Money, money, money.... hoće li nam biti ‘funny’ kako pjeva ABBA ili će nam ipak zadavati glavobolju? Dok se ne naviknemo za mjesec, dva, šest. Kune odlaze, euri dolaze, s prvim danom nove godine. Jesmo li spremni?
- Zabrinula sam se, naučila sam na kune. I ove u butizi neće isto znat, neću ni ja, što ćemo radit? Unuci sam rekla da me jednom tjedno odvede u spenzu i sve kupi da baba ne mora mislit. Ona to zna, ja ne – kaže nam iskreno Dragica Dabelić.
Sugrađanka Anica Jukić uvjerena je kako će uvođenjem eura sve poskupjeti.
- Već oni dižu cijene da bi poslije rekli da su snizili, a ustvari nisu. Svaki put kad pođem u butigu, kunu je skuplje. Maslo je došlo na 31,99 kuna a prije mjesec je bio 25, još prije toga 15 kuna. Strašno!
Pitamo ih jesu li skupile po kući kovanice jer ih valja zamijeniti eurima i centima.
- Nismo ništa, kažu da ih čuvamo jer za 20 godina će nešto vrijedit. To kad mi ne budemo živi – kroz smijeh će simpatične Dubrovkinje koje u istom raspoloženju pitaju:
- Hoće li nam barem godine pretvorit u eure pa ćemo bit mlađi?
Ko ništa u ruci
Ono što imaju na računu je, to će već banke znati promijeniti.
- Kad budemo sad dobili te eure pa što je to, izgleda ko ništa u ruci. Ne vidim dobro pa neću vidjet ni što je centa ni što je euro, a kune više znam napamet, po opipu. Ali naučit ćemo, puno smo gorih stvari u životu prošli. Prošla sam i Drugi svjetski rat – kaže nam vedra 90-godišnjakinja Dragica.
Pa što je u usporedbi s tim konverzija kuna u eure?
- Ne znam, još ćemo vidjet. Unuka mi vazda govori ‘baba, kako ti znaš s parama?’. Kažem joj ‘lijepo jer sam naučila živjet skromno’. Život te nauči, od 1945. do 1952. bila sam u dječjim domovima, puno toga teškog prošla i znam cijenit svaki dinar. Sjećam se kune za vrijeme Drugog svjetskog rata, to su bile vreće i vreće ali nisu ništa vrijedile. A ova ipak vrijedi.
Što je jače 50 lipa ili 50 centi?
- E to je pola eura, to ćeš čekat da ti vrate u butizi.
Baš su s kave, ostavile su bakšiša dvije, tri kune, ‘ako je račun 27, ostavimo 30 kuna’. Pitamo ih koliko će ostavljati po novoj godini?
- Ništa, što smo ostavljali, ostavljali smo. Moramo malo mislit.
Starijima će, smatraju, biti lakše jer znaju cijeniti i odvagnuti što je potrebno, a što nije.
Kako će se u ovoj euro priči snaći proizvođači s place? Hoće li se kod preračunavanja cijena iz kuna u eure voditi fiksnim tečajem konverzije ili zaokruživanjem, pitamo Mirjanu Vukić. Ova Konavoka do gruške place svakodnevno već godinama putuje 30 kilometara iz Lovornog kako bi domaće proizvode plasirala na tržnici.
- Cijene će bit valjda iste jedino ćemo te cente malo zaokružit. Ne mislim baš naplaćivat 10 ili 20 centi, nego zaokružit recimo na dva ili dva i po eura. Limuni su 20 kuna, stavit ćemo tri eura. Netko ih i sada prodaje po 25 kuna kilo. Jabuke su 15 kuna pa ćemo stavit dva eura. Ne znam što s balicama (petrusin, selen op.a.) koje su tri kune ili stavit 50 centi ili stavit više količinski pa naplaćivat euro – pojašnjava Mirjana i nastavlja:
- Dosta je starosti, hoće li oni kontat euro ili će mislit da je jedan euro ko jedna kuna, vidjet ćemo. Ali nam sigurno svima treba vremena da se naviknemo. Od place živimo, čekam godine starosti za mirovinu. Što će onaj ko ima dvije tisuće kuna mirovine, bit će mu to manje od 300 eura. Jako teško.
