Na današnji dan prije točno 39 godina otvoren je kultni dubrovački caffe bar "Talir", a danas "Tinel". Vlasnik "Talira", Frano Cetinić, naglašava kako se tada otvarao lokal da bi služio prvenstveno domaćim ljudima, a prisjetio se i tog 23. kolovoza 1983.
- To se malo oduljilo jer sam mislio da ćemo otvoriti za sezonu, a prije je bilo tako da kako bi završile Ljetne igre, tako bi završila sezona. U početku se ništa nije događalo da bi čovjek mogao nešto spomenuti. Sve je bilo orijentirano za domaći svijet, za vrijeme Igara bi se posao poboljšao u tom smislu, ističe Cetinić koji nema fotografije tih početaka jer u ta vremena nije bio sklon slikavanju.
Prvi konobari "Talira" bili su Maro Racanović koji je kasnije radio kao vozač u Dubrovačkom vjesniku te Mladen Beš.
- Mara Racanovića sam poznavao, čekao sam da se vrati, negdje je bio, ne sjećam se gdje... Baš sam inzistirao da on konobari! A Beš je vazda nešto pomagao, vazda je bio tu na usluzi i onda sam htio da baš on počne raditi tu, naglašava Cetinić.
Tada novootvoreni lokal u Antuninskoj ulici krstio je Andrija Seifried.
- Htjeli smo dati neki autohtoni naziv lokalu, kako smo se družili u Palmotićevoj, Andrija je radio u Imperiala, a dosta njegovih gostiju je posjećivalo "Fuzbal" koji je držao Mladen Radišić. Dosta gostiju vezanih za kulturu, od velikih glumaca do drugih je stalo u Imperijala, priča sugovornik:
- Iskreno, ništa specijalno nisam očekivao jer sam se malo razočarao, bio je kraj sezone, otvorili smo za domaće ljude. U to vrijeme bio je Zec, a Zec je bio kao mala robna kuća u centru Grada i cijeli život se odvijao u Zeca jer si kod njega mogao kupiti - od najmanje vite do bijele tehnike, sve što ti je bilo potrebno... Mi smo radili u "Fuzbala" kod Mladena Radišića i tu je dolazilo jako kvalitetnih ljudi iz svijeta sporta, kulture... Već sam tu vidio na koji svijet se možeš skoncentrirati za raditi. Jer, caffe "Fuzbal" koji je Mladen kupio i gdje sam radio, tu se već okupljala klijentela iz nove države, svi poznati ljudi od kulture, sporta... Tamo su se okupljali jugaši-olimpijci: Vuletići, Đuho, Sukno... Kroz život sam se u to vrijeme družio sa sportašima, s ljudima iz Ljetnih igara... Kad sam radio u "Fuzbala", cijeli Zbor Radiotelevizije Zagreb je dolazio tamo, dolazili su kad je Paro radio 'Kolumba'... Već se u vrijeme "Fuzbala" tamo pojavljivali Ivica Boban, Urša Raukar, mladi glumci-studenti, prisjeća se sugovornik.
Opisuje Cetinić kako su tada izgledala druženja.
- Nije to bilo na način da otvoriš novu radnju i sad će cijeli Grad doći tamo. Čak i moji najbolji prijatelji u početku nisu dolazili. To su bila vremena kad smo bili široke ruke, tratavalo se... Naši pomorci počeli su navegavati na strancima gdje su bile jako dobre plaće, to druženje kapetana, pomoraca u tim vremenima je bilo jako lijepo... To su bile klape! Kad samo gledaš iz ove perspektive, nemaš više takvog Grada, gledaš kako ovo sve funkcionira: radi sitnice koja ti je potreba moraš izaći iz Grada, u to vrijeme je bilo 5.500 ljudi u Gradu, cijeli grad Dubrovnik je bio koncentriran na Grad, a sad ne možeš sresti nikog poznatog iz svoje generacije, u Lućija sretnem poznate ljude... Ljudi, mladi, koji danas drže te radnje, oni su u nekom drugom svijetu, u ono vrijeme nije bilo mobitela, slikavanja, zivkanja, izašao bi u Grad i znao si koga ćeš u kojoj betuli sresti, u koje doba dana, svaka takva radnja, svaka ta betula, svaki taj kafić imao je svoje goste koji su kolali iz jedne u drugu, nisu se zadržavali u jednoj. Druženje je bilo na taj način, bilo je spontano, a ovo danas je nešto sasvim drugo, veli Cetinić koji danas najviše žali za prijateljima s kojima se tada družio, a koji više nema među živima.