Sezona se zakotrljala, objekti u zidinama su otvorili, valja ih i snabdjeti... Sugrađani ponovno svjedoče slikama ‘magistrale Stradun‘, dok stanovnici povijesne jezgre imaju privilegij svjedočiti i zvučnoj kulisi.
- 6:00 sati, jutarnji mir i tišina... Predlažem asfaltiranje Straduna tako da više ne moramo brinuti o baštini - poručio je sugrađanin i objavio video isječak Straduna punog dostavnih vozila na facebook grupi Gradskog kotara Grad.
Kad krene sezona ovakve snimke su uobičajene, doslovno ‘copy paste‘ lanjskih i godina prije. Već viđeno, rekli bi neki, ali i dalje vidljivo pa se ovaj problem ne može i ne smije ignorirati. Opskrba Grada mora se odvijati, svima je to jasno ali jednako tako jasno je i da se uz buku i galamu nitko ne može pošteno odmoriti. A trebao bi i ima na to pravo.
- Da... galama i lomljava boca počela je točnije od 5:00. Krasno buđenje nakon maksimalo 3- 4 ure potencijalnog sna - komentirala je sugrađanka a druga kostatirala kako ‘nije lako živit u Gradu‘.
- Vazda su kamijoni ulazili u grad bilo je manje restorana ali je zato bilo puno više butiga, po noći su se raznosile kante za smeće i prale ulice, izvanzora bi počeli tandrkat karići tako da nikad nije bilo potpunog mira - jedan je od komentara uz prijedlog kako bi se ‘možda trebalo uvesti debele kazne pa bi se malo više pazilo pri iskrcaju i ograničit težinu kamiona‘.
‘U to je doba bilo više reda, Grad je bio grad, a ne industrijska zona. Tada se dobro znalo da po noći ljudi spavaju, da poslijepodne počivaju, da tad treba biti mir i da se to treba poštovat... to su uvriježene civilizacijske norme ponašanja!‘ - stav je jednog sugrađanina. Ovo ludilo je prešlo sve mjere i granice pristojnosti, smatra sugrađanka, a jedno od mišljenja je i da ‘ne mora biti 180 restorana i kafića, sve su zagušili promet, kanalizaciju. Vrućina i buka su nepodnošljive i nama i strancima, zato nitko ne ostaje više od 2 dana...
- Naš Stradun je kao auto strada.... - konstatirala je jedna Dubrovkinja, a moglo se iščitati i prijedloge da se na Široku postavi semafor, a na Stradun iscrta bijelu isprekidanu crtu ‘pa da mogu preticat‘...