Festa sv. Vlaha za svakog stanovnika ovoga našega bisera Jadrana – Dubrovnika i uopće dubrovačkog podneblja svakako je poseban događaj.
Prvi veći događaj nakon mog biskupskog ređenja bila mi je upravo proslava zaštitnika Dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika sv. Vlaha. Tom proslavom se obilježavalo visokih 1050 godina zaštite sv. Vlaha tako da se željelo da ona bude još ljepša, svečanija, da sve bude na još jednoj većoj razini. Predvoditelj središnjeg euharistijskog slavlja stigao je iz Chicaga. Bio je to kardinal Blase Chupich, nadbiskup koji ima hrvatske korijene.
Zahvalan na vedrom danu
Kako sam u Grad stigao ranije radi priprema za biskupsko ređenje koje je bilo 22. siječnja u katedrali, kao imenovani biskup sam sudjelovao na nekim događajima i pomalo upoznavao Grad, biskupijsku zajednicu i ljude. Pripremljen je bogat program koji je obuhvaćao mnoga kulturna događanja, izložbe, koncerte, predavanja i slično. Gotovo pa svaki dan moglo se štogod novo čuti o sv. Vlahu, o vjeri, o dubrovačkoj povijesti i kulturnoj baštini. Nažalost, nije mi bilo moguće u svemu sudjelovati. No mislim da je bilo ponešto za svakoga. Raduje me što su brojni naši sugrađani dali svoj doprinos, od onih najmlađih do najstarijih. Čini mi se kao da su svi nekako te dane živjeli sa sv. Vlahom i za sv. Vlaha.
Sjećam se da sam s nadbiskupom Matom Uzinićem, koji je tada bio apostolski upravitelj Biskupije, sudjelovao na tribini Ususret sv. Vlahu na kojoj je predstavljena knjiga dr. sc. Josipa Kajinića "Kardinal Franjo Šeper: uloga i značenje u promjenama u Katoličkoj crkvi i društvu". Kardinal Šeper je, uz ostalo, predvodio i jednu od Parčevih festa koja je ostala mnogima u sjećanju, a to je Festa iz 1972. godine. Bio sam i na ostalim tribinama kao i na ekumenskoj molitvi i nekim drugim događanjima.
Festa sv. Vlaha 2022. godine nije bila prva Festa sv. Vlaha na kojoj sam sudjelovao što je za mene bilo olakšavajuće jer mi je osnovni tijek proslave ipak bio poznat. Prijašnjih godina dolazio sam na Festu u pratnji šibenskih biskupa Ante i Tomislava, a bio sam i jedan od onih svećenika koji su u procesiji nosili moći svetaca. S ostalim detaljima Feste koju sam kao biskup trebao predvoditi upoznavali su me svećenici. Zahvalan sam Bogu jer je na Sv. Vlaha bio lijep vedar dan pa je sve prošlo u najboljem redu. Tome su sigurno doprinijeli i festanjuli te moje prve Feste sv. Vlaha, a to su bili pomorac Teo Grbić i obrtnik Toni Cvjetković te rektor zborne crkve sv. Vlaha don Hrvoje Katušić.
Najljepši su Vlahovi štovatelji
Zbog brojnih obveza možda nisam uspio biti posvuda prisutan, ali sam sve nastojao pratiti. Na Kandeloru je bilo mnogo lijepih trenutaka koje je teško sabrati u nekoliko riječi, navest ću samo neke koji su me se osobito dojmili, a koje sam vidio ili makar izdaleka pratio: odavanje počasti našim poginulim braniteljima, mimohod Gradske glazbe Dubrovnik, svečano otvaranje Feste ispred zborne crkve sv. Vlaha i svečana Večernja u našoj katedrali. Rano ujutro na samu Festu zvonjava gradskih zvona odjekivala je Gradom, a naši Dubrovački trombonjeri zorom su najavili da u Gradu započinje Festa.
Ne mogu ne spomenuti i završetak Feste na Gorici, mnoštvo vjernika i barjaktara pa potom silazak u Grad i povratak u svakodnevnicu.
Raznolikost ljudi, narodne nošnje i običaji, sveta misa i procesija, molitva, susreti, o svemu sam još danima poslije Feste razmišljao, prebirao, zahvaljivao Gospodinu.
Cijela proslava me neizmjerno radovala i osjećao sam se kao nošen od sv. Vlaha. Mnogo je tu bilo meni novih stvari, dosta i već poznatih, pa se sve lijepo povezivalo i slagalo.
Spomenuo sam već da sjećanja na Festu sv. Vlaha sežu još u moje djetinjstvo. Dok bih se s drugom djecom igrao u Janjevu odrasli bi se pripremali na hodočašće u Dubrovnik kako bi sudjelovali na proslavi sv. Vlaha. Redovito je išao i moj djed, a to je njemu puno značilo. Ja bih se tada pitao gdje se nalazi taj Dubrovnik, tko je taj sv. Vlaho. Stariji bi nam objašnjavali da su naši stari stigli davno na područje Janjeva upravo iz Dubrovnika i okolice te da od tamo vučemo podrijetlo. Kasnije je i meni svaki dolazak u Dubrovnik bio na jedan način uspostavljanje duhovne veze s našim dalekim precima. Ređenjem za dubrovačkog biskupa osjetio sam da sam došao doma. Iako se ja, gdje god živim u okrilju Crkve, osjećam kao doma jer Crkva po svojoj naravi ima tu dimenziju da se u njoj svi osjećaju doma.
Kad pogledam unatrag na prošlogodišnju Festu, mogu reći da su najljepši dio Feste svakako ljudi, svi Vlahovi štovatelji, koji se raduju ovom danu i koji velikodušno ulažu svoje vrijeme i talente kako bi što dostojanstvenije svi hodočasnici proslavili našega Parca.
Neka nam svima sv. Vlaho pomogne još više voljeti Krista i nasljedovati ga kako bi po našem življenju i naš Grad postao ljepše mjesto za suživot u različitosti.