Konavoski vinar i vinski znalac Niko Karaman, osvajač zlata sa svjetskog natjecanja ‘Svijet Malvasija‘, nakon nagrade nije tražio ni počasti ni potpore, već samo jedno – nastavak njegovog projekta života, oživljavanja cijenjene vinske sorte poznate još iz doba Dubrovačke Republike koja se u jednom trenutku našla pred izumiranjem.
Nikov trud da je očuva upravo je dao rezultate, Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu i službeno je priznala VV-141, klon Malvasije dubrovačke od koje će u budućnosti nastajati novi plodonosni vinogradi.
- Prije nekih 7 ili 8 godina s kolegama sam unutar široke populacije Malvasije po svim konavoskim vinogradima počeo tražiti lozu koja ima najbolje karakteristike grozda, aromatsku komponentu i ostale vrijedne odlike, a pri tom nam je najvažnije bilo da ta loza bude zdravstveno ispravna, prvenstveno na pet najopasnijih viroza. Uzimali smo uzorke odabranih trsova i slali ih u Geisenheim u Njemačku na ispitivanje na te bolesti. U cijeloj toj širokoj populaciji našli smo samo jednu jedinu lozu kod mene u vinogradu i obilježili je. Samo je ona bila zdravstveno ispravna za svih pet opasnih virusa. Onda smo od te jedne loze proširili daljnju proizvodnju i krenulo se u postupak priznavanja tog klona. A unutar cijele Malvasije klon je pokazao najbolje karakteristike i na zdravstveno stanje i na ispravnost kvalitete grožđa. U konačnici morale su se provesti tri vinifikacije, odnosno tri proizvodnje vina od tog klona da se dobije priznavanje certificiranog klona od kojeg će se ubuduće proizvoditi isključivo sadnice Malvasije dubrovačke. Taj će klon služiti kao osnova za daljnju reprodukciju sadnog materijala i sorte – objasnio nam je Karaman, uz napomenu kako će svaka nova sadnica loze biti genetski identične klonu iz koje su proizvedene, najbolje koju su pronašli u konavoskom vinogorju.
- Uzimali smo dosta uzoraka, obilježili na desetke loza koje su nam se činile malo različitijima od druge Malvasije. Ako vinograd, primjerice, ima tisuću loza, a moj ima 10 tisuća, mi smo unutar tih vinograda obilazili teren, mukotrpan je to posao. Obilježavao sam crvenom bojom loze koje su mi se učinile dobre. No, bez obzira na dobar izgled, trebalo je provjeriti i je li otporna na pet virusa. I tako smo našli samo jednu lozu koja nije imala pet osnovnih viroza najopasnijih za proizvodnju – rastumačio nam je vinar. Na upit postoji li jamstvo da će i nove loze iz klona biti imune na kobne viroze ističe:
- Ovaj je klon svakako nužno testirati kod ozbiljnog rasadničara, a ja već surađujem sa Španjolcima iz Madrida koji imaju certificirani rasadnik za proizvodnju zdravstveno ispravnog sadnog materijala. To znači da pupove od ovog našeg klona moramo cijepiti na bezvirusnu podlogu, tzv. ‘virus free‘ materijal. Podloga je to potpuno čista na viroze i nema virusa. Za ovaj klon idemo s pretpostavkom da nema virusa, a kad ga tako bezvirusnog nacijepimo na bezvirusnu podlogu, dobivamo zdravstveno potpuno ispravan materijal za sadnju. To, međutim, ne znači da neki prenositelji virusa kojih je sve više i više, opet neće zaraziti tu lozu, ali u startu nemate zarazu. Od ključne je važnosti i da ta posađena zdravstveno ispravna loza nema u blizini vinograde koji su zapušteni, ni vektore koji prenose virus kao cikade, šturci i slični nametnici koji sišu zaražene trsove i prenose zarazu na zdravstveno ispravne trsove. Mogućnost zaraze uvijek postoji kao i kod ljudi i životinja. Lozu ne možeš izolirati, trebalo bi je staviti pod stakleno zvono da bi bio siguran da bi nešto što je zdravstveno ispravno posađeno tako i ostati sljedećih 20 godina – ističe sugovornik.
Pojašnjava kako početak proizvodnje ‘klonske‘ sorte ovisi o tome koliko će brzo naći rasadničara i koliko ćemo klonova razmnožiti.- Mi bismo sad trebali odmah posaditi jedan mali matični vinograd koji će biti isključivo taj klon i iz njega uzimati pupove za slanje u Španjolsku i Njemačku na razmnožavanje. Ako smo imali jednu lozu, a sad ih imamo 30, nama minimalno treba stotinjak posađenih loza ovog klona da bismo od njih mogli uzimati pupove i slati ih dalje za razmnožavanje. Tako smo svojedobno počeli s Malvasijom, ali nije bila klonska. Našli samo tri takve, pa od njih dobili 30, pa razmožili na 300, pa 5 tisuća došli dok nismo doššli do 20 tisuća. To je proces, nije to da ćete preko noći od jedne loze dobiti 50 tisuća trsova – kaže nam nagrađivani konavoski vinar.