljen da se prenamjenu u apartmane i hostele. Zabrane će stvoriti kaos i ljudi će napuštati Grad a ne vraćati se u njega ako im je nemoguće iznajmiti apartman. Rješenje je stvaranje uvjeta da onaj tko se želi baviti turizmom to ne čini ako to ne omogućava infrastruktura jer 10-20 kreveta u jednom apartmanu nije u korist grada! Moraju postojati propisi što se može, a lokalna zajednica mora promišljenije postupati!
Potpredsjednica Strukovne grupe putničkih agencija pri županijskoj HGK Slavica Grkeš iz više razloga nije za ukidanje dozvola:
- Najveći je uplitanje u tržište i poremećaj cijena najvrednijeg što imamo- nekretnine i zabrane mogu drastično utjecati na cijene unutar zidina: neke će preko noći postati bezvrijedne jer ih se neće moći iznajmljivati, a zbog dozvole će dijelu cijena dosta narasti iako je rečeno da se ne može dirati u stečena prava.V iše sam za poticanje na otvaranje drugih poslova i iskorištavanja tih prostora ili dijela prostora u druge svrhe, pa premda bi to značilo ukidanje nameta prvih par godina, da bude zanimljivije onima koji bi se bavili s tim nekim alternativama, da ne idu svi u iznajmljivanje. Realno, što nam drugo ostaje osim uslužnih djelatnosti? Vlasnici skoro svih hotela u Dubrovniku su stranci i takve su im politike. Prošla su vremena kad su naši ljudi bili zaposlenici tih hotela, sad naši ljudi žele neovisnost i samostalnost u prihodima, što rade kroz iznajmljivanje, a u hotelima rade stranci, pogotovo u ovima koje smo izgubili privatizacijom.
- Također, ne mislim da gužvu prave gosti koji u Gradu koriste privatni smještaj. To su aviogosti bez svog vozila ili rent-a-cara. Ne idu u grupama nego su individualci koji imaju i izvanpansionsku potrošnju, za razliku od hotelskih ili gostiju s kruzera. Tko točno kaže da baš apartmanski gosti rade gužvu? Je li itko rekao za kruzerske to isto i hoćemo li njih zabraniti? Kako ćemo znati koliko gostiju dolazi s autima i gdje točno odsjedaju, tko vodi tu evidenciju? Grad Dubrovnik je rekao da će kupovati nekretnine unutar zidina i davati ih socijalno ugroženim obiteljima. Osobnog sam stava, koji je možda preradikalan, da u Dubrovniku svatko može naći posao, a ako nađe dva posla može lijepo zaraditi. To jedino ne mogu oni s osobnim ili zdravstvenim problemima u obitelji i takvima svakako treba pomoć. No, ako npr. žena odluči ostat‘ doma kad joj prođe porodiljni, a da radi samo suprug, onda to nije socijalno ugrožena obitelj nego je u toj priči netko malo lijen. Svakako sam za to da mladima treba pomoć i poticaj da se osamostale, ali to treba jako dobro promisliti. Puno je nekretnina u koje treba uložiti, može im se dati opcija da dobiju stan na 30 umjesto 10 godina, ali uz uvjet da u njega sami ulože- kaže Grkeš i naglašava:
- Rekategorizacija može ukloniti neke objekte s tržišta. Treba uzeti u obzir i postaviti nove parametre u skladu s vremenom; npr. ako netko po starim dozvolama ima dvije zvjezdice i ocjenu 9.8. Nije sve u kvadratima, telefonskoj liniji, kadi i tapitiću pored kreveta (što zahtjeva kategorizacija), puno je drugih stvari koji čine smještajnu jedinicu uspješnom i puno opreme koja se stavlja na raspolaganje gostima, a uopće nije navedena u kategorizaciji koja je, možda malo zastarjela?! Trebamo konstantno ulagati u infrastrukturu da bi turizam bio podnošljiv i onima koji kukaju i onima koji ga rade, moramo svakako smanjiti sezonalnost, produžiti ga na cijelu godinu, suživjeti se s njim. I na kraju, dosta je zaštićenih stanara u zidinama koji su glasni protiv turizma, a pravi vlasnici nekretnina ne mogu do njih i mislim da bi i oni imali puno toga za reći.