- Nikad se neću naviknut. Ne znam što će bit, ne znamo ništa. Sigurno će bit problem vraćanja kusura, naplate, pogotovo od penzionera koji se neće razumjet u to. Problem je što će trebat dignut cijene. Naprimjer sad su moli 50 kuna, trebat će ga stavit 8 eura to je odma’ više, skuplje, ako ga staviš sedam onda je manje. Treba zaokružit – kaže nam jedan dubrovački ribar koji je želio ostati anoniman.
50 centi - 37,5 lipa
- Penzioneri na sve gledaju, a njih je većina na ribarnici. Evo, sad je ova sitna riba 20 kuna pa im je teško platit, a sutra će im bit tri eura, ili 22 i pol kune. Još će im bit teže. A mi ne znamo vraćat one sitne, ko će to? Naviknut ćemo se s vremenom, nadam se, ali do tad će bit pravo ludilo.
Pitamo ga je li već utvrdio koliko je 50 centi, a on, dok preračunava dosta nesigurno odgovara: 37,5 lipa!
A da nije 3,75 kuna?
- Eto, pa kako ćemo se mi naviknut?
Barem smo se nasmijali i konstatirali kako ćemo u spenzu ubuduće s digitronom.
- Lako je na ribarnici, mi damo svakome malo i više na vagu pa se to može nadoknadit, a u mesari ti ne da, nego ti svaki dek naplati. To će bit problem.
Kaže nam kako mu je supruga neki dan dala sitniše u vrećici ‘ono po 10, 20 lipa’. Odnio ih je u jedan lokal da mu ih zamijene u papirnate.
- Bilo je 15-ak kuna. Dao mi je 20 kuna a ono je bacio u smeće. Sve sam vam reko, nije htio razmišljat ni vrijeme gubit brojeći ih.
Gdje je taj lokal, pitali smo radi prijatelja. Naš sugovornik ipak je adresu ‘mjenjačnice’ zadržao za sebe.
Malo je tko do sada čekao 10, 20, 50 lipa kusura, hoćemo li i od siječnja tako?
- Sad ćemo cente čekat itekako. Kad pođem na kavu, ostavim dvije kune bakšiša, a od siječnja možda ću mu ostavit, ne znam, pola eura - kaže nam dubrovački ribar pa se nakon sekunde ispravlja:
- A neću, to je veliko. Moram smislit do siječnja. Eto, bit će zamki ali neka bude, samo da nije rata.
Očekuje kako će prilagodba na euro trajati do ljeta.
- Kad počnu dolazit euri od stranaca, sve ćemo odjednom znat. Ili dolari iz Amerike. Onda ćemo progledat. Neko ima babu, neko đeda, neko ima pomorce, dolazit će i dolari, nisu samo euri u igri. Pa mjenjačnice bi se zatvorile, ovako će opstat na dolarima.
Što će oni s malim mirovinama, pitamo ga. Tko ima dvije tisuće kuna mirovine dobit će tri novčanice od sto eura, psihološki će to biti dosta teško.
- A najbolje je rasitnit po 10 eura pa će bit puna koverta. Znate kako su prije babe unucima davale po jedan dolar – završavamo storiju s ribarom koji ne skida osmijeh s lica. Dobro je to i za potencijalne kupce jer valja prodat ribu, ali dok su kune u điru, problema nema. To je za njega mačji kašalj.
- Ako je jedan euro, odma’ kontaš 7,5 kuna. Jedino ako je IQ manji od broja cipele onda će bit problem. Dva eura je 15 kuna i gotovo – kaže Zaim o prilagodbi novoj valuti, a Pero dodaje kako je čuo da su Slovenci imali problema oko toga.
- Moja sestra živi u Austriji i kad je šiling zamijenio euro, sve su cijene bile duple. Ovdje to narod još nije skužio.
Ako nešto košta 10 kuna, hoće li se zaokružiti na euro ili dva?
- Bit će euro i pol. Normalno da će trgovci mažnjavat, sad još i više - kaže Zaim.
