Dubrovački HGSS-ovci sudjelovali su u akciji potrage za Cessnom koja je na putu iz Splita prema sjeveru Njemačke nestala prošle nedjelje na području Brezovca. Nesreća je to u kojoj je život izgubilo četvero putnika. Po povratku u Dubrovnik dojmove za naš tjednik podijelili su pročelnik dubrovačkog HGSS-a Marijo Begić i dopročelnik Igor Krile.
- Odmah po nestanku aviona, u nedjelju oko 14 sati, dobili smo poziv iz HGSS-a da će trebati pomoć dronova, letjelica i ljudstva. Budući da mi u Dubrovniku imamo veliki i tehnički jak dron, odmah smo krenuli na put. Stigli smo u kasnim noćnim satima, ali zbog lošeg vremena nismo se odmah mogli priključiti s dronom. Čim je kiša posustala, uspjeli smo obići teren, pregledati jedan sektor, ali opet su se vrlo brzo spustili oblaci i morali smo natrag u bazu. Potraga je trajala praktički cijelu noć, timovi su se mijenjali. Drugi dan nakon nestanka letjelice, oko sedam sati ujutro, pokrenut je drugi dio potrage. Sudjelovalo nas je više od 400, HGSS-ovaca, policije, specijalne policije, policije, svih operativnih snaga Civilne zaštite. Nakon što su zemaljske ekipe već ušle u zonu, oko 10.40 dobili smo dojavu da je Cessna pronađena. Bio sam u zapovjednom vozilu i upravljao timovima na terenu, pošli smo na lokaciju utvrditi kakvo je stanje. Nažalost, nije bilo preživjelih. Tužna je ta spoznaja. Po protokolu smo policiji prepustili mjesto nesreće, a tijela smo u popodnevnim satima iznijeli i poslali na obdukciju – priča nam još uvijek potreseni pročelnik Begić. Dodaje kako je akcija zbog brojnosti sudionika bila iznimno zahtjevna, iskorištene su sve tehnologije s kojima HGSS raspolaže.
Ključna uloga dronova
Njegov kolega Igor Krile, bio je dio druge ekipe letača u potražnoj akciji:
- Član sam Odjela u HGSS – u koji se bavi bespilotnim letjelicama. Kada smo izašli na potragu, svatko od nas dobio je zonu pretrage pa smo u paru izašli na teren. Kolege u zoni u kojoj je pronađen zrakoplov, za dvadesetak minuta su pronašle Cessnu – priča nam Igor.
O ulozi dronova u ovakvim akcijama Krile kaže:
- Dronovi se koriste već desetak godina kako ta tehnologija napreduje. Osnivanjem Odjela bespilotnih sustava u HGSS-u, nabavljaju se dronovi, oni su radni strojevi, ali nisu igračke, takav jedan dron košta kao auto srednje klase. To su platforme na koju se mogu montirati i termalne kamere sa velikim uvećanjem. Pokazale su se odlične za potrage, posebno u slučajevima gdje je mjesto nesreće na ovako teškom i nepristupačnom terenu. Naravno, svaka tehnologija ima svoja ograničenja, nama su to meteorološki uvjeti, jak vjetar i niska naoblaka - objašnjava Igor.
Momci iz HGSS-a u svakom su trenutku spremni poći gdje god treba na teren, a pričaju nam kakva je situacija u našoj županiji:
- Prije četiri godine imali smo više od 80 raznih akcija i intervencija u godini, lani se broj smanjio, i korona je malo tome kumovala, a ove godine je počela poprilično gusto. Nijedna stanica HGSS-a, pa tako ni dubrovačka nije izolirana, pa tako i mi sudjelujemo u akcijama diljem zemlje. Od naših akcija koja je bila iznimno teška bila je potraga u Platu prije tri godine, stresna i jako izazovna. A što se tiče Hrvatske, tu su poplave u Gunji i Petrinji, iznimno teške akcije – priča pročelnik HGSS-a.
U sjećanju su im ostale i dvije potrage na Mljetu, jedna za Englezom kojeg su petog dana našli živog.
- Pamtim i potragu za slovenskom državljankom koju nažalost nikada nismo uspjeli pronaći. Cijeli Mljet je doslovno od kraja do kraja pretražen, no bez ikakvog napretka. Nasreću češće se dogodi da se nestale osobe nađu, uvijek se nakon nekog vremena pojavi neki trag. Meni je posebno bila stresna potraga na Krki kad se dječak utopio kraj Visovca. Došli smo u pomoć matičnoj stanici Šibenik, i nakon nekog vremena i pronašli tijelo. Ipak, naše akcije vrlo često završavaju sa sretnim krajem, mnogo rjeđe izvlačimo mrtva tijela i nalazimo mrtve osobe. Iako su teško ozlijeđeni, ako su spašeni živi, mi to brzo riješimo i predamo Hitnoj pomoći. A sigurno su najteži dio našeg posla potrage kao ova za Cessnom koje imaju tragičan završetak. Za to moraš biti posebno spreman, imati poseban pogled na cijelu situaciju. Naš način rada se može usporediti sa onim hitne pomoći, vatrogasaca i policije koji izlaze na prometne nezgode i rade očevide. Ne može to svatko, ali tko može, zna kako se nositi s tim – priča nam Marijo.
