Što to na Batali vonja, ali neugodno? Prođirate li Ulicom Nikole Tesle iznad svakog šahta zapuhnut će vas vonj. Krenete li rutom uz more, možda vas potrefi pa slika bude osjetilno kompletna. Često je sadržaj iz kanalizacijskog sustava ‘plivao’ pred Batalom, zadnji put prošlog vikenda. U parku su ‘zapusi’ sporadični, ovisno o vrsti i jačini vjetra. Na mjestu gdje se zna dogoditi prelijevanje otpadnih voda u more srećemo gospara Nika.
- Ođe je najgore kad počne izlazit. Ovi što čuče po klupama bolje su verzirani. Tamo se ‘čuje’ iz šahtova. Stavili su neke filtre, kakvi su nemam pojma, ali ovo meni para ko kemijski zahod, oni portabile. Unutra je kemikalija, eto taki je to vonj. I u parku u Gružu isto smrdi. Kad sam navego po Bangladešu i Lagosu ovako smrdi, ali tamo još i gore – kaže sugovornik.
Sugrađanin Nazif Čustović svojevremeno je navegavo pa Dubrovnik po neugodnom mirisu uspoređuje s Calcuttom, ‘smrad je užasan’.
Ovo je kazin!
- Ako kolektor prepumpa, izbaci. Baš je neki dan sve tu plutalo. Ovo je kazin! Ali nije samo ovdje, pođite u Gruž, isto ko velika govnara – kaže nam pa spominje objekt preko puta ceste koji, navodno, nije spojen na sustav pa kanalizacija izlazi direktno ispred parka, gdje su sprave za vježbu.
- Što će stranci, gledaju i snimaju kako plutaju go*na – kaže Nazif na našu konstataciju kako je dio parka, baš tu kod sprava za vježbu i dječjeg parka prepun stranaca. ‘Turiste tu iskrcavaju i ukrcavaju na male vijađe (izlete) pa ih bude bulikan’, dobacuje Dubrovčanin s prepunih klupa u parku. Spominje se nedavnog slučaja kada je pukla cijev na Lapadskoj pa su ispred hotela fekalije bile i po putu.
- Ovo je sad zadnje dvije, tri godine, nikad ranije nije bilo. Ljeti je pojačano, jer ima turista puno, govnare se prepune, nije im kapacitet dovoljan, a pumpa koja izbacuje izgori za šest mjeseci od fekalija i amonijaka – kaže Čustović. Na naše ‘što nam je činiti’, daje simpatičan savjet: ‘stavit štipalicu na nos i u đir’.
- Ne smrdi kad ne smrdi, ali obično smrdi. Trebate doć’ kad je šilok, onda je intenzivno, najgore, baš kuga. Prije je bilo strašno, ali nešto su riješili kad su kolektor radili pa mi se para da sad manje smrdi - smatra Tričo, a ostatak ekipe kroz smijeh komentira:
- Ma da, sad miriše, evo ođe se može čak i stat’. Smrad ti dođe ko dodana vrijednost!
Tričo spominje barke koje treba stalno čistiti, ‘pođite vidit konope kakvi su, tu bude svega’.
- Zato mušule rastu. Njima je dobro. Odovle imate do Gruža fosa što izlaze u more masu. Grubo je viđet, pa to je usred grada.
Stanovnica Batale nije bila raspoložena za fotografiranje ali nam je u prolazu dobacila kako je zadnjih 40 godina tu i sa sigurnošću može reći kako su miomirisi intenzivniji zadnjih nekoliko godina.
Druženje uz miomirise
- Sreća pa su mi prozori na suprotnu stranu pa ne osjetim toliko, ali kad prolazim do butige osjetim itekako. Malo grubo, ne znam kako bi se to riješilo, ali bi trebalo. Prije smo Radeljević krivili za smrad, ali njega više nema a smrad je ost’o, pa je sad Batala kriva – kaže nam gospođa.
Zapusi iz kanalizacijskih odvoda prisutni su u podne i u ponoć, razlika je u intenzitetu. A park na Batali stvarno je omiljen među šetačima, domaćim i stranim. Navečer su stolovi u parku puni čeljadi, iako to bude druženje uz miomirise.
