Obitelji iz župe svetog Andrije u Dubrovniku bile su na trodnevnom izletu u Bosni i Hercegovini, u rodnom kraju župnog vikara don Davida Marjanovića. Jedanaestoro odraslih i čak osamnaestoro djece na put su povela dva svećenika, pored don Davida i don Marin Lučić, župni upravitelj župe sv. Andrije i župe Velike Gospe – Katedrala.
ODANOST
Iz šest vozila koja su se pratila u koloni na putovanju najviše se čuo dječji smijeh i poneki plač, a najmlađi sudionici izleta bili su sedmomjesečni blizanci obitelji koja inače broji 8 članova.
I druge višečlane obitelji - među kojima i one s troje, četvoro i petoro djece - uspjele su se organizirati i krenuti na trodnevni put čija je prva ‘stanica‘, nakon Neuma, Stoca i Mostara, bila Jablanica gdje smo se skupno fotografirali na vidikovcu, pa Šćit u općini Prozor-Rama. Šćit je poznat po Franjevačkom samostanu uz koji se nalazi zanimljiv Etnografski muzej, koji je do 17. stoljeća, točnije 1687., čuvao sliku Gospe koja je danas poznata kao Gospa Sinjska. Tada su zbog okupacije Turaka Ramci i fratri izbjegli na područje od Trilja, Sinja, Dugopolja, Klisa i Zagore do Drniša i sliku Gospe ponijeli sa sobom.
Franjevački samostan jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine, izgrađena 1857. godine, na mjestu prijašnjih koji su spaljeni u osvajačkim pohodima Turaka.
U Etnografskom muzeju na Šćitu, otvorenom u obnovljenoj samostanskoj zgradi 2007. godine povodom obilježavanja dva značajna jubileja za katolički puk Rame - 450 godina od smrti ramskih mučenika i 150 godina od povratka franjevaca na Šćit - predstavljen je život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže mogu se vidjeti izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treći kat prikazuje tekstilnu radinost, proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi te narodne nošnje, a tu je i fratarska samostanska ćelija - soba fra Jeronima Vladića. Na četvrtom katu prikazana je flora sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama te fauna - najpoznatija divljač ovog kraja, što je djeci bilo posebno zanimljivo.
Zgrada Muzeja, spomenik suživota franjevaca s Ramom i odanosti ramskog katoličkog puka franjevcima, svjedok je stradanja i patnji ljudi ovoga kraja i njihovih fratara, ali i opstanka unatoč teškoj i bespoštednoj životnoj borbi koja se ovdje odvijala stoljećima, o čemu nam je više rekao mladi fratar Julijan, naš domaćin. U blagovaonici se zajedno molilo i objedovalo, pa se izlet pod motom ‘Sve opušteno u ljubavi‘ nastavio u Tomislavgrad kako bi se snabdjeli namirnicama i produžili za Blidinje, gdje je župa svetog Andrije organizirala smještaj.
BAJKOVITA PRIRODA
U prekrasnoj prirodi djeca su potpuno zaboravila na ekrane, cijeli dan uživajući u igrama na livadama i istraživanju obližnje šume. Svaki dan okupljali smo se na svetoj misi koju su predvodili svećenici don Marin i don David. Prvi dan sveta je misa slavljena u crkvi na Šćitu, a drugi dan, nakon mise u novoizgrađenoj filijalnoj crkvi Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja na Risovcu, posjetili smo Stipića livadu i spomenik mučki ubijenim Hrvatima u ratu 1993., čiji ubojice i ratni zločinci nikad nisu kažnjeni.
Obišli smo i najveću nekropolu na Blidinju, Dugo polje, koja se sastoji od 150 stećaka. Smještena je uz put koji vodi od Blidinjskog jezera prema Vratima i Sovićima. Zatim smo nastavili prema Kedžari, katoličkom hodočasničkom mjestu na planini Vran i grobu Dive Grabovčeve. Legenda kaže da je djevojka Diva živjela u drugoj polovici 17. stoljeća. Imala je samo 16 ili 17 godina kad ju je Tahir-beg, koji je krenuo s Kupresa obići rodbinu u Kopčićima, susreo u Varvari, silno se zaljubivši u nju. Zaprosio ju je, ali ona ga je odbila i ostala vjerna svojoj katoličkoj vjeri. Ali Tahir-beg nije odustajao od nje, ali kako se ona nije dala, nasrnuo je na nju dok je pasla ovce, zarivši joj nož u srce. Divi je kasno stigla pomoć Arslan-age Zukića iz Varvare, prijatelja i kuma njezine kuće. Položivši Divu na mirisnu travu, Arslan-aga je duboko ganut iz svega glasa pozvao sve pastire, kaže legenda. Okupili su se oko Divina tijela, moleći se Bogu, i u Kedžari je pokopali. Već više od tri stoljeća prve nedjelje u srpnju tisuće Hrvata hodočaste Divinome grobu, koji je obilježen drvenim križem i velikim stećkom. Godine 1998. godine poznati hrvatski kipar Kuzma Kovačić izradio je mjedeni kip Dive u stvarnoj veličini te na njemu napisao: ‘Zlo u mraku ima oči, ali na svjetlu oslijepi. Divi, daru svjetla, Rama 1998.‘
Pomolili smo se na njezinu grobu i otisnuli dalje, u Masnu Luku, šumoviti usjek u utrobi Čvrsnice koja obiluje vrelima. Među vrelima najpoznatije je i najzanimljivije vrelo Jasle, u neposrednoj blizini franjevačke crkve i samostana, gdje smo se okusili čiste, izvorske vode čiji se okus ne zaboravlja. Fra Josip nam je ispričao neke zanimljive povijesne činjenice ovoga kraja te nas odveo na izložbu koja je trenutno otvorena kod njih.
Treći dan, u subotu ujutro, slavili smo svetu misu u župnoj crkvi svetog Ilije i posjetili rodnu kuću don Davida u Doljanima, gdje žive njegovi roditelji. I tu smo se, ovaj put uzbrdo i kroz šumu, prošetali do izvora s najčišćom vodom na svijetu, kojom ovaj kraj obiluje. Nakon ručka i igre u prirodi u kojoj su najviše uživala djeca, odmorni, ali sretni zbog svega viđenog, a najviše zbog zajedništva obitelji, krenuli smo natrag u Grad, pod onim istim motom s kojim smo i krenuli - ‘Sve opušteno u ljubavi‘.
