’Hej, Plenki, hoćemo li napravit’ đir za Dubrovački? Da malo rečeš koji su nam gorući komunalni problemi.
- Može, samo moram pitat’ šefove!
I tako smo se našli sutradan na Stradunu. Pod ombrelom napravili đir po Gradu i progovorili o raznim temama. A lako ti je kad ti je sugovornik Plenković. Miro Plenković.
’Je li ti prezime pomoglo da se zaposliš?’
- Ha-ha-ha!
Grohotom se nasmijao na, u suštini, ozbiljno pitanje.
’Aj dobro, kako ljudi reagiraju kad im kažeš da se prezivaš Plenković?’
- Malo zastanu. Bit će misle da ih zafrkavam. Ha-ha-ha!
Miro je poznata faca u Gradu. Svatko tko je ikada točio gorivo na Ininoj pumpi Pod dubom, sjeća se njegova nasmijana lica. Uvijek je bio raspoložen za šalu. Sad se malo uozbiljio. S vremenom čovjek uvidi da život nije šala, ali to nije razlog da se ne nastavimo šaliti i smijati.
Nikako ga uhvatit’
- Radio sam 20 godina na pumpi, da bi reorganizacijom plaća sa 7 tisuća kuna pala na 4 i po, 5. Premale su plaće, a puno se traži od ljudi. U Komunalnom redarstvu sam se zaposlio prije 4 godine. Dobro mi je. Nije lako, ali skontao sam kako razgovarati s ljudima, kako riješiti problem. I prije sam radio s ljudima pa sam naučio neke vještine komunikacije. Položio sam i državni ispit. Pravila o komunalnom redu ima jako puno. Dosta je toga pod našom ingerencijom.
Primjerice, komunalni redar nadležan je za slučajeve ulaska kamiona i drugih vozila u povijesnu jezgru bez dozvole.
- To redovno kažnjavamo - ističe naš sugovornik, kojemu je posao i očitati čip na psu kojega je zatekao bez vlasnika, ali tu nekad nastaju problemi:
- Po čemu ja mogu uhitit’ kučka, kad nisam osposobljen za to? Mogu se jedino osloniti na intuiciju, prići psu i očitati mu čip. U osamdeset posto slučajeva tako i bude. Jednom sam s jednim haskijem proveo 3 sata dok sam ga uspio očitati... - kaže požrtvovni komunalni redar Plenković.
- Onaj pas što je neki dan bio vijest na portalu, onaj veliki žuti, nikako ga uhvatit’. Priđeš mu, a on pobjegne. Miroljubiv je, ali čim me vidi, bježi! - kaže Miro.
- Jednom me nazvala jedna žena iz Komolca, da im oko kuće hoda cane corso. I još mi kaže na telefon ‘znate, to je opasan pas’. A moja gospođa... Što sam ja mogao nego zazvat’ policiju. Na koncu, postoji služba za hvatanje pasa, a to su šinteri.
Što se tiče dostava u Grad, mišljenja je da to sve funkcionira i bez karićara, samo što se dogodi da dostavljači ostave pakete bilo gdje, što nije u redu.
- Dogodi se i da ljudi bace smeće gdje ne treba, a ako uz pomoć Čistoće uđemo u trag vlasniku tog smeća, sankcioniramo ga - ističe još jedan segment svog posla.
- Zima je u Gradu uredna, nema dostavnih vozila, nema stranaca, samo tu i tamo bude nekog šuta i izbačenog namještaja, što također sankcioniramo. Kazna za takav prekršaj je 2 tisuće kuna za fizičku osobu, 5 tisuća za obrt i 10 tisuća za firmu.
- Dođe nekad do grubih riječi od počinitelja, ali ih zaboravim. U ovom se poslu traži da budeš ‘vuk’. Često mi reče neki ‘Đuro’ zašto si došao u mene, a to isto ‘Pero’ radi. Ali to nije opravdanje - odriješit je.
To ne bi napravio doma
- Ljeti imamo najviše posla. Problem je u cijeloj Hrvatskoj sankcionirati strance. Turiste koji su iz Europske unije možemo sankcionirati šaljući im kazne, dok je drugima teže naplatiti kaznu. Ta je kazna obično mandatna, znači na licu mjesta, a oni nas većinom ‘ne dožive’. Kolega i ja smo ove godine sankcionirali četiri stranca zbog nenošenja majice. Kazna je 1.000 kuna. Moramo nastupiti autoritativno, govoriti engleski i imati priču kojom ćemo ih uvjeriti da su u prekršaju. Obično im kažem da su povrijedili stanovnike Grada svojim ponašanjem i da je ovo Grad zaštićen UNESCO-m - kaže Miro.
- Kad nas zazovu da se negdje grupa turista dere, pijani su i urliču, ja sam ili nas dvojica prema njima desetorici ne možemo ništa. Ovog ljeta je ispred crkve Svetog Vlaha jedan Poljak zapalio vatru, tu se skupilo ljudi, a ja sam bio izviždan. A to neće napraviti u svojoj zemlji. Zaticao sam i strance koji jedu na skalinima od crkve, donesu pizze i ‘prostru’ se tu - iznosi Miro.
Komunalni redari sankcioniraju i obavljanje nužde na za to nepredviđenim mjestima, što je prošlog ljeta u cijeloj Hrvatskoj postalo ‘pošast’.
- Jednom sam išao s posla i zatekao Engleza koji se popeo na onu ogradu od ulaza s Ploča i mokrio u park. Prišao sam mu, bio je polupijan i bezobrazan. Rekao sam mu da je ovo što je napravio ravno kulturocidu. Nije mi htio dati osobnu iskaznicu, natezali smo se pola sata - govori Miro o svojoj svakodnevnici na poslu.
Veliki su im problem i kamp kućice koje se parkiraju bilo gdje:
- Parkiraju se na Srđu, po Zatonu, u Trstenom, ovog ljeta su počeli i po Gospinom polju. I tu smo naplatili dosta kazni. To su mandatne kazne za nelegalno kampiranje, 1.000 kuna. Dobro je da su postavljeni znakovi da je zabranjeno ići na Srđ kamp kućicama jer bi nas često pitali zašto nema znaka. Tako nas pitaju i zašto nema znaka da se ne smije hodati po Gradu bez majice, kao da se to ne podrazumijeva! To su jeftini izgovori.
Apelira na postavljanje stalaka za bicikle, kako na Pilama, tako i na Pločama. To bi spriječilo ulaske stranaca biciklima u povijesnu jezgru.
Po Mirovom mišljenju, Grad je prilično doveden u red. Kaže ‘veći je red nego nered’. Tu i tamo netko ‘iskoči’ sa stolom ili reklamom, ali to su izuzeci. Sve je manje i psećeg izmeta po ulicama, problem koji je prije bio jako izražen.
- Čuo sam da u Švedskoj uzimaju uzorke i tako pronalaze vlasnike pasa, pa se tamo to ne može ni dogoditi - kazuje na kraju.