- Cijeli smo život proveli zajedno, igrajući se još kao djeca gore po Pelinama. Cijeli sam život uživao u njegovim notama a tako ću se uz La musica di notte koju izvodim na Poljudu na koncertu To je moja zemlja, najbolje oprostiti od njega. Svi ćemo uživati u njegovoj glazbi, kaže Lući Capurso, član Dubrovačkih trubadura jedan od najstarijih prijatelja Đela Jusića.
- Bio je jako bolestan ali me je prije nekoliko dana nazvao iz Zagreba i rekao da počastim svo društvo u kafiću, svih je pozdravio. To su mu bile zadnje riječi, a prošli smo zajedno s njegovom glazbom cijeli svijet. Pohvalio mi se nedavno da je postao akademik bosanske akademije, a to mu je bilo jako drago mada je primio puno priznanja. On je uživao u životu, u svojoj glazbi, voljeli su ga i stari i mladi a napose oni koji su kao djeca pjevali u Malom raspjevanom Dubrovniku. Uživao je s tom djecom. Njegov je život prošao u pisanju glazbe i veselju života i društvu. Svima će nam faliti.
Na vijest o smrti poznatog skladatelja stižu brojne reakcije Đelovih prijatelja, suradnika i poštovatelja njegova opusa
Pjevač Milo Hrnić prisjetio se zajedničkih trenutaka s maestrom:
- Đela ću pamtiti po suradnji na pjesmama za festivale, poput onog u Opatiji na kojem smo dobili nagradu stručnog žirija 1970. za pjesmu 'Znam da ima jedna staza' koja je nekako podcrtala cijelu našu zajedničku budućnost. Obojica smo cijeli život ostali u glazbi. Pamtim naš trijumf na festivalu na Braču sa skladbom 'Postirske fraje', a onda posebno nastup mog satsva Libertas s njegovom pjemom 'Moja Ane broji dane' koja je postala evergreen. Svi ćemo jednom partiti, a ja sam sretan što sam poznavao našega Đela.
Andrija Jarak, TV reporter iz Dubrovnika na društvenim mrežama se oprostio od velikog umjetnika:
- Otišao je nas Đelo. Otišao je dio Grada. Šešir i lula. Umjetnik, glazbeni genij, gospar, domoljub. Ljudska gromada. Hvala ti na svakom versu i noti. Na svakom osmijehu i savjetu. Šmekeru neponovljivi. Ali najvise ti hvala jer si ostao s nama 1991-e. Preživio pakao, svakodnevna granatiranja, obilazio položaje, pisao pjesme braniteljima, pomagao sirotinju. Nikad ti dovoljno nismo rekli koliko nam je to značilo. A mogao si otici elegantno jer si imao diplomatsku putovnicu. Jer si bio svjetski priznati umjetnik. Jer si mogao otici u bilo koji grad na svijetu. Jer si bio faca. Ali si za razliku od onih sto su bjezali ostao u svom Gradu. Stoput si mi rekao obraz nema cijenu jer 'kako bi điravao po Stradunu a da sam to napravio'. Neka ti je laka hrvatska gruda, naspavaj se i odmori u mirima svoga Grada kojemu si poklonio cijeli život. Iako, znam da ces i na nebu osnovati Mali raspjevani Dubrovnik ili neke nove Trubadure - objavio je Jarak.
Ožalošćeni zbog gubitka Đela Jusića su i glazbenici iz Zbora Libertas:
-Teška srca primili smo vijest kako je maestro Đelo Jusić usnuo vječnim snom. Znali smo kako se bori s teškom bolešću, pratili, pitali za njega, nadajući se kako će tu tešku bitku dobiti i nastaviti điravati Stradunom pućkajući svoju lulu. Nažalost, nije tako" stoji u oproštajnoj poruci Zbora Libertas.
Podsjeća se i na velike suradnje s maestrom, od sjajnog mjuzikla Dundo Maroje, čije melodije su odzvanjale Gradom, na pozornici i kroz gradske ulice, do oratorija Istina o Gradu slobode, u kojeg je izlio svu svoju ljubav prema Dubrovniku, brojnih aranžmana koje je ovaj veliki prijatelj pripremio i poklonio zboru, pa do skladbi koje su izvodili različiti glazbenici i pjevači, zvuci su bili uvijek svježi, prepoznatljivi, naši, domaći.
- Đelo, naš sugrađanin, dundo Đelo, otišao je na vječni počinak, ali Đelo Jusić živi dalje, u svojim melodijama koje su postale i ostale omiljene među Dubrovčanima, ali i puno, puno šire od Dubrovnika.
