Kad je proglašen lockdown, nasilje u obitelji poraslo je za frapantnih 350 posto jer žrtve nisu imale kamo umaći iz svojih domova; zato je dobro znati da postoje i neka rješenja, makar za prvu ruku.
Među nekim, pa makar i privremenim rješenjima na našem području je projekt Josipov dom, koji obuhvaća uspostavu sustava podrške za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji u Dubrovačko-neretvanskoj županiji s ciljem prevencije nasilja i zaštite žrtava nasilja. To je takozvana 'Sigurna kuća' u koju se sklanjaju žrtve nasilja, najčešće žene, dok se ne snađu u životu bez nasilnika, što je dug proces u kojem moraju zbrinuti i svoju djecu.
ADRESA JE TAJNA
U jednu takvu Sigurnu kuću sklonila se 2012. Mirjana Kristović sa svoje troje malodobne djece, bježeći od supruga nasilnika. On je, prisjeća se Mirjana, tada bio samo verbalno nasilan, puno je vikao i puno pio, da bi se tek nakon njezina povratka iz Zagreba dogodio njegov svirep napad koji je ona jedva preživjela. Danas, nakon svih jada, živi u miru, radi i podiže djecu.
Zanimalo nas je kako joj je bilo boraviti u jednoj takvoj kući koja je 'prvi skalin' do željene slobode mnogim žrtvama nasilja:
- Došla sam u državnu Sigurnu kuću, to je razlika od ovih drugih koje vodi Caritas ili netko drugi. Kuća u koju smo mi došli bila je zaštićena kao zatvor, sa zaštitarima i kamerama na svaka dva metra – prisjeća se. – Adresa je tajna, ali uvijek se nekako dozna gdje je ta kuća, pa bi muževi dolazili i čekali ispred ograde, a žene bi se noću tajno prebacivalo na druge lokacije. Prvo kad sam došla, dobila sam ugovor na sedam dana i nisam smjela tih tjedan dana ni s kim komunicirati niti izlaziti, uzeli su mi i mobitel i dokumente. Rekli su mi u Centru da mogu ostati godinu dana, ali kad sam došla gore, saznala sam da mogu ostati šest mjeseci. Po njima je to pristojan rok u kojem žena može naći smještaj i posao – kaže Mirjana. – Neki ekstremni slučajevi ipak su ostajali i godinu dana i više, jer nisu imale drugog izlaza. Sjećam se da su sa mnom bile i dvije žene iz Ukrajine.
– Drugi ugovor dobila sam na mjesec dana, idući na tri pa na šest mjeseci. Imali smo svoju malu sobu s krevetima na kat. Sveukupno je bilo 30-tak soba. Sve su žene imale zaduženja, mijenjale smo se u kuhinji i u čišćenju. Bile su tamo dvije psihologice, socijalna radnica i pravnica, a jednom tjedno imali smo grupne sastanke. Bile su i dvije domaćice, ručak je dolazio iz pučke kuhinje, a doručak i večeru su korisnice same pripremale. Bili smo tamo šest mjeseci, a onda sam pisala zahtjev jer nam je ugovor isticao početkom lipnja, a djeca su morala završiti školsku godinu, pa su nam produžili još desetak dana.
Njezino iskustvo nije bilo negativno, ali puno žena je bilo preopterećeno jer su išle na posao, a onda još morale raditi u kući, kaže. Čak su se obraćale i ministarstvu da poboljšaju neke uvjete života u kući. Izlasci su im bili jako ograničeni radi njihove sigurnosti, ali na taj je način teško pronaći posao i obaviti sve što je potrebno, kaže. Bilo je i onih nesnalažljivih koje su se teško privikavale na život bez potpore supruga od kojeg su pobjegle. Mirjana se uspjela snaći – preživjela je umalo smrtonosni napad svoga supruga, danas je podstanar sa svoje troje djece, radi, ima stalan posao, zdravlje je služi i zadovoljna je.
OBJEKT I VOZILO
Provedba projekta Josipov dom započela je 15. veljače 2021. godine potpisom Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u iznosu od 11,7 milijuna kuna. Planirano trajanje projekta je 30 mjeseci, do 15. kolovoza 2023. godine, odgovorili su nam iz Županije.
Projektom će se rekonstruirati i opremiti objekt u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koji će služiti kao sklonište za žrtve nasilja u obitelji. Nabavljeno je i vozilo koje će služiti krajnjim korisnicima tijekom trajanja projekta i pet godina nakon završetka projekta – kažu iz glasnogovorničke službe.
- Provest će se i dvije serije edukativnih aktivnosti s ciljem jačanja kapaciteta stručnjaka koji rade sa žrtvama nasilja u obitelji: za 12 stručnjaka iz područja socijalne skrbi i multisektorska edukacija za 20 stručnjaka. Projektom Josipov dom provest će se i javna kampanja podizanja svijesti šire i stručne javnosti o neprihvatljivosti nasilja i nasilničkog ponašanja. Kako bi se uspostavio kvalitetan sustav podrške za žrtve nasilja u obitelji, potrebno je paralelno senzibilizirati javnost, odnosno podizati svijest javnosti o neprihvatljivosti i štetnosti nasilnog ponašanja kao i o prihvaćanju odgovornosti svakog pojedinca za prijavu nasilja – istaknuli su.
Aktivnosti koje su u tijeku su rad stručnog osoblja s korisnicima privremenog skloništa; najam privremenog skloništa; izrađen projektni logo; angažirani vanjski stručnjaci za javnu nabavu; angažirani vanjski stručnjaci za zakup medijskog prostora te se medijske aktivnosti odvijaju prema unaprijed utvrđenom rasporedu; angažirani vanjski stručnjaci za osmišljavanje kampanje za podizanje svijesti javnosti o problemu nasilja; odabran vanjski stručnjak za izradu web stranice te se pristupilo pripremi njezine izrade; raspisana je javna nabava za edukacije stručnjaka iz DNŽ koji rade sa žrtvama nasilja; provode se i administrativne djelatnosti koje se financiraju iz projekta (potražuju se troškovi plaća administrativnog osoblja u Caritasu i u Županiji te stručnog osoblja koje radi sa žrtvama nasilja tj. korisnicima privremenog smještaja), detaljiziraju iz Županije.
- Već neko vrijeme je u funkciji besplatna i anonimna linija Nacionalnog pozivnog centra koja je dostupna 24/7 na području cijele Republike Hrvatske. Pozivom na 116 006 pozivatelji ostvaruju emocionalnu podršku, dobivaju pravne i praktične informacije te kontakte organizacija civilnog društva i institucija u kojima mogu ostvariti svoja prava. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji postoji privremeno sklonište za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji, a kontakt podaci su - mailovi:
info@sigurnakuca-dnz.hr, pomoc@sigurnakuca-dnz.hr, te broj skloništa za žrtve nasilja u obitelji: 091 605 4668.