Uz iskreni osmijeh i ljubaznost skoro dva desetljeća naš sugrađanin Mirso Đulančić na posti kraj velike Onofrijeve fontane dočekuje znane i neznane prolaznike. Bez dubrovačkog trubadura, kako ga od milja nazivaju sugrađani, taj je kantun Grada nezamisliv. Odavno je Mirso dio turističke ponude Grada, vjesnik ili glasnik dubrovačke sezone. Kad 'zapasa' svoj kvadrat pred fontanom, sezona i službeno može početi.
- Službeno krećem od danas, potpisujem ugovor s Gradom i krećem sa srećom - kaže nam Mirso, a mi ga pitamo za prognozu turističkih kretanja jer mnogi su skeptični oko uspjeha sezone.
- U Dubrovnik će ljudi dolaziti bez obzira na situaciju. Onaj tko voli Grad dolazit će, kao i mi koji ga volimo. Oni drugi neće dolaziti, ali hoće istinski, pravi gosti. Oni nam se uvijek vraćaju i godinama nas posjećuju - pojašnjava pa nadodaje:
- Neće bit kvantiteta, ali hoće kvaliteta. Tome se nadam i vjerujem da tako treba gledati. Ovo je jedna vrsta reciklaže našeg turizma. Prevelike gužve su bile i to nije bilo dobro. Dolazi vrijeme kvalitete. Nekad od gužve nisi mogao ući u Grad, ovo je optimalno i ovako treba zadržati.
I dok nam Mirso izlaže svoje gledište, prilaze Jacqueline i Katherine. Dvije simpatične Francuskinje bile su u Dubrovniku prije osam godina. Vole naš grad, prelijep im je, kažu nam, kao i naše more.
- Tada sam ovdje kupila malo srce samo je imalo crvenu trakicu. I evo me opet. Sad imam srce s plavom trakicom - kaže Jacqueline pa slijedi foto session s našim Mirsom, a nama na pamet pada kako je Mirso proročki zborio o sezoni u kojoj će nas posjećivati oni 'istinski gosti koji se vraćaju'.
- Ovakvih je situacija dosta i to je sastavni dio ovoga posla. Nekome uljepšavaš vrijeme, a automatski i sebi. To je razmjena dobra energije. To je život. Treba dobre tragove ostaviti, svi ih ostave netko manje netko veće, ali bitno je da su dobri - kaže ovaj Dubrovčanin koji vrijedno cijelu zimu priprema srca za nadolazeću sezonu. Njegova 'srca za sreću' a na njima natpis Dubrovnik i godina kao podsjetnik kada su posjetili grad, završila su u gotovo svakom kutku svijeta.
- Sada slijedi druga faza - plasman i fotografiranje. Kad voliš posao koji radiš, dođeš tu opušten i spreman na srdačno javljanje ljudi, slušaš lijepe priče, a plodovi će doć'.
Srca cijeni jedan euro, a uz srce za uspomenu turisti iz grada nosi i fotografiju s Mirsom u simpatičnoj odori i to ne trubadurskoj, nego onoj zdura. A zdur bi bio pratnja knezu ili kako bi Mirso to originalno nazvao 'security of knez'. Iako su dvije pandemijske godine ostavile traga, odnosno nepodijeljenih srca, Mirso optimizam ne gubi:
- Idu srca manje nego prije ali što možemo. Sitnice život znače i njima se treba radovati - savjetuje Mirso dok otpozdravlja sugrađanku pa mudro nastavlja:
- Trebamo vratiti ono dijete u nama, uživati u malim stvarima, sitnicama. Uvijek tražimo krupne stvari. Zašto? Uživajmo u zalasku sunca, razgovoru s ljudima, dobrim pjesmama, u čaši dobrog vina, dobroj knjizi...
Prekidamo ga u nabrajanju jer približila nam se skupina turista. 'Mirso samo ti radi, mi ćemo pričekati' kažemo mu. A on 'nema potrebe, ova ekipa nije zainteresirana'. Zanimalo nas je kako zna?
- Osjetim ti ja te vibracije. To se stječe godinama. Osjetim vibru na par metara. To su posebni osjećaji. Točno znam tko bi mogao uzeti srce a tko neće.
Da je neka vibra u điru uvjerio nas je već u sljedećoj sekundi. Pokazuje nam gospođu i kaže 'evo ona će sigurno uzeti moje srce'. Uzela je i to ne jedno, nego četiri.
- Koja energija jeste li vidjeli - pita nas. Jesmo Mirso!
- Osjetno kreće posao. Trebamo svi s vjerom i osmijehom, dobrom energijom startati u svim poljima i poslovima i da tako dočekamo goste pa možemo očekivati da nam se to vrati - kaže nam dok mi u sebi razmišljamo 'dobro je da baš Mirso stoji na vratima od Grada'. Jer taj čovjek osmijeh ne skida s lica.
- Mog'o bi bestseller napisat' o 20 mojih godina ovdje. 2001. sam počeo s gitarom. I sad joj se vratim ali doma, sviram za svoju dušu. Nije komercijalno, ali može biti jednog dana. Počeo sam s gitarom i došlo mi je da materijaliziram tu ideju ljubavi koju sam imao u svojim pjesmama. Ovo što radim, ovo srce, tu filozofiju življenja živim. Pretočio sam to u znak koji je sve objedinio. Ovo srce je kruna moga umjetničkog rada, ja to tako tumačim - ponosno će Mirso čije je srce uistinu veliko k'o kuća.
Tako naš Mirso već godinama od početka travnja do kraja studenog vrijedno radi po vremenu i nevremenu, dijeli 'Dubrovnik u srcu'.
- Kad je kiša radim između kapi, a nekad i pod kapima. Naučio sam raditi a kad počne sezona stati u kući meni nije normalno. Držim kontinuitet, k'o sportaš. Jednostavno treba trenirat - kroz osmijeh će dubrovački 'organizator kiše'. Za one koji ne znaju, ako takvih uopće ima, 'Organizator kiše' je Mirsova autorska skladba, među Dubrovčanima dobro poznata. A bilo ih je još.