Imamo i znamo, a nećemo. Vrijedi za brojne situacije. Postoji jedna živopisna staza, ona uskotračna, Ćirova pruga ili kako je lokalci zovu, štreka. Obrasla, a kamen utaban, svaki na svom mjestu. Postoji i jedna ideja od prije deset godina, da se na toj pet kilometara dugoj dionici od Sustjepana do Čajkovića napravi pješačka panoramska staza. Za (avan)turiste Bogom dana, a i za domaću čeljad koja je i tako zapuštenu koristi za šetnju.
- Deset godina ima da smo ovo pokrenuli. Problem je što kod štreke treba zadovoljiti sigurnosne uvjete, na dijelovima postaviti zaštitnu ogradu i mrežu, pokoju klupu, kantu za otpad. Ali to je zanemarivo, da je i kilometar ograde, nije to neka investicija! U pitanju je volja i želja gradskih službi da se to napravi i redovito održava staza u prirodnom stanju – kaže Marin Pavlović koji je uz Boža Letunića pokretač inicijative.
’Staza broj 1’
Smatraju kako su ovakve prirodne ljepote, poput kamenite prirodne trase, dodatni turistički sadržaj kojim će se rasteretiti uže središte Dubrovnika, a gosti ostaju u gradu.
- Minimalna ulaganja a višestruka korist – komentira Letunić ideju šetnice Ćirovom trasom:
- U ono doba to je tako kvalitetno napravljeno, da nekome danas date da to napravi, ne znam bi li toliko izdržalo. Ne vidim u čemu je problem, da Grad ne zna što su mu prioriteti, a riječ je o turističkoj svrsi. Dobro je što vodimo goste s kruzera po Konavlima, ali počeli smo ih vodit u Trebinje i po Crnoj Gori. A ovdje iz Gruža kamenom možeš dobacit do Rijeke dubrovačke, a tu nikakvih sadržaja – kaže Letunić, a Pavlović pokazujući na trasu nastavlja:
- Pogledajte kako se drži podzid, ni kamenčić se nije pomaknuo. Austro-Ugarska je, mislim, u dvije godine, izgradila prugu, tunele i podzidove.
Kad su iznijeli ideju na sastanku gdje su bili i predstavnici gradske Turističke zajednice, sugovornici nam kažu kako nisu govorili napamet.
- Obišli smo teren s čovjekom iz Istre koji se bavi turističkom signalizacijom, da vidimo kako osmisliti trasu. Tada se, prije 10 godina, pohvalio kako Istra ima 400 kilometara registriranih pješačkih panoramskih staza. Dubrovnik tad nije imao nijednu. Nakon 200 metara šetnje štrekom, čovjek zadivljen pogledom kaže ‘da ovo imamo u Istri, to bi nam bila staza broj 1’. A mi nažalost pustimo stihiji da sve propada. Primjerice, na putu od Huma prema Ravnome još ima znakova za Ćira i svugdje piše EU donacija, zaštićeno. A mi ništa.
Osim označavanja trase smeđom signalizacijom, predloženo je i označavanje bioraznolikosti na štreki jer je vegetacija specifična.
- Na štreki ne bi bilo gradnje, zaštitna ograda se ne tretira kao građenje. Treba samo suglasnost od ministarstva i naći nekoga tko će trasu održavati. Gost ovdje samo traži da sve ostane netaknuto, nikakav asfalt ni beton, ali da bude pokošeno, s klupama i košarama za otpad. Ne treba tu izmišljat toplu vodu. Struka će odlučiti na kojim dionicama treba zaštitna ograda i mreža, gdje će se postaviti klupa. To je mala investicija i za grad i za Županiju a da ne govorim o državnim sredstvima. Na koncu, novci se uvijek mogu povući iz EU fondova – kažu Komolčani.
Zagazili smo i mi kojih par stotina metara kroz obraslo prirodno okruženje za koje mnogi i ne znaju. Kreće od igrališta poviše Sustjepana. Bio je to hod kroz raslinje, sreća u zatvorenoj obući. Ali zanemariš šuškanje jer od pogleda na riječku valu uistinu zastaje dah. Za one željne boravka u prirodi, savršena lokacija!
Ludilo priča
- Prepoznali smo ovu trasu jer smo je mi iz DVD-a Rijeka dubrovačka jednim dijelom, dok smo imali dovoljno ljudi, održavali u protupožarne svrhe. Ogromna je površina Rijeke dubrovačke, sad nam i manjka ljudstva, a nema ni novca, tako da održavamo samo strateški važne putove za vatrogasce – kažu nam Božo i Marin, obojica članovi DVD-a.
Još je bilo rano za šetače ali smo na štreki sreli Splićanina, baš čeka ekipu gostiju.
- Trebalo nam je nešto atraktivno ovdje u Dubrovniku, bicikliranje imamo na Korčuli, Hvaru. Prije nam je na ovom području staza za hiking bila iz Cavtata do Močića, to nam nije pasalo. Onda je kolega Australac u travnju obilazio teren i ugledao ovu trasu – priča nam Splićanin dok Komolčani komentiraju:
- Eto, stranac je prepoznao vrijednost koju imamo!
- Što sve u Americi nazivaju hiking i trail stazama, meni je to smiješno, a ova je savršena. Nemamo mi u Hrvatskoj što izmišljati, treba samo izvadit’ stare zapise i evo ti uz hike stazu i povijesti, gdje god zakoračiš imaš ludilo priču – kaže nam dok očekuje turiste zaljubljenike u pješačenje brdovitim kamenjarom. Ruta im je od Sustjepana preko Čajkovića, Brgata do Srđa, a onda serpentinama ili žičarom do grada.
- Idemo na prugu ili na štreku, tako mi to zovemo – kaže nam stanovnica Sustjepana Marija Gardašanić:
- Išla sam po šetnici, makadam je ali može se. Kad sam imala psa išla sam češće. Ima ljudi koji idu redovito, to je super rekreacija, sve do Šumeta. Nisam baš optimist hoće li se to napraviti za turističku atrakciju, velik je to zalogaj.
Na vrhu Sustjepana starija gospođa u poslu je oko vrta pa nam tek dobacuje:
- Po betonu možeš tu do igrališta, a onda po kamenu. Šeću ljudi stalno, ima i stranaca. Čak na biciklima prolaze.
Poviše Ćirove pruge je trasa starog dubrovačkog vodovoda. Idu paralelno jedna poviše druge, na jednom dijelu se spajaju pa razdvajaju i zamijene poziciju, po principu ‘što bi gori sad je doli i obratno’. Na trasi Vodovoda koju je gradila Dubrovačka Republika planira se pješačka staza. Ruta je očišćena prije mjesec i pol dana cijelom dužinom, kaže Letunić, čistili su je vatrogasci u svrhu trase Camino koja dijelom zahvaća rutu Vodovoda. Pohvalno je da bilo koja povijesna ruta konačno oživi. Po mogućnosti čim prije. Idealno bi bilo napraviti obje, primjerice jednu biciklističku a drugu pješačku, obje panoramske. U Konavlima se već biciklira na staroj Ćirovoj pruzi kroz Gornju bandu, cikloturizam je tamo već zaživio.