Manilka Šepelj svako jutro prolazi Batalom, ‘kad kiša padne samo što ne gacamo kroz te kanalizacijske i oborinske vode, bojim se da ćemo jednog dana i zaplivat’.
- Ne znam može li se to uopće kvalitetno riješiti od ovolike preizgrađenosti. Kad vidim mastodonte koji ovuda niču, još idu i u podzemlje, stvarno ne znam. Batala je zaista bila prekrasna ali kad ideš u konflikt s prirodom, kad gubiš mjeru, a očigledno se to događa, onda se događa i ovo. Radeljević je uvijek bio ozloglašen, ali i dalje smrdi. Čim kiša padne, bude živi očaj. Pucaju cijevi svako malo tu ispred robne kuće. Nije jedanput da su dolazili, kad krenu višednevne južine svako malo popravljaju, jer cijevi ne mogu upiti toliku količinu sadržaja – kaže Manilka i ističe kako je kvaliteta života ‘lokalaca’ prioritet, turizam je sezonski.
- Sjetim se don Branka Sbutege, kotorskog svećenika, koji je jednom rekao ‘ne bih volio da Dubrovnik postane grad koji će primati najprije i radije one koji troše, nego one koji ga vole’. Stanovnici su bespomoćni, a mislim da su i naše političke garniture bivše, sadašnje i buduće također bespomoćne jer kapital je svjetski jak. Rastužuje me ono što vidim – tvrdi sugovornica pa Lapadsku obalu navodi kao svijetli primjer koji ‘daje nadu da se može kvalitetno i dobro raditi’.
Iz Vodovoda Dubrovnik pojašnjavaju kako je neugodan miris na dijelu kanalizacijske mreže na području Batale posljedica dvaju ključnih faktora.
- Prvi je dug transport otpadnih voda od Mokošice koji se preko Batale transportira do uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Lapadu, zbog čega u kanalizacijskom sustavu dolazi do raspadanja organske tvari, što za rezultat ima pojavu neugodnih mirisa. Drugi razlog je infiltracija mora u obalne kolektore, koja za posljedicu ima stvaranje sumporovodika koji ima izrazito neugodan miris – kažu u Vodovodu te dodaju kako je u takvim uvjetima nižeg tlaka zraka pojava neugodnih mirisa izraženija nego na ostalim dijelovima kanalizacijskog sustava.
Apsolutno nije moguće
Uzrok smanjenja neugodnih mirisa na području Batale, kojeg su primijetili sugrađani koji tamo žive, su zapravo radovi na projektu Aglomeracije Dubrovnik, kažu iz Vodovoda. Između ostalog, ugrađuju se stentovi i lineri na obalnim kolektorima kako bi se spriječila infiltracija mora, a time i smanjila pojava neugodnih mirisa.
- Osim samih radova na Aglomeraciji, Vodovod Dubrovnik kontinuirano radi i na ugradnji šaht poklopaca s filtrima na bazi aktivnog ugljena te ventilatora za prisilnu ventilaciju i filtraciju zraka iz kanalizacijskih sustava, čime se neutraliziraju neugodni mirisi na kritičnim točkama sustava odvodnje kao što je na primjer Batala.
Iz Vodovoda naglašavaju kako apsolutno rješavanje problema pojave neugodnih mirisa u kanalizacijskom sustavu nije moguće, jer ono ovisi o dosta elemenata kao što su konfiguracija terena, koncept samog kanalizacijskog sustava, atmosferski uvjeti...
- Po svojoj prirodi u kanalizacijskim sustavima se događaju reakcije koje za posljedicu imaju pojavu neugodnih mirisa te kanalizacijski sustavi ne smiju biti apsolutno plinotijesni već moraju imati mogućnost ventiliranja, kako bi se spriječilo nastajanje koncentracije plinova. Međutim, može se bitno smanjiti pojava neugodnih mirisa i to upravo kroz aktivnosti koje Vodovod izvodi u sklopu Aglomeracije Dubrovnik.
I oni spominju kako postoji mogućnost da jedan dio objekata koje imaju instalacije odvodnje niže od obalnih kolektora nisu spojene na kanalizacijski sustav. Takvi objekti su se dužni spojiti na kanalizacijski sustav preko internih crpki kako bi se spriječilo onečišćavanje gruške vale, poručuju iz Vodovoda.