Dubrovačka arhitektica Lea Đurović Ruso i njen arhitektonski ured Proto-arch, posljednjih godina napravio je više zanimljivih projekata, no u središte zanimanja došli su najviše projektima na javnim gradskim natječajima, najčešće za uređenje arhitektonski neuralgičnih mjesta Dubrovnika. Jedan od takvih projekta je uređenje parkinga kod parka Gradac, što je struka ocijenila vrijednim natječaja za međunarodnu graditeljsku nagradu CEMEX. Važnost ovog priznanja je i povod našem razgovoru.
- Cemex nagrada je još jedno vrijedno priznanje za arhitektonski ured Proto-arch koji vodim zadnjih 7 godina sa svojim timom te također potvrda da se isplati sav trud i posvećenost koji ulažemo u ono što radimo sa vizijom da arhitekturom možemo mijenjati svijet na bolje. Ponosna sam što je projekt „Hortikulturne revitalizacije i ozelenjivanja platoa u parku Gradac" dobitnik posebnih nagrada u kategoriji Održiva gradnja i Društvena vrijednost te kako će predstavljati Hrvatsku sa ostalim nagrađenim projektima na natjecanju za međunarodnu Graditeljsku nagradu CEMEX za 2022. godinu u Meksiku. Svaka nagrada arhitektima je dodatan „vjetar u leđa“ i poticaj da budemo što kreativniji i hrabriji u budućim projektima.
Plato Gradac predugo je stajao zapušten i čini se da je odobravanje dubrovačke javnosti u ovom uređenju od posebnog značaja, možda više nego nagrade koje ste dobili za njega. Kako to doživljavate? Čestitaju li Vam Dubrovčani, kupači s Danača?
Plato u parku Gradac je desetljećima bio nezadovoljavajuće razine uređenosti tim više radi lokacije neposredne blizine perivoja Gradac, lokaliteta Danče i povijesne gradske jezgre. Zbog svog smještaja unutar kontaktnog područja povijesne jezgre bilo je potrebno očuvati izvornost cjeline i njezina povijesnog i prostornog okoliša. Projekt hortikulturne revitalizacije i ozelenjivanja platoa je izradio naš ured u suradnji s uredom za krajobraznu arhitekturu Studio Landa na poziv gradske tvrtke Sanitat.
Realizacijom ovog projekta se ostvario doprinos održivom razvoju urbane zelene infrastrukture kao instrumenta implementacije održivog razvoja te stjecanje brojnih koristi za društvo u cjelini – okolišnih, gospodarskih i društvenih, koji čine tri stupa održivog razvoja. Važno je napomenuti da je realizacijom ovog projekta po prvi puta u Hrvatskoj implementiran sustav podzemnog sidrenja stabala, proizvođača GreenBlue Urban. GreenBlue Urban RootSpace sustav se sastoji se od nosivih ćelija izrađenih od 100% recikliranog materijala, s preko 95% otvorenog praznog prostora za maksimalni volumen ukorjenjivanja stabla čime se stvaraju optimalni uvjeti za biologiju tla kako bi se korijen maksimizirao te time pospješio rast i zdravlje drveća. Implementacija ovog sustava uvelike smanjuje 'vjetroizvale' stabala koje su na ovoj lokaciji vrlo česte. Podzemni sustav upravljanja rasta korijenja omogućuje dodatno podzemno sidrenje stabala i navodnjavanje.
Projektom se dijelom riješio gorući problem stanovnika stare gradske jezgre jer se na platou osigurao prostor s 89 parkirališnih mjesta tako da su građani sigurno zadovoljni dobivenim rezultatom iz svih navedenih aspekata koje je projekt pokrio.
Kako vidite daljnje mogućnosti uređenja cijeloga Parka Gradac. Na natječaju je vaš projekt nagrađen 3. nagradom. Kako vam se sviđa pobjedničko rješenje?
Smatram kako bi u budućnosti park na Graccu trebao postati sinonim za javni park i javno zelenilo. On je u svojoj ideji od samoga začetka bio javni gradski park otvoren svima zahvaljujući angažmanu brojnih utjecajnih i učenih ljudi u povijesti Dubrovnika kojima je jedini cilj bio oplemeniti javni prostor na opće dobro Grada i njegovih građana. To je i bila glavna misao vodilja kod promišljanja ovog prostora na radu na natječaju.
Krajobrazni pojas od Ville Čingrije na zapadu pa sve do ulice don Frana Bulića na istoku, bi trebao biti novi javni prostor sa raznolikom mrežom komunikacija. Glavna uloga bi mu trebala biti podizanje kvalitete životnog prostora građana.
