StoryEditorOCM
DubrovnikNOĆNA PATROLA S PERAČIMA STRADUNA

Kad se Abdul iz Bangladeša dohvati manige, stoljetni kamen ponovo zasjaji! Evo kako ‘uvozni‘ radnici u Čistoći razgovaraju sa kolegama Hrvatima

Piše Ahmet Kalajdžić
17. kolovoza 2023. - 07:30

Zelenci su otkucali ponoć, a na Širokoj ulici, na raskrižju s ulicom Od puča, već je na okupu malobrojna ekipa radnika ”Čistoće”. Pod svjetlima blijedožute ulične rasvjete već uhodanim pokretima, skoro bez i jedne riječi, dio ih odmotava manige i gumena crijeva, a drugi podižu poklopac šahta i spretno postavljaju hidrantski nastavak s ventilom. Spajaju manige i prije nego voda pod snažnim mlazom poteče, jedan od radnika, kao da je starogrčki Laokon koji se bori s zmijama, preko ramena prebacuje teško crijevo i čvrsto rukama stežući ”pištolj” (kako u svom slengu nazivaju metalni šmrk) počinje s pranjem. Mogu se izbrojiti četiri manige dužine po 15 metara (što je ukupno 60 metara platnenog vatrogasnog cvrijeva) a tu je i oko 40 metara crnog, gumenog crijeva koje radnici brzo i znalački kopčaju odnosno spajaju po potrebi i razvlače.

image

Alen Salopek je Slavonac kojeg "tuče nostalgija"

Ahmet Kalajdžić/

Doznajem, to je Alen Salopek, Slavonac iz Virovitice, a odmah za njim, prateći ga na uvijek istoj distanci, crijevo vuče i nemjerljivo mu pomaže Abdul Quddus. Abdul je jedan od 13 nedavno zaposlenih radnika ”Čistoće” iz dalekog Bangladeša, a svakih desetak metara slijede ga još trojica njegovih sunarodnika. Svi vuku crijevo koje mjestimice šiklja vodu i za manje od 10 minuta svi su mokri. Ovaj put s njima je i voditelj javne čistoće u Gradu Denis Raos koji priča kako se prva pere Ulica za Rokom koja je problematična zbog više niskih pragova koji ne sprečavaju ulazak vode u kuće:- Srećom, poznam većinu takvih objekata pa svojim dečkima ukažem gdje da pripaze. Duž stotinjak metara duge ulice od Doma Marina Držića do ljetnog kina i crkvice sv.Roka ipak je najveći problem 65 stolova s više od dvije stotine stolica. Ali, sve bi bilo lakše kad bi vlasnici po završetku radnog vremena stolice postavili na stolove kako bi se lakše opralo ispod njih. Kad peremo ulicu Od puča, počinjemo već u ponoć i tu smo sve do 5 sati, a Prijeko kad se pere ide od ure do 6 izjutra. Na Prijekom su problem često prozori u visini skala i nemoguće je da voda ne prodre u sobu. Neparnim se danima pere južno od Straduna, a parnim Prijeko i sjeverno od Straduna. Svake srijede na četvrtak peremo Štrosmajerovu, skale od Jezuita i Karmen. Želimo prati i Peline te gornju bandu ulica između Prijekog i Pelina. To je vrlo teško jer je strmo a crijeva je teško tu vući, zapinju i graste pune zemlje. No, više od polovice ulica unutar zidina zatrpano je stolovima, manige za njih zapinju te je nemoguće sve isprati, tako da se vlasnici katkad žale da nismo dobro oprali i da su ispod stolova ostali čikovi cigareta. A da se sjete podići stolice, sve bi bilo brže, lakše i na kraju kvalitetnije. Stoga mislim da bi komunalni redari trebali obići ugostitelje i to im sugerirati- priča Raos koji je prije nego je postao voditelj, punih pet godina osobno prao ulice.

image

Denis Raos s radnicima iz Bangladeša

Ahmet Kalajdžić/

Razgovor prekidaju povici sugrađana koji se vraćaju doma: ”Stani, moramo proći! Ne po nama!” Doznajem kako građani katkad čudno reagiraju prema peračima ulica: perači kažu kako nema malo dežurnih grintavaca koji im kažu: ”Idite, što ste došli, pravite probleme” ali je većina ipak zadovoljna. Ranijih su godina ulice prali studenti posredstvom Student servisa, ali se lani javio samo jedan, a ove ni jedan te je ”Čistoća” tu obvezu preuzela na sebe.

image

Radnici iz Bangladeša su marljivi i šutljivi

Ahmet Kalajdžić/

U međuvremenu, oprane su sve ulice od Široke do velike Onofrijeve fontane: Čubranovićeva je s teškim drvenim stolovima, ali ih je vlasnik skupio i olakšao pranje; Getaldićeva ima stolove do samog Straduna, a Zlatarićeva je jedina bez stolova i najbrže se očisti. No, u toj je ulici mnogo golubova i čistači kažu kako je, samo dva sata nakon čišćenja, sve je kao da je nisu ni čistili. Čistači peru i korito fontane, a prije nego se vrate na Široku i krenu prema palači Ranjina kao završnoj točki, iz jednog stana netko dobacuje ”Opet ste došli!?” Dojam je da građani imaju selektivni sluh i premda perači uglavnom šute, a svaka se ulica pere tek 3-4 minute, događa se da ih dežurni grintavci s prozora poliju vodom, mokraćom ili- rižom!

