Svjetski je dan podrške osobama s epilepsijom odnosno ‘Ljubičasti dan‘. Upravo se svakog 26. ožujka želi podići svjest o bolesti o kojoj se inače malo govori u javnom prostoru.
Koliko je bolest raširena na jugu Hrvatske i koliko se s njom susreće u praksi, otkrio je specijalist neurologije, subspecijalist iz epileptologije, dr. Maro Vodopić s Odjela za neurologiju Opće bolnice Dubrovnik.
- Riječ je o najčešćoj kroničnoj neurološkoj bolesti, u populaciji ima učestalost od 1 posto. Dosta često se susrećemo s dijagnozom epilepsije. Ona ima određenu incidenciju u dječjoj dobi koja se smanjuje prema razdoblju mladosti, a onda vrhunac incidencije dolazi u odrasloj dobi i tu je riječ o pacijentima starijima od 65 godina koji su najčešće preboljeli nekakvu neurološku bolest, primjerice, moždani udar, krvarenje, tumor, neka moždana trauma... Upravo oštećenje mozga u starijoj dobi dovodi do pojave epileptičkih napada, započinje dr. Vodopić.
Otkriva i kakva je kvaliteta života kod epileptičara.
- Što se tiče same epilepsije, to je bolest koja se može dobro staviti pod kontrolu. Ona se najčešće uz terapiju, da li uz jedan, dva ili tri lijeka, može dobro staviti pod kontrolu tako da pacijenti nemaju ponavljajuće napade. Čak oko 70 posto bolesnika odgovore na jedan lijek. Obično uz terapiju imamo dobru kontrolu bolesti, a ovih 30 posto su pacijenti koji imaju farmakorezistentnu epilepsiju koja se ne može kontrolirati lijekovima pa tu treba uključiti druge metode liječenja, primjerice, kirurške... One zahtjevaju obradu u kliničkom bolničkom centru, potrebno je obaviti snimanja da bi vidjeli mogu li se operirati ili slično. Ali, 70 posto pacijenata uz pomoć lijekova ima jako dobru kontrolu bolesti, naravno, ako redovito uzimaju terapiju. Također, bitno je da nema provocirajućih fakotre, da osobe vode uredan život, da paze na uredno spavanje, redovito uzimanje terapije... Sve su to bitne stvari uz terapiju da ne bi doveli do ponavljanja napada. Na primjer, nije dobro kad su ljudi izloženi ‘fleševima‘ odnosno ‘bljeskovima‘, posebno je to slučaj kod mladih ljudi koji odlaze u diskoteke. I kad se snima EEG, radi se fotostimulacija jer se onda neke promjene znaju bolje pokazati na EEG-u, dodaje stručnjak.
No, kako reagirati u slučaju epileptičkog naapadaja druge osobe?
- To stvarno izgleda dosta dramatično kad se dogodi, ali najvažnije je ostati staložen i ne dizati paniku. Najčešće se tu radi o velikom napadu... Obično dolazi do grčeva muskulature, postoji prvo tonička potom klonička faza, a oni prođu za otprilike minutu. Bitno je pacijenta staviti na bok, osigurati mu prohodnost dišnih puteva, važno je da mu ne stavljamo ništa u usta, baš nikakve predmete jer bi to mogao aspirirati (udahnuti nap. a.). Važno je da ga stavimo u takav položaj da ga zaštitimo od ozljeda glave dok se trese, trebamo ga staviti u okolinu u kojoj se neće moći ozlijediti i napad će proći za minut-dvije. Iza toga pacijent zna biti konfuzan, dezorijentiran, važno je da mu ne davamo nikakvu vodu, da mu ne stavljamo nešto u usta, lijekove ili slično... A, ako se napad nakon tog opet ponovi, treba pozvati hitnu pomoć i biti uz pacijenta do dolaska hitne pomoći, preporučuje epileptolog.
Ne znači svaki napad da se radi o epilepsiji.
- Jedan napad ne znači da netko ima epilepsiju. Da bismo postavili dijagnozu epilepsije, bitno je imati dva neprovocirana napada. Znači, kod mladih ljudi nekad provokacija može biti nedostatak sna, konzumacija alkohola, droge... To su sve faktori koji mogu provocirati epileptički napad tako da mladi ljudi znaju doći nakon tog provociranog napda. To ne znači da ti ljudi imaju epilepsijuje jer za postaviti dijagnozu, trebaju biti dva neprovocirana napada tako da više kod mladih ljudi vidimo napade koji su provocirani, tipa ljeti kad su obično nenaspavani, kad konzumiraju alkohol, kad nisu dovoljno hidrirani a budu dugo na suncu... To je ipak jedna druga priča! Češći su pacijenti koji su stariji od 65 godine a koji su preboljeli neku moždanu bolest ili imali oštećenje mozga, zaključuje dr. Vodopić.