Misao vodilja na natječaju bila je dubrovačka šetnica kao dio jedinstvenog doživljajno i funkcionalno izbalansiranog krajobraznog pojasa sa sadržajem koji se logički na njega nadovezuje i usmjerava na očekivane grupe korisnika.
Ono po čemu se naš rad isticao je predviđanje multifunkcionalnog centra za posjetitelje kulturne namjene na mjestu sadašnjeg platoa zaparking. Kako bi se očuvao karakter padine te vizure na Lovrijenac i stari grad, centar je projektiran na način da je potpuno urastao u teren. Unutra je predviđen muzejski i izložbeni prostor koji bi na prikladan način prikazao povijest karantene, ali i dubrovačke brige za bolesne i nemoćne kao ''ars bene moriendi'' (umijeće dobrog umiranja).
Pobjedničko rješenje je od strane stručnog žirija bilo ocijenjeno jasnoćom koncepta i vizijom stvaranja novog jedinstvenog oblikovanja prostora parka s jasnom hijerarhijom pješačkih komunikacija i afirmacijom sjeveroistočne šetnice i nadam se da će tako biti izvedeno u što skorijem roku.
Nagrađeni ste i na natječaju za uređenje Porta, a izradili ste i Idejno rješenje rekonstrukcije ljetnikovca Bozdari–Škaprlenda. Kako će on izgledati?
Na natječaju za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje prostora Ponte i Ribarnice u gradskoj luci smo dobili drugu nagradu na koju sam jako ponosna jer smo predvidjeli hrabre intervencije u prostoru stare gradske jezgre koje je stručni žiri pohvalio u više segmenata. Također cijeli projekt je bio zaokružen konceptom otvorenog muzeja „Porat priča“ koji promatra staru gradsku luku kao jedinstvenu cjelinu unutar grada, u skladu s projektnim zadatkom urbanog interijera. Kao stalni postav muzeja, promatra se nova urbana oprema koja služi kao podloga za prezentaciju arheoloških istraživanja. Razmještaj urbane opreme proizlazi iz povijesnih slojeva, bilo iz nekadašnjih obrisa gatova i obale, ili pozicije danas nepostojećih objekata granarija, kule Ribarnice ili Mornarske lože. Ovim konceptom, turist, građanin ili ribar, uči o povijesti gradske luke čitanjem povijesnih crtica sjedajući na novom trgu ili prostorno doživljava nekadašnje obale luke krećući se kroz samu opremu. Vizualni identitet koncepta „Porat priča“ je osmislio akademski umjetnik Pero Mrnarević koji je sa nama surađivao na tom projektu i koje je također autor umjetničke instalacije „Unutarnje more“ predviđene na trgu Ponte.
Nedavno smo završili idejno rješenje rekonstrukcije ljetnikovca Bozdari – Škaprlenda za koji Grad Dubrovnik ima namjeru obnoviti kao interpretacijski centar / centar za posjetitelje. Pri projektiranju se poseban naglasak vodio na čuvanju matrice ladanjskog sklopa, kao i očuvanju kontakta ljetnikovca s istočnim, južnim i zapadnim vrtom sa nimfejom. Idejnim rješenjem se predviđa višenamjensko korištenje raspoloživih prostora ljetnikovca, s čim se osigurava optimalna iskorištenost prostora te višenamjensko korištenje prilagođeno mogućnosti prostora, lokalnih korisnika i posjetitelja.
Koji su najzahtjevniji dijelovi posla projektanata kada je u pitanju uređenje odnosno interpolacije u kulturnu baštinu
Najzahtjevniji dio su pripremni radovi, proces izrade konzervatorskih elaborata koji uključuje analizu arhivske građe, istražne radove koji često uključuju i arheologiju, izrada svih faza projektne dokumentacije /idejni, glavni i izvedbeni projekt/ koji moraju biti usuglašeni sa konzervatorskim smjernicama. Svaki projekt rada na kulturnom dobru zahtijeva veći vremenski period izrade radi kompleksnosti izrade dokumentacije.
Što mislite koje bi ključne probleme trebao rješavati u novom GUP-u Dubrovnika? Koliko je za Dubrovnik tu važno proširenje buffer zone Unescova dobra?
