Pred saborskim zastupnicima je konačni prijedlog Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim će se zabraniti parcelacija poljoprivrednog zemljišta na čestice manje od jednog hektara. Dok se u Istri ovaj zakon dočekuje s odobravanjem jer u njemu vide rješenje za sprječavanje bespravne gradnje na rascjepkanim česticama poljoprivrednog zemljišta u obalnom području, na području Dubrovačko-neretvanske županije dosad nije bilo reakcija, a malo tko je uopće upoznat s mogućim posljedicama ovakvog zakona.
Kako bi se spriječilo usitnjavanje, poljoprivredno zemljište površine manje od jednog hektara neće se moći parcelacijom umanjivati, odnosno ne mogu se formirati manje katastarske čestice. Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije (HKOIG) je u otvorenom pismu premijeru Andreju Plenkoviću te na saborskom Odboru za poljoprivredu upozorila kako će se zabranom parcelacije onemogućiti raspolaganje malim površinama poljoprivrednog zemljišta, a poseban problem pojaviti će se kod zemljišta koja su u suvlasništvu s Republikom Hrvatskom. Smatraju kako to nije dobro rješenje za područja poput ovoga na uskom pojasu juga države gdje prevladavaju manja gospodarstva ili se ljudi bave poljoprivredom za vlastite potrebe. A, što je s nasljeđivanjem? Ovakav bi zakon po njima mogao izazvati upravo suprotan učinak od očekivanog okrupnjavanja i oživljavanja poljoprivrednog zemljišta.
Ma, tko ima 1ha u komadu?!
"Unaprijed je jasno da ova zabrana parcelacije neće donijeti bolje uvjete za intenzivniju poljoprivredu niti će riješiti problem nelegalne gradnje na poljoprivrednom zemljištu, što se neformalno često zna navoditi kao razlog ove zakonske zabrane parcelacije“, upozorili su iz HKOIG-a i dodali da „…u situacijama nužnih dioba zemljišta ili razvrgnuća suvlasništva, vlasnici svoje vlasništvo neće moći upisati u katastar i zemljišne knjige“. Rezultat će biti da katastar i zemljišne knjige neće održavati stvarno stanje vlasništva, što se već dugo ističe kao ključan problem u raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, pa geodeti podsjećaju kako se okrupnjavanje zemljišta može postići postojećim Zakonom o komasaciji.
V.d. pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj Dubrovačko-neretvanske županije Ivo Klaić se slaže kako za ovo krševito područje zabrana parceliranja čestica manjih 10.000 četvornih metara nije najsretnije rješenje, ali isto tako misli da neka granica treba biti postavljena kako bi se spriječilo daljnje usitnjavanje zemljišta koje onemogućuje razvoj proizvodnje.
- Minimalna površina čestice poljoprivrednog zemljišta možda ne bi trebala biti jednaka u kontinentalnom dijelu kao na obali. Međutim, postavlja se pitanje koja je to najmanja površina parcele koju bi za ovo područje trebalo postaviti a da se pritom uvažava potreba za gospodarskim razvojem– komentira Klaić.
Komora inženjera geodezije navodi kako nasljednici 32.000 poljoprivrednih gospodarstava ne bi mogli riješiti imovinsko-pravne odnose diobom naslijeđenih vinograda ukoliko ih ne mogu parcelirati na čestice manje od jednog hektara. Ukazuju upravo na značajne regionalne razlike u veličini čestica, pa izdvajaju otoke i priobalje koji zbog niza razloga imaju mnoštvo parcela manjih od hektara.
- Ma, tko u komadu ima jedan hektar? To je zanemarivo. Nisam siguran da biste na prste jedne ruke mogli nabrojiti takve slučajeve. Sve je to rascjepkano – kaže Mato Violić Matuško, naš poznati vinar i predsjednik Udruge Pelješki vinski puti.
Uređene zemlje to imaju
Upravitelj Poljoprivredne zadruge Putniković Jozo Rabušić podržava nastojanja da se poljoprivredna zemljišta okrupnjavaju.
- Sve zemlje koje imaju uređeno društvo i razvijenu poljoprivredu ne dopuštaju usitnjavanje zemlje na male površine. Ako tri sina naslijede očev hektar zemljišta, u Nizozemskoj bi rekli neka se dogovore, ali bez podjele na tri male cjeline. Nakon Drugog svjetskog rata, kod nas se radio zakon o poljoprivredi po takvom nizozemskom načelu, ali je preko noći usvojen sovjetski model koji je za posljedicu imao nered u prostoru. Površine na Pelješcu, kao i u čitavoj Dalmaciji, izuzetno su rascjepkane, pa imate 50 do 500 kvadrata zemlje upisane pod poljoprivrednim površinama. Mislim da je sprječavanje daljnjeg rascjepkavanja zemljišta izuzetno važna stvar i to ne bi smjelo biti upitno, a još važnije je poticati ljude na stvaranje većih površina. Poseban naglasak treba staviti na poreznu politiku. Ako imam dvije male parcele na različitim lokacijama i želim jednu zamijeniti sa susjedovom radi okrupnjavanja zemlje, mi moramo platiti porez kao da je riječ o stjecanju poljoprivredne površine iako smo samo zamijenili čestice – kaže Jozo Rabušić.
Novi zakon, po njemu, ne bi trebao biti dodatna smetnja kod rješavanja vlasničkih odnosa. Imovinsko-pravni problemi su i bez ovog zakona prisutni i država bi morala pojednostaviti postupak razrješavanja tih gordijskih čvorova poput peljeških slučajeva gdje je na 200 četvornih metara upisano više od 70 suvlasnika.
„Razvoj vinogradarstva i općenito poljoprivrede u ovoj zemlji koči destimulativna politika, ili je možda bolje reći izostanak ikakve politike, zbog čega ostajemo bez proizvodnje pa danas moramo uvoziti i krumpir. Malo je kultura u Hrvatskoj koje su samodostatne. Ako smo potjerali ljude, ako je Slavonija opustjela i ono što se radi ostaje neplaćeno, ako se plaća samo družinama koje uvoze, onda imamo suštinski problem kojeg neće riješiti jedna mjera. Onda smo neuređeno društvo!“ – kaže Jozo Rabušić, pa dodaje: „Na jednoj lokaciji u Putnikoviću, gdje se oduvijek mislilo da nema vode, našli smo 10 litara u sekundi, što je izvrsno za navodnjavanje. Dok ćemo mi pokušati nagovoriti ljude da nešto tu rade, svi drugi čimbenici će ove mlade ljude ovdje odgovoriti od proizvodnje pa će oni reći da je bolje biti konobar u kafiću nego poljoprivrednik. Nažalost, ne vidim neke značajne promjene na pomolu zbog kojih bi gajio nadu“.