image

Radnici iz Bangladeša su marljivi i šutljivi

Ahmet Kalajdžić/

-Pamtim to i iz svog iskustva, svašta se događa: bilo je toga i ove godine, to se dogodilo na Pilama radniku s mini-washem. To je onaj koji ide s kamionom i pod tlakom pere ulice. Prije bi po danu išli do takvih koji nas polijevaju i branili bi se da ne mogu spavati, ali je najčešće dolazilo do svađe. Ne treba se s njima mnogo pričati, ne bi to ni činili da su normalni. Na usluzi smo im 24 sata dnevno, ali je žalosno da ima onih koji to ne poštuju- dodaje Raos te preuzima šmrk od Salopeka koji priča:- Došao sam iz Virovitice, tu se oženio i dobio sina, već desetljeće živim u Dubrovniku. Supruga je iz Busovače i ovdje se navikla, ali mi je rodna Slavonija sve veća nostalgija! Rado bih se i vratio ali je, nažalost, propala i malo je posla. Ovdje sam radio na kamionu, sad sam na pranju. Najteže je biti non-stop mokar. Radnici iz Bangladeša su dobri i marljivi, brzo su naučili posao, dio ih razumije engleski, ali na mobitelima svi koristimo aplikaciju za prijevod, a oni se trude naučiti jezik.

image

Od Doma Marina Držića do crkvice sv.Roka je 65 stolova s više od dvije stotine stolica

Ahmet Kalajdžić/

Bangladešani su pristali na fotografiranje, osobno upisali u notes svoja imena, ali za duži razgovor nemaju vremena. Dok se prijateljski osmjehuju u polumraku se ističu zubi i sjajne beonjače. Kao da u ušima nose bežične slušalice iz kojih su od nekog dobili izvršnu naredbu, četvorica čistača se jedva primjetno trgnulo i bez bilo kakve glasne opomene, nastavala vrijedno razvlačiti manige. Doznajemo da će uskoro dobiti mekša crijeva te će im biti lakše raditi. No, ne bune se oni: važno im je da su u mirnoj i sigurnoj zemlji, da imaju relativno male troškove koje, uglavnom, pokrivaju noćnim radom. Ne govore ništa ni o ovoljetnim problemima s dijelom mladih partijanera koji bi, po povratku iz Revelina, u zoru poželjeli peračima uzeti šmrk u svoje ruke - ali ne da bi im pomogli u pranju ulica, nego ”iz štosa”- pranju (većinom nezatvorenih) prozora iznad ulica! Bilo je i partijanera koji bi nogama šutali i lomili plastične oznake o vlažnom kolniku, što su ih zaposlenici morali postaviti kako ne bi snosili krivicu u slučaju da se netko oklizne i pri padu ozlijedi. Srećom, ove je godine bio samo jedan slučaj takve lomljave oznaka, ali ih je lani i ranije bilo znatno više.

image

Abdul, Alen i Abdullah u pauzi pranja

Ahmet Kalajdžić/

Prošla su 3 sata. Sa strane Žarkovice već se nazire rumenilo zore koje nadjačava plavetnilo ljetnog neba. Pozdravljam se uz ”laku noć perači” i u sebi nastavljam ”dobro jutro pekari i svi gradski opskrbljivači”. Pustim ulicama iznad Grada prolazi tek rijetko taksi-vozilo čiji vozači lijeno podižu pogled prema nekom tko nosi fotoaparat. Iz tog pogleda iščitavam: Hvala Bogu, nisam sam, ima ih još koji moraju raditi kao i ja!

image

Kujtim i Nedim Hajdari te Ivana Merčep hvale radnike "Čistoće"

Ahmet Kalajdžić/

Građani zadovoljni čiščenjem

Unatoč već poslovičnoj sklonosti ka odbijanju davanja bilo kakvih izjava, u razdoblju 0,30- 1 sat po ponoći dijelu sugrađana nije bilo teško očitovati se o radu zaposlenika ”Čistoće”. Tako je Ines Šomođi ustvrdila:- Grad je čist, posebno to mogu reći obzirom na brojne turiste i kad znam što oni sve rade po Gradu. Perači su vrijedni i ne bi im nitko trebao bilo što predbaciti za onoi što i kako rade!

Kujtim i Nedim Hajdari su suglasni:- Svaka čast našim peračima, možemo ih samo pohvaliti! Perače iz Bangladeša, pa i sve zaposlenike ”Čistoće” hvali i sugrađanka Ivana Merčep:- Vrijedni su to ljudi zahvaljujući kojima nam je naš Grad još ljepši! Mogli bi se neki naši ugledati na njih!

26. veljača 2024 16:32