Prostorni obuhvat GUP-a Grada Dubrovnika određen je prostorom od Zatona do Orsule i kao takav trpi veliki pritisak po pitanju svake nove gradnje. Mišljenja sam kako je unutar postojećeg obuhvata GUP-a važno sačuvati postojeće zelene površine i što više ih aktivirati u smislu novih šetnica, parkova i sportskih sadržaja te ih adekvatno umrežiti novim pješačkim komunikacijama.
Vezano za obuhvat GUP-a, mislim kako je isti potrebno proširiti stvaranjem novih građevinskih područja zapadno od Grada s ciljem formiranja novih zona za kvalitetno stanovanje koje će biti optimalno povezane s užim dijelom Grada. Isto tako, potrebno je novim GUP-om promišljati širenje javne infrastrukture šetnica i biciklističkih staza sa ciljem povezivanja Grada i okolice.
Proširenje buffer zone u smislu otklanjanja ili ublažavanja pritisaka i prijetnji na vrijednosti i statusa Grada Dubrovnika kao dobra svjetske baštine. Budući da je Dubrovnik jedinstven sam po sebi, kao utvrđeni srednjovjekovni grad sjajno očuvan u cijelosti, smatram kako je svaki dokument koji za cilj ima njegovu zaštitu izuzetno važan. Naravno da to ne znači da se kroz njegovu primjenu neće i uočiti nedostaci koje bismo u budućnosti trebali korigirati.
Nedavno ste na dali zanimljivo rješenje za prostor Uvale Lapad kod Kompasa, koje je godinama u raskoraku između novouređenog Šetališta Nika i Meda Pucića i Šetališta Kralja Zvonimira, a izvan koncesioniranih područja plaže. Što vas je potaknulo na ovo rješenje i kakve su reakcije na vaš prijedlog?
Ovo rješenje je dosta dugo „spavalo“ u mojim projektantskim snovima te smo ga prošle godine unutar ureda stavili na papir i ove godine na Danima arhitekata koji su se odvijali u Dubrovniku ga prezentirali u kategoriji Prijedlozi pod nazivom projekta „I gledam more“.
Šetnica kralja Zvonimira u Uvali završava vrlo uskim dijelom prije spoja na šetnicu Nike i Mede Pucića, a u ljetnim mjesecima taj prostor zbog ugostiteljskih površina se još dodatno skraćuje tako da građani grada Dubrovnika uopće ne ostvaruju pravi kontakt sa morem na tom dijelu. Kao arhitektu logički mi se nametnula činjenica da bi šetalište trebalo završiti amfiteatralnim javnim prostorom koji bi omogućio građanima Dubrovnika da u tradiciji mediteranske kulture uživaju na skalinadi u neposrednom dodiru sa morem i suncem. Konceptualno gledajući, spuštanjem prema morskoj razini, dodatno je naglašena promjena prostornih okolnosti, u kojima šetalište postaje plato, a šetač promatračem.
Kako gledate na aktualno uređenje, odnosno nikad dovršenu plažu Uvale Lapad gdje se odstupilo od rješenja koje je pobijedilo na arhitektonsko-urbanističkom natječaju, pa već godinama gledamo neostvarene bazene i sportsku zonu?
Zona Uvale Lapad na žalost još uvijek nije u potpunosti izvedena prema nagrađenom arhitektonsko-urbanističko rješenju i kao takva nije zaživjela među građanima i posjetiteljima. Smatram kako naručitelji arhitektonsko-urbanističkih natječaja moraju uvijek inzistirati da se nagrađeno rješenje izvede u cijelosti kako bi predmetni natječaji i ispunili svoju svrhu te bi se time situacije poput ove sigurno izbjegle. Nedostatak zelenih površina na prostoru plaže u Uvali Lapad smatram najvećim trenutnim nedostatkom, ali ne i nedostatkom koji se u budućnosti ne bi mogao ispraviti.
U kojoj je fazi projekt javne garaže u poslovnom centru Gruž iza OTP banke? Na kojim projektima još radite?
Izradili idejni projekt javne garaže u poslovnom centru Gruž i temeljem njega je provedena javna nabava za izradu glavnog projekta.Taj projekt je trenutačno u fazi ishodovanja građevinske dozvole.
Proto-arch ured trenutačno radi na niz projekata za privatni i javni sektor. Posebno nas veseli rekonstrukcija kapele svetog Križa na Posatu na Zagrebačkoj ulici koja je izuzetno vrijedna u panoramskoj slici grada te se nadam da će realizacijom obnove zasjati u punom sjaju na ponos građanima Dubrovnika i njenog vlasnika Dubrovačke biskupije.