I Igoru je to najteži dio kad nađu osobu koja više na životu:
-U svakoj potrazi imate rodbinu osobe koja je nestala, mučno je to. Ako nekoga nakon duge i teške potrage pronađete mrtvog, nije vam svejedno. Treba biti jak – dodaje Igor.
Taj Mljet
Na Mljetu se ljudi izgube jako lako, sreća je što su tamo jako dobro označene staze, a naša dva člana tamo dežuraju 24 sata tijekom ljeta. Nestale je relativno lako locirati jer staze su vrlo jasne, ali ako ne uspijete, onda znate da je situacija teška, ipak je to van staza prašuma.
- Evo primjerice zanimljiva je bila potraga za Englezom kojega smo našli živoga.
Dogodila se iznad Babina polja gdje je gospar otišao na brdo zvano Veliki grad, najveći vrh na Mljetu. Došao je gore i falio jednu oznaku puta i nastavio dalje. U Engleskoj imaju različit sustav označavanja staza, a nemaju ni brda i planine kao mi. Englez je slijedi razne staze, no što je više pratio, više se gubio. Našli smo ga četvrti dan uvečer u teškom stanju, ali bio je živ. Sreća da se bavio sportom, trčao je maratone pa je izdržao pet dana bez jela i pića. Nije mogao hodati samostalno, doslovno je puzao. Našao ga je pas koji je došao iz Čakovca, brzo se oporavio. U Engleskoj smo ja kao voditelj akcije i kolega koji ga je pronašao dobili nagradu u znak zahvalnosti u njihovom okrugu. No, samim tim što smo čovjeka pronašli živog, bila nam je najveća nagrada. - otkriva Marijo.
Igor dodaje da ih često zovu iz manjih mjesta, primjerice u studenom poviše Trnovice u Dubrovačkom primorju pronašli su stariju ženu.
- Sada nas stalno zove na objed. Svi se žele zahvaliti – kaže Igor, dodajući da se većinom izgube hrvatski državljani, posebno na seoskim terenima gdje boravi starije stanovništvo koje je tu nekad išlo u polje za stokom. Danas se sve teže snalaze, pa u zadnje vrijeme imaju veliki broj potraga za stanovnicima starije životne dobi koji sami žive na selu, no u jednom trenutku ne mogu više pa odlutaju, a veliki problem je i demencija koja često kumuje nestancima i lutanjima.
Pohvale sa svih strana
- Nije točno da smo mali i nevažni. Nedavno smo sudjelovali na vježbi u Španjolskoj sa modulom bespilotnih letjelica ispred civilne zaštite Europske unije. Zaradili smo pohvale sa svih strana za način rada i naš ustroj. A takav nas glas bije diljem Europe, tko god zna za nas zna da smo jaka sila, nevjerojatno spremni i moćni. Ponosni smo kako prezentiramo Hrvatsku i sve nas. Imali smo vježbe i u Italiji koje sam vodio ja i vježbe u Rumunjskoj koji je vodio kolega gdje smo dobili sve moguće pohvale za naš način rada i naš način edukacije. Bilo je fascinantno što smo postigli i način na koji smo surađivali i njima je dosta nevjerojatno da smo mi volonteri i da sve što postižemo da postižemo kao volonteri. Naravno da ima odličnih organizacija, ali mi kotiramo vrlo, vrlo visoko. Na Balkanu smo uzor svima državama koje žele ići u smjeru osnivanja gorskih službi, zovu nas na edukaciju, za koji dan idemo u Makedoniju gdje će naši članovi educirati njihove pripadnike – kaže Marijo. Igor se sjeća kako su prije šest godina kada je bila velika nesreća u Njemačkoj njihovi speleospasitelji,među najboljima u struci, vrh, pozvani su uz samo četiri speleolško spasiteljske organizacije među kojima je i HGSS. Također, kad je bila nesreća u Maleziji, kada su u spilji ostali dječaci, naša služba je bila u pripravnosti, a nismo pošli jedino zbog velike udaljenosti. No, da smo pošli, bili smo spremni izvući dječake, naša služba je bila u pripravnosti. Uopće nismo mali, i to potvrđuje da svi znaju za nas.