Antun ne razmišlja o novoj valuti, smatra kako će je narod brzo prihvatiti jer ‘ionako nas nitko ne pita, nemamo kud kamo’. Je li pogledao po špazima, zavirio u vitrine i ladice, pa pronađene kune, a svi ih negdje po kući imamo, stavio na račun, Antun kaže:
- Nemaš što stavit. Stavili bi da imamo što stavit. Što se tiče kuna, kako dođe, tako pođe. Tako je na selu. Ako ništa, onda vreća cimenta.
Cijene će i dalje biti primjerice 4,99, 5,99, ‘sve na 99 da se čini jeftinije, pa misliš akcija’.
- Teže će biti mladima jer oni su zvrkasti a stariji okreću novac dva puta, ko i na onoj reklami. Snaći će se stari, budite sigurni.
- Koliko je kuna 50 centi ?– pitamo Pera, a on kao iz topa odgovara ‘tri kune i kusur’.
Kad smo već kod kusura, konstatiramo kako bi često znali 10, 20 lipa a nekad i 50 ostaviti u butizi.
- Neko bi, a neko ne. Ko je poštovo kunu kao hrvatski novac, ne bi ostavio. Ja bi s tla podigo 10 lipa jer je to naša kuna, a ne što mi je trebalo. Sad kad dođe euro, za prvo vrijeme većinom ćemo plaćati karticama a onda ćemo se naviknut. Imali smo mi i hrvatski dinar i kunu pa smo se navikli, naviknut ćemo se i na euro, ne treba se bojat promjena.
Vodite li računa o onome ‘kune na račune’?
Preć na dolare
- I dan danas se u Njemačkoj marka može promijenit, pa će se i kuna moć promijenit, nije to takav problem.
- Ja ću preć na dolare – kroz smijeh će Marija Dadić na pitanje kako će nam pasti prilagodba na euro.
- Naviknut ćemo se, dat će malo više ko ima ko nema, gledat će i onaj cenat. Prošli smo svega, i rat pa nosit ćemo se i s time. Možda će starijima bit teško nekih pola godine. Nama mlađima neće jer ako smo putovali, susreli smo se s tim eurom. Mojim roditeljima koji imaju 75 i 80 godina njima će biti teško. Već je doma počela panika i pitanja ‘koliko je ovo, kako ova novčanica puno kuna vrijedi, kako ćemo znat je li dobar kusur, pomozi Marija...’ Ali tu sam ja, uvijek sam im podrška i pomoć u svemu pa ću i u ovome, bit će to dobro – kaže nam simpatična sugovornica koja je kao i svi ostali uvjerena kako će doći do poskupljenja jer tako je bilo u svim državama u kojima je uveden euro.
Hoćemo li žaliti za kunom?
- Hoćemo, to je ipak naša kuna, stvorila je Hrvatska. Da se mene pita, ja od kune ne bi odustala. Ali ušli smo u EU i ovo je logičan put. Ako putujemo u zemlje gdje je ista valuta bit će nam lakše, nećemo trebati mijenjati novac – zaključuje.
Umirovljenica Zorica problem u prilagodbi euru ne vidi.
- Možemo izračunat je li tako, zašto bi bio problem? Ako neću znat napamet, izračunat ću i gotovo. A hoće li nam sve još poskupiti - sigurno! Pohlepa nema granice. Svi će zaokružiti na više. Što imam, to mi je na računu. Žalit ćemo za kunom sigurno, ja hoću. To je naš novac. Deset lipa nismo gledali sad ćemo 10 centi morati gledati, apsolutno. Trebat će paziti na kusur – smatra ova umirovljenica pa dodaje:
- Prije smo se čudili strancima zašto gledaju svaku lipu i traže da im se vrati. Bilo nam je smiješno, mislili smo da su škrtice. Ali sad će i nama to bit normalno jer te kovanice imaju vrijednost. Dosta će nam trebat dok se naviknemo.
Pitamo je za kraj, jer žuri joj se, zna li na prvu koliko je 50 centi?
- Euro je sedam i pol kuna, znači sedam lipa!
I eto nas na početku priče. Morat ćemo dobro upregnuti moždane vijuge, da nam zbog brzopletosti i glave koja još razmišlja u kunama, prilagodba ne bude ‘funny’ pa na kraju ne ostanemo bez ‘money’.