Dubrovčani su prvaci Hrvatske u propuštanju pješaka na pješačkim prijelazima. Međutim, u ogledu vozača, kad treba propustiti vozilo koje se uključuje u promet, tu nema mnogo milosti.
Ćaću ne bi propustio
Na tekst o desnom prometnom traku u Vukovarskoj ulici, gdje je rastumačeno kako se u smjeru gruške place treba držati desne strane i prestrojiti kad se za to steknu uvjeti, umjesto vožnje ‘sigurnim’ srednjim trakom prema Radeljeviću, otvorila se velika rasprava na društvenim mrežama. “Oca svoga ne bih tu pustio”, “Svakog strane registracije uvijek rado propustim na tom mjestu, jer vozi po propisu i znaku i vjerojatno ne pozna grad, ali ove mangupe koji se bahato i bezobrazno guraju, koju znaju situaciju i prave budalama sve one koji uredno čekaju, njih ne primjećujem...”, samo su neki od komentara. Ili jedan s ironičnim prizvukom koji dobro opisuje stanje stvari: “Nijesmo ni mi kukumari. Crtajte vi što hoćete, mi vozimo po svome”. Pravilo je jasno, vozi se desnom stranom, a kod prestrojavanja pred Radeljevićem trebalo bi se voditi njemačkim pravilom zatvarača. No, to pravilo kod nas nije propis pa sve ostaje na prometnoj kulturi i vozačevoj toleranciji.
- Tanki smo kad je u pitanju prometna kultura. Naši ljudi misle da znaju sva pravila pa i nas uče svom poslu. Moram ipak naglasiti nešto na što nam ispitivači uvijek skreću pozornost: nigdje u Hrvatskoj nećete doživjeti da se pješaci propuštaju na pješačkim prijelazima koliko se to događa u Dubrovniku! Tu smo prvaci, vjerojatno zaslugom prometne policije koja je početkom 2000-tih provodila akcije i kažnjavala upravo na pješačkim prijelazima – kaže Darije Vrankić, vlasnik Autoškole Rally Dubrovnik s 30-godišnjim iskustvom u poslu.
Pritom upozorava da se pri ocrtavanju parkirališnih mjesta u blizini pješačkih prijelaza ne vodi dovoljno računa o sigurnosti pješaka i propisima.
- Zabranjeno je zaustavljanje i parkiranje na udaljenosti manjoj od pet metara od pješačkog prijelaza. U slučaju stradavanja pješaka na pješačkom, po meni je najveći krivac onaj tko je parkirao vozilo na način da je onemogućio preglednost – kaže Vrankić.
Nespretni ili drski?
Na ispitima prije 30 godina najveći je izazov bio krenuti pod ručnom, kasnije se padalo na retrovizorima, a danas najčešće na prestrojavanju i parkiranju.
- Jako smo loši u parkiranju! Vozači će reći da je problem u autoškoli koja ih nije naučila, a ja bih rekao da se ljudi uopće ne žele držati pravila i ocrtanih oznaka, parkiraju gdje stignu, ne obaziru se što zauzmu dva parkirališna mjesta, što nije slučaj kad otiđu negdje izvan grada. Česte su pogreške i u prestrojavanju, a treba priznati da se kod nas nije lako ni prestrojiti s obzirom da malo tko poštuje pravila – kaže sugovornik.
Otežavajuća okolnost, osobito u malim gradovima, je vožnja napamet. Zato vozači s položenom B kategorijom, koji naknadno dolaze polagati za motocikl, najčešće imaju problema sa zaustavljanjem na mjestima gdje se nalazi znak STOP. Čak i uz trud i koncentraciju, zaustave se na tri, a već četvrti znak zanemare, kaže predavač u autoškoli.
Ispiti voženje danas traju 30 do 40 minuta, pod nadzorom kamera, ujednačeni su kriteriji, mnogo stroži nego prije 30-ak godina, pa su subjektivnost i moguće nedoumice u polaganju svedene na minimum. Prolaznost pismenog dijela i vožnje iz prve je oko 70 posto.
Na čemu bi netko s 20 ili 30 godina vozačkog iskustva danas pao u autoškoli?
- Nema šanse da itko položi propise na pismenom ispitu bez ponovnog pohađanja predavanja. Starijim vozačima je često problem mrtvi kut. U posljednjih pola godine imamo popriličan broj recidivista prometnih prekršaja kojima je oduzeta vozačka dozvola. Šest mjeseci prije isteka zabrane vožnje mogu ponovno upisati autoškolu. Pokazalo se da možda znaju osnovne prometne znakove, ali i tu bude problema. Dobar primjer je jednakostranični trokut čija je jedna stranica postavljena vodoravno a vrh nasuprot okrenut prema dole, na raskrižju s cestom s prednošću prolaska – ističe sugovornik.
Tko ima prednost? Uvijek ja!
Malo tko i od iskusnih vozača zna da žuta cik-cak traka znači zabranu zaustavljanja i parkiranja. Upravo na takvim mjestima se često zaustavlja ili parkira motore, npr. ispod lapadske škole i na početku Batale.
Vozači se baš ne snalaze ni u šumi znakova na autobusnom okretištu pred Općom bolnicom Dubrovnik.
- Glavna je cesta okretište, a sve ostale su označene znakovima STOP ili trokutom. Unatoč tome što je sve ispravno označeno, ako se čovjek ide pridržavati pravila, zajamčena su bar tri sudara – kaže Vrankić.
Nejasno mu je kako se dopuštaju ulazi i izlazi s parkirališta poput ovog novog u Remizi, a kad se govori o problematičnim točkama u prometu, predlaže rješenje za nepregledni izlaz iz Ulice dr. Ante Starčevića u Vukovarsku, pored DTS-a.
- Prometni stručnjaci imaju prilike vidjeti takva jednostavna rješenja u Splitu ili drugim gradovima. Riječ je o gumenim odvojnicima koji bi primorali vozače da se iz lijevog traka prestrojavaju tek nakon 50-ak metara umjesto da zaustavljaju promet odmah na početku da bi prešli u srednji ili čak odmah u krajnji desni trak. Tako više u tom lijevom traku ne bi parkirali ovi što skoknu u banku, cvjećaru ili na kavu – predlaže Darije Vrankić.
