Pali su Facebook i Instagram, i osim vijesti o početku nekog rata, odavno nije izbila takva panika među korisnicima. A korisnici društvenih mreža su gotovo svi. Da, još uvijek ima iznimki, ali zaista su iznimke. Koliko smo vezani za društvene mreže i internet, zašto se bez toga danas teško ‘preživljava‘ i što ako jednom, a i ta je mogućnost sasvim realna, jednostavno nestane struje i svi ostanemo bez telefona, poruka na aplikacijama What‘s App ili Viber, bez Googlea, Facebooka i Instagrama, bez interneta? Ništa, šetat ćemo i otprilike se sjetiti gdje bi tko mogao biti. Znate ono, kao prije.
Do povratka mreža došlo je brzo, pa su korisnici odmah iskoristili priliku da sve iskomentiraju na tim istim društvenim mrežama. Uz hrpu dobre zezancije, izdvajamo oglašavanje uvijek duhovitog tima HGSS-a i njihov post na bivšem Twitteru, sada X-u: „Tijekom potrage za Facebookom i Instagramom pronađen je samo X. Nastavljamo potragu sa svim raspoloživim resursima".
Instagrameri na aparatima
Nakon što smo se dobro nasmijali sjajnim komentarima korisnika mreža, postavilo se pitanje i zašto to toliko utječe na naše živote, kako bismo preživjeli da toga nema i može li se?
Naravno da se može, znamo to mi stariji od Googlea, mreža i svih aplikacija, no mlade generacije zaista su gotovo neraskidivo vezane za ekrane i komunikaciju putem društvenih mreža i aplikacija. Većina poslova danas gotovo ovisi o bilo kojem vidu virtualne komunikacije, no baš da je svijet stao... pa i nije, što se ne bi moglo reći po nekim reakcijama na mrežama nakon povratka u funkciju. Oni koji nemaju običaj visjeti po mrežama našli su samo još jednu dobru temu za zafrkanciju, a većina korisnika posumnjala je da su hakirani, što danas nije rijetkost, pa otud i mala doza straha.
"Instgramuše na aparatima", „Jeste li se i vi u*rali da ste hakirani? Ja jesam”, „ Uff, kolpalo me momentalno”, „Mislila sam da sam zaboravila lozinku pa da trebam ponovo, i to je pakleno”, „Bio sam siguran da sam hakiran”, samo su neki od komentara, a slika Marka Zuckerberga kako sa smiješkom precvikava kabele jedna je od brojnih šala na ovu temu. Brojne podatke koje ne bismo smjeli držimo u tim mrežama i aplikacijama, lozinke koje su često svugdje iste, a u strahu smo i da ne nestanu i sve lijepe stvari na mrežama – kontakti i fotografije koje, eto, više nitko ne razvija, već su sve u takvom digitalnom obliku.
Koliko internet i društvene mreže utječu na život, postoji li ‘spas‘ i kakav te što ako se dogodi opet ali na dulje vrijeme, kao i zašto reakcije znaju biti panične i to toliko da se o padu mreža izvještava na radiju, televiziji i portalima, govori psihologinja Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja djece Katarina Gjenero.
‘Skidanje‘ s ekrana
-Relativno nedavno 2019. je Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja u Zagrebu napravila istraživanje u kojemu stoji podatak da svaki treći adolescent mreže koristi od 3 do 5, a svaki pet i više od 5 sati dnevno. Danas su ti postoci sigurno u većoj mjeri, i kod njih je ovaj iznenadni prekid protoka informacija kojima se oni najviše koriste izazvao takvu reakciju. Reakcija nekakve panike ili šoka jednostavno nije primjerena samom događaju, takav efekt imat će samo na one koji zaista provode svo svoje vrijeme za ekranom” – dodaje Gjenero koja radi upravo s maloljetnicima i svakodnevno viđa da je ovisnost o internetu i društvenim mrežama zaista stvarna i nije rijetkost.
-Naravno, ovisnost o internetu je nažalost stvarna kao i svaka druga ovisnost, ima slučajeva i u dubrovačkoj bolnici u kojima je došloi do težih ovisnosti o internetu. U periodu prije nego dođe do ovisnosti, roditelji često pitaju za savjet, radi se obično o maloljetnicima.” - dodaje psihologinja, no to ne isključuje ovisnost i prekomjerno provođenje vremena na društvenim mrežama i internetu i kod starije generacije.
Kod mlađe generacije, srasle s tehnologijom, izuzetno je važna roditeljska kontrola, na njima je, dodaje Gjenero najveći dio odgovornosti.
-Dio odgovornosti, onaj najveći dio svakako je na roditeljima i njihovoj restrikciji vremena i zabrani korištenja interneta i društvenih mreža. Savjetujemo roditelje kako ograničiti vrijeme korištenja svojoj djeci kao i da svakako budu u toku i kontroliraju sadržaj kojeg im djeca gledaju.”
Tehnologija je sjajan alat i bilo bi idealno, kao u nekoj bajci, da sve ostane na tome, a da se socijalni kontakti ponovno svedu na ono oči u oči, uživo, a slobodno vrijeme da se s ekrana vrati na otvoreno.
-Važno je promovirati drukčije načine provođenja vremena ili svjesno korištenje, da mi kontroliramo koliko vremena provodimo dnevno, ne da nam teku sati i dani, izmjenjuju se dani i noći, a da nismo svjesni gdje smo i što radili.”