Upućujemo izraze iskrenog suosjećanja obitelji preminulog maestra Đela Jusića. - istaknuli su iz Zbora Libertas.
- Bio je jako bolestan ali me je prije nekoliko dana nazvao iz Zagreba i rekao da počastim svo društvo u kafiću, svih je pozdravio. To su mu bile zadnje riječi, a prošli smo zajedno s njegovom glazbom cijeli svijet. Pohvalio mi se nedavno da je postao akademik bosanske akademije, a to mu je bilo jako drago mada je primio puno priznanja. On je uživao u životu, u svojoj glazbi, voljeli su ga i stari i mladi a napose oni koji su kao djeca pjevali u Malom raspjevanom Dubrovniku. Uživao je s tom djecom. Njegov je život prošao u pisanju glazbe i veselju života i društvu. Svima će nam faliti.
Na vijest o smrti poznatog skladatelja stižu brojne reakcije Đelovih prijatelja, suradnika i poštovatelja njegova opusa
Pjevač Milo Hrnić prisjetio se zajedničkih trenutaka s maestrom:
- Đela ću pamtiti po suradnji na pjesmama za festivale, poput onog u Opatiji na kojem smo dobili nagradu stručnog žirija 1970. za pjesmu 'Znam da ima jedna staza' koja je nekako podcrtala cijelu našu zajedničku budućnost. Obojica smo cijeli život ostali u glazbi. Pamtim naš trijumf na festivalu na Braču sa skladbom 'Postirske fraje', a onda posebno nastup mog satsva Libertas s njegovom pjemom 'Moja Ane broji dane' koja je postala evergreen. Svi ćemo jednom partiti, a ja sam sretan što sam poznavao našega Đela.
Andrija Jarak, TV reporter iz Dubrovnika na društvenim mrežama se oprostio od velikog umjetnika:
- Otišao je nas Đelo. Otišao je dio Grada. Šešir i lula. Umjetnik, glazbeni genij, gospar, domoljub. Ljudska gromada. Hvala ti na svakom versu i noti. Na svakom osmijehu i savjetu. Šmekeru neponovljivi. Ali najvise ti hvala jer si ostao s nama 1991-e. Preživio pakao, svakodnevna granatiranja, obilazio položaje, pisao pjesme braniteljima, pomagao sirotinju. Nikad ti dovoljno nismo rekli koliko nam je to značilo. A mogao si otici elegantno jer si imao diplomatsku putovnicu. Jer si bio svjetski priznati umjetnik. Jer si mogao otici u bilo koji grad na svijetu. Jer si bio faca. Ali si za razliku od onih sto su bjezali ostao u svom Gradu. Stoput si mi rekao obraz nema cijenu jer 'kako bi điravao po Stradunu a da sam to napravio'. Neka ti je laka hrvatska gruda, naspavaj se i odmori u mirima svoga Grada kojemu si poklonio cijeli život. Iako, znam da ces i na nebu osnovati Mali raspjevani Dubrovnik ili neke nove Trubadure - objavio je Jarak.
Ožalošćeni zbog gubitka Đela Jusića su i glazbenici iz Zbora Libertas:
-Teška srca primili smo vijest kako je maestro Đelo Jusić usnuo vječnim snom. Znali smo kako se bori s teškom bolešću, pratili, pitali za njega, nadajući se kako će tu tešku bitku dobiti i nastaviti điravati Stradunom pućkajući svoju lulu. Nažalost, nije tako" stoji u oproštajnoj poruci Zbora Libertas.
Podsjeća se i na velike suradnje s maestrom, od sjajnog mjuzikla Dundo Maroje, čije melodije su odzvanjale Gradom, na pozornici i kroz gradske ulice, do oratorija Istina o Gradu slobode, u kojeg je izlio svu svoju ljubav prema Dubrovniku, brojnih aranžmana koje je ovaj veliki prijatelj pripremio i poklonio zboru, pa do skladbi koje su izvodili različiti glazbenici i pjevači, zvuci su bili uvijek svježi, prepoznatljivi, naši, domaći.
- Đelo, naš sugrađanin, dundo Đelo, otišao je na vječni počinak, ali Đelo Jusić živi dalje, u svojim melodijama koje su postale i ostale omiljene među Dubrovčanima, ali i puno, puno šire od Dubrovnika.
Upućujemo izraze iskrenog suosjećanja obitelji preminulog maestra Đela Jusića. - istaknuli su iz Zbora Libertas.