Kad je bivše kolege iz Osnovne škole Marina Držića pitaju kako je u mirovini, časna sestra Marinela Žuro spremno i s osmijehom odgovara: ‘nemirno’. Na jednom se radnom mjestu umirovila, ali na drugom, u svojoj župi, Župi sv. Petra na Boninovu je itekako aktivna ova pripadnica zajednice Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
U sinjskom kraju, u Dicmu gdje je rođena, odmalena je bila u društvu sestara milosrdnica, pjevala i igrala se s njima, jela njihove kolače, čak i svirala na dječjoj misi... Njoj i njezinim vršnjakinjama časne sestre bile su kao majke pa ne čudi stoga da je nakon osmoljetke odlučila poći u samostan u Split. Tamo su ih rasporedili, one zainteresirane za medicinu određene su za medicinsku struku i otišle bi u bolnicu, a one koje su pohađale katehetsku odnosno vjeronaučnu kasnije bi predavale vjeronauk u školama, a tko je rado svirao i pjevao, išao bi u glazbeni smjer. Sestra Marinela završila je potonja dva. Časnom sestrom postala je prije više od 50 godina, lani je slavila zlatni jubilej...
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!