- Mislim da su komunikacijski kanali na dubrovačkom području mnogo veći problem od eventualnih rušenja zgrada i ljudskih žrtava kakve su zadesile Tursku i Siriju. Geografija terena nam je takva da bi kod iole jačeg potresa prometnice između Konavala i Grada na više mjesta ostale presječene i urušene. Dakle, problematična pristupačnost kopnom bi otežala svaku intervenciju spašavanja. Preostaje nam more, no morskim putem išlo bi sporije i teže – predviđa diplomirani inženjer građevinarstva Pavo Arbulić najcrniji mogući rasplet u slučaju snažnijih seizmičkih aktivnosti na krajnjem jugu.
Arbulić je voditelj dubrovačke ispostave Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo (HCPI), relativno novog stručnog interventnog tijela koje se kroz četiri centra i dvije ispostave diljem Hrvatske stavilo na raspolaganje za prevenciju posljedica i(li) ublažavanje šteta od potresa. Nakon događanja u Zagrebu i Petrinji, struka se kroz Centar odlučila aktivirati u sklopu Civilne zaštite, te se kvalitetno povezala s hitnim službama i lokalnim vlastima.
- Lani smo osnovani, ove godine smo dobili prvi budžet i sestrinski smo se ‘prekopirali’ po uzoru na HGSS. Na području Dubrovačko-neretvanske županije imamo i aktivu i pasivu, raspoloživo je deset inženjera statičara, među kojima ima iskustvenih ‘potresnih’ inženjera koji su bili na Banovini u obilasku porušenih objekata. U slučaju da nas pogodi potres, prvo bismo pregledali kapitalne objekte poput bolnice, mostova, zračne luke, vrtića, škola, dvorana i svih prostora gdje bi se ljude moglo zbrinuti neposredno nakon katastrofe. Drugi segment je žurno djelovanje na terenu. Naša dvojica članova HCPI-a, građevinski inženjeri iz Zagreba i Karlovca Ante Pilipović i Karlo Jandrić ovih dana pošli su u Tursku pomoći u procjenama sigurnosti ulaska interventnih službi u oštećene/urušene građevine i prijedlozima gdje probijati konstrukciju pri ulasku u zatrpane prostore, kako poduprijeti ili izbjeći nestabilne elemente koji se mogu urušiti i slično - otkriva Pavo Arbulić i ukazuje na velike razlike između ‘naših’ potresa u Petrinji i ovih najnovijih.
Zaboravljamo potres
- Petrinjski je trajao ‘tek’ 11 sekundi, a turski punih 1,37 minuta. Enormna je to razlika u količini oslobođene energije – govori Arbulić koji ocjenjuje da je gradnja na dubrovačkom području na solidnoj osnovi. Problem kod moguće trešnje većih magnituda vidi u nasutosti Straduna i probijanju nosivih zidova za apartmane u spomeničkoj jezgri. Arbulić kaže kako smo kod izgradnje na našem području u prednosti zbog brojnih podruma i garaža u kućama i zgradama za razliku od Turske gdje su prizemlja u stupovima, bez zidova i ikakvih čvršćih oslonaca. Zbog efekta ‘mekog kata’ došlo je tamo do urušavanja cijelih građevina, što nije izgledan ishod u Dubrovniku i okolici koje k tomu ne mogu pogoditi potresi jačine turskog.
A kakva su iskustva u najbližem susjedstvu? Brojni sugrađani još se s neugodom sjećaju potresa iz 1979. koji je ozbiljno razdrmao Dubrovnik, ali i devastirao crnogorsko priobalje.
