Nakon 15 godina podstanarstva mlada dubrovačka obitelj Buljan napokon ne mora strepiti za siguran krov nad glavom. Jedna su od 17 sretnijih familija koje su ispunile sve uvjete projekta 'Dubrovačke stanogradnje', predale potpunu dokumentaciju te stekle pravo na najam gradskog stana u novoizgrađenim zgradama u Novom naselju Mokošica.
- Pao nam je kamen sa srca, veliki. Sad usmjeravamo životne ciljeve u nešto drugo, a ne samo na to kako ćemo osigurati nekretninu, što je većini mladih glavni cilj, često nedokučiv – kaže nam iskreno Denis, a supruga Suzana nastavlja:
- Psihički je dosta lakše, baš osjećaš rasterećenje.
U stan na prvom katu zgrade na kućnom broju 71. uselili su s mališanima prije mjesec dana. Pred njima su sada drugi, ali slađi izazovi, poput opremanja stana. Budući da su proteklih godina podstanarstvo plaćali tri tisuće kuna mjesečno, a sada gradski stan znatno povoljnije, oko 1400 kuna, razlikom pomalo opremaju svojih 60 kvadrata.
Dobra priča
Za njima je klasična dubrovačka podstanarska priča, potraga za 'kvadratima' koji nisu namijenjeni isključivo za turiste, boravak u preskupim, često nedostatnim i neadekvatnim stambenim jedinicama. U prve tri godine zajedničkog života, tri puta su mijenjali najmodavca. Potom im se posrećilo, naišli su, kažu nam, na odličnog gazdu i podstanari su u njegovom stanu bili od 2011. godine sve do prije mjesec dana. Biti podstanar značilo je jednu plaću davati na troškove podstanarstva i režije, a pod trošak bi im 'uletjeti' i kojekakvi popravci po tuđem stanu. Dok nisu dobili djecu, znali su raditi i dodatne poslove, no s dolaskom mališana vremena za dodatno više nije bilo.
- Da je bilo lako, nije. Svaki mjesec daješ novce drugome, kao da ih bacaš u vjetar. To je bio težak period. Htjeli smo kupiti stan ali dođe dijete pa porodiljski i manja primanja. Staneš na noge, dođe drugo dijete i opet manja primanja. Nikako se sklopiti jer cijene su kvadrata previsoke, a rate kredita na 25, 30 godina su tad, kao i sad, bile nepodnošljive – ističe Suzana. Čak su razmišljali otići kod Denisove rodbine u Njemačku ili Suzaninog brata u Dansku.
- Svašta nam je padalo na pamet. Ta priča oko POS-a se zakotrljala 2017. godine i tada smo rekli, 'čekat ćemo'. Dosta je naših poznanika isto tako pomislilo. Čekali smo uvjete, kad smo vidjeli da sve ispunjavamo, pričekali smo javni natječaj. Natječaj je stvarno bio temeljit i detaljan, trebalo je puno papira prikupiti. Stoput smo ga pročitali i 'prečekirali', sve smo dostavili što je trebalo i završilo je, hvala Bogu, dobro po nas. Bili smo u strahu, baš je bilo ogromno iščekivanje. Nisi se nadao ali si potajno priželjkivao da ćeš dobiti stan – priča nam ova mlada dubrovačka obitelj pa dodaje:
- Kad smo vidjeli da će biti javno otvaranje kuverti pristiglih zahtjeva to nam je, iskreno, dalo veliku nadu da je sve pošteno i transparentno, kao što je i rečeno da će biti. Dobra je ovo priča, kvalitetan i dobro osmišljen projekt, sad na drugim lokacijama treba samo 'copy- paste', podloga je već tu. Čujem da će i drugi gradovi Rijeka i Split raditi po dubrovačkom modelu - kaže Denis, zadovoljan što je i sam dio ove dobre priče.
Na prvom su katu, a u 60 četvornih metara raspolažu s dvije sobe, kuhinjom i dnevnim boravkom u jednom, kupaonicom i balkonom.
- Zgrade su jako dobre, izolacija je odlična. Doslovce smo u mjesec dana dva, tri puta upalili klimu da malo rashladi. Pogled je lijep. Noću je čak i premirno, nema prometa, na osami si. Zgrada još nije cijela popunjena, ima nekoliko braniteljskih i mladih obitelji, a još ih nekoliko treba doseliti. Na našem katu smo trenutačno sami – kaže sugovornik.
Susjede u zgradi tek upoznavaju.
- Prijašnji stan je bio 40 kvadrata. Nije bilo prostora za dodatni ležaj za malenog pa je s nama spavao sve do svoje tri i pol godine. Ovdje svatko ima svoje mjesto, djeca imaju dosta prostora za igru, ima širine – kaže Suzana i s osmijehom dodaje kako još uvijek kampiraju u stanu. No, za opremanje stambenog prostora ima vremena, najvažnije im je da su u sigurna četiri zida.
- Super nam je i što je blizu autobusna stanica jer će kćer nastaviti ići u školu u Gruž, a i sin ide u gruški vrtić. Upisali smo ih tamo prije nego što smo znali da ćemo dobiti POS stan, pa neka ostanu. Supruga radi u gradu i to nije problem – ističe Denis i posebno naglašava kako imaju i parkirno mjesto. Sad ih po dolasku iz grada čeka parking, pa ne moraju kao dosad, i po pola sata kružiti po Gružu kako bi našli mjesto.
Puno prednosti, ni jedna mana
Suzana posebno ističe prednosti Mokošice za mališane.
- Jako puno je igrališta, super je i što ima puno djece, to je jako važno. Ne znam kad su zadnji put vozili bicikl u Gružu, a ovdje svako malo voze. Ispred zgrade je požarni put pa se auti tu ne parkiraju. Sigurno je ispred zgrade, igraju se tu na oku, samo ih zazoveš s balkona. Puno je prednosti za djecu ovdje, čak se usudim reći da nisam našla ni jednu manu – kaže majka malenih Luke i Nike.
Kao i sve ostale mlade obitelji koje u ruke dobiju ključeve gradskih stanova u Mokošici, Buljanovi će za 10 godina imati pravo prvokupa stana s tim da će im se uračunati sve najamnine plaćene u tom vremenskom periodu. Nije definirano kolika će im biti otkupna cijena, nadaju se ne tržišna, nego pristupačna za dubrovačke obitelji.
- Svi strepe što će biti za deset godina, bude li tada tržišna cijena a kvadrat bude četiri tisuće eura, opet smo nigdje. U susjedstvu o tome pričamo stalno. Međutim, ako nastave ovako, uz dobru volju kao dosad, bit će sve OK – kaže optimistično Denis.
Uz obitelj Buljan, u još 16 gradskih stanova uselile su mlade obitelji. Za dodjelu preostalih 26 stanova Grad Dubrovnik raspisuje novi Javni poziv pod istim uvjetima pa svi oni kojima dokumentacija prvi put nije bila potpuna i ispravna, a ispunjavaju sve potrebne uvjete, mogu ponovno podnijeti zahtjev za najam gradskog stana.
