Nisu još glasne kao usred ljeta, ali od sugrađana stižu dojave da su čuli njihov naglašen cvrkut u brišućem letu nad Stradunom. Prevedeno, bijele čiope (Apus melba) požurile su se vratiti u Dubrovnik, a za njima bi trebale doletjeti i rođakinje Apus Apus. Je li dubrovačke bučne mezimice nešto ranije u Grad dovabio neuobičajeno topao početak travnja i imaju li temperature uopće veze s ‘putnim navikama’ čiopa, ali i njihovih suputnica lastavica, pitali smo Barišu Ilića s popularnog profila Brkata sjenica.
Lastavica polovicom veljače?
Taj stručnjak za ptičji svijet rodom iz Neretve, umirovljeni automehaničar, nagrađivani ptičar i ovlašteni prstenovač Zavoda za ornitologiju HAZU-a priznaje da je 2024. po svemu posebna i za migracije ptica:
- Ova godina je čudna što se tiče selidbe ptica, jedan mali migratorni val bio je prije dvadesetak dana ali je bio slab i s malo ptica, a onda je uslijedila pauza, ali evo krenulo je od sredine mjeseca življe pa imamo na ušću velike pomake. Fotografirao sam čak jedinki Debelokljune čigre, a što se tiče lastavica malo su uranile ove godine. Dolazile su prvo u malim brojevima, a sad ih imamo u velikim, stigla im je puna sezona. Za napomenuti je, a to sam objavio prije 7 ili 8 godina, da sam na ušću sam slikao lastavicu polovicom veljače što je po podacima koji su poznati raritet i nije se više nikad ponovilo. Sredinom prošlog tjedna u jedno popodne je na ušću bilo više od tisuću lastavica u selidbi na hranjenju. Što se ‘vaše’ dubrovačke bijele čiope tiče, već su trebale stići, a za njima i ove druge – kaže nam Bariša Ilić.
O svijetu čiopa pisao je ugledni dubrovački prirodoslovac i ornitolog Ivo Tutman još 1980. kroz svoju doktorsku disertaciju na temu ptica dubrovačkog kraja. Detektirao je tad čak tri vrste čiopa, bijelu, crnu i sivu, tzv. hridnu koja se gnijezdi na klisurama.
Bijela je ljeti najčešći posjetitelj Dubrovnika unutar zidina, ne smetaju joj previše vremenske nepogode. Crnoj čiopi koja se isto udomaćila svibanj je omiljeno vriejem za polaganje jaja iz kojih se ptići legu tijekom lipnja u pukotinama na pročeljima, krovovima i stijenama. Kad pomladak poodraste, najčešće u kolovozu, čiope se spremaju na put na jug u velikim jatima u toplije krajeve.
Spava dok leti
Osobitost čiope u tome je što je u ptičjem svijetu među rekorderima u satima provedenim u letu. Leti nerijetko aktivno i noću, pa čak i spava odlijepljena od zemlje.
Zakonski su zaštićene sve vrste. Čiopa je u priobalju redovita i brojna gnjezdarica, u kopnenom dijelu Hrvatske je malobrojnija i gnijezdi se samo u gradovima. Smeđa i bijela čiopa gnijezde samo u priobalnom dijelu Hrvatske. Čiopa je jednoličnog je crnog ruha s bijelim grlom. Smeđa čiopa je slična, ali svjetlijeg, smeđeg ruha sa širim bijelim grlom. Bijela čiopa je najveća čiopa prepoznatljiva po bijelom trbuhu, odozgo je smeđa. Sve tri vrste čiopa su selice, a bijela je rasprostranjena od Istre do juga Dalmacije. Gnijezdi se uglavnom u malim kolonijma na liticama, a zanimljivo je da se u Dubrovniku nerijetko gnijezdi i na zgradama.
Ornitolozi su davno uočili da su ove ptice pernati ‘lokalpatrioti’, vole se vraćati u zavičaj, tamo gdje su se izlegle pa su istu tu rutu zadržale i u ovoj sezoni ludih izmjena ljeta i zime u proljeću.