Prof. dr. Mladen Ulićević, cijenjeni ekspert i redoviti profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici smatra da je od te ‘zajedničke’ elementarne nepogode filozofija aseizmičkog projektiranja i gradnje značajno unaprijeđena u cijeloj bivšoj državi:
- Inovirani su tehnički propisi, dopunjeni nastavni programi na građevinskim fakultetima, a posvećena je i velika pažnja u edukaciji inženjerskog kadra. Kao rezultat toga, imali smo razdoblje vrlo uspješne obnove oštećenih, kao i izgradnje novih objekata po suvremenim principima potresnog inženjerstva. Nažalost, krajem prošlog stoljeća, zbog opće društvene krize na ovim prostorima, počeo je drastično opadati sustav kontrole i utjecaj struke na kvalitetu gradnje, a raspale su se i neke institucije koje su na sustavan način bile zadužene za ovu oblast. Također, nakon nekoliko desetljeća bez potresa i država i građani zaboravili su da briga o potresnoj sigurnosti mora biti permanentna, jer je nastanak potresa nepredvidiv – naglašava prof.dr. Ulićević i hvali postojanje i aktivnost Zavoda za obnovu Dubrovnika na stručnoj i organiziranoj obnovi i ojačanju objekata.
- U Crnoj Gori, nažalost, ne postoji institucija u kojoj bi se na integrativan način radilo na pitanjima opće društvene zaštite, dakle ne samo objekata, od potresa i smanjenja seizmičkog rizika. O zaštiti spomeničkog fonda brine državna Uprava za kulturna dobra, ali je to, po mom mišljenju, više administrativno, a manje stručno i bez dovoljnog kapaciteta za seizmičku zaštitu tih dobara. - mišljenja je jedan od vodećih crnogorskih stručnjaka za potresno inženjerstvo.
Eurokodovi pomažu
Ulićević komentira i mogući scenarij potresa koji bi mogli zadesiti epicentralno područje Dubrovnika i Crne Gore:
- Prevelika urbanizacija i nekritičko povećanje gustoće naselja koju, često, ne prati odgovarajuća prometna infrastruktura, svakako je jedan od glavnih čimbenika povećanja seizmičkog rizika. To je kod nas posebno izraženo na Crnogorskom primorju u čijim gradovima, posebno u ljetnim mjesecima, nastaje pravi prometni kolaps. A briga o seizmičkoj zaštiti treba početi najprije u fazi urbanističkog planiranja kroz koju se može ostvariti visok stupanj prevencije velikih šteta od potresa. U dobro organiziranim društvima s visokom seizmičkom aktivnošću postoje planovi djelovanja spasilačkih službi u trenutku nastanka potresa. Vjerujem da se na tome radi i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori. Svakako, trebamo s obje strane naučiti živjeti s potresom i raditi na prevenciji - podsjeća naš sugovornik i ukazuje kako je najbolja preventiva od potencijalnih velikih oštećenja ili rušenja objekata poštivanje tehničkih propisa i standarda pri projektiranju i izgradnji novih te rekonstrukciji, nadogradnji i adaptaciji postojećih objekata.
- U Hrvatskoj, kao i u većini država regije, na snazi su suvremeni tehnički propisi Eurokodovi čija dosljedna primjena jamči visok stupanj zaštite građevinskih konstrukcija od potresa. Kod izgradnje novih objekata ovo nije teško provesti i, što je posebno važno, poštovanje principa seizmičkog projektovanja i gradnje bitno ne povećava cijenu investicije. Kod postojećih objekata, posebno onih starijeg datuma, osiguranje seizmičke otpornosti može biti zahtjevan i skup posao, katkad i neisplativ. Međutim, za savjetovati je vlasnicima objekata niže katnosti, kakvih je u dubrovačkoj regiji dosta, da pri njihovoj eventualnoj nadogradnji ili proširenju obvezno ojačaju postojeći, stari dio zgrade koji će s nadograđenim novim dijelom činiti kompaktnu seizmički otpornu cjelinu. Generalno, možemo zaključiti da će objekti čije su osnove simetrične, bez prevelikih otvora u prizemlju, izbačenih erkera, s pravilnim rasporedom masa i krutosti u osnovi i po visini, uspješno preživjeti potres, bez većih oštećenja ili kolapsa. Optimalno rješenje svakako će dati ovlašteni građevinski inženjer. - sugerira Ulićević.
