Dubrovački gradski vijećnici na prošloj sjednici suglasili su se da će gradska uprava u okviru već postavljenih gabarita javne površine nekom lokalu uzeti, a nekom dati kvadrat, dva, tri..., isključivo i samo onda ako su sve strane suglasne s time. I ako se sve odvija u postojećoj kvadraturi koja se u biti samo preraspodjeljuje. Po pitanju izmjena Odluke o zakupu javnih površina u povijesnoj jezgri, gradonačelnik Mato Franković poručio je kako se time ne krši prije dvije godine donesena odluka kako se neće povećavati kvadrati javnih površina u zakupu, važeća do kraja 2024. godine. Neće biti migracija kvadrata, seljenja s primjerice Prijekoga na Gundulićevu poljanu, već preraspodjela kvadrata u susjedstvu.
- Odluka je dobra ako poštuje kriterij da je sve dogovorno i da se ne izlazi iz gabarita postojećih kvadrata Plana korištenja javnih površina, što je bio zadatak veta – kaže Nikolina Farčić, predsjednica Ceha ugostitelja pri Županijskoj obrtničkoj komori:
- Pandemijska su vremena, neki poslovni subjekti će se zatvarati neki otvarati pa će najvjerojatnije biti izmjena.
Smatra li da je u praksi moguće očekivati primjere dobrih međususjedskih dogovora ugostitelja po pitanju preraspodjele, Farčić kaže teško.
- Prijašnji način preraspodjele javnih površina nije uzimao u obzir kriterij dogovora pa se to radilo paušalno i tu je bilo problema jer su padali u vodu poslovni planovi. Ako je poslovni plan baždaren na 10 stolova i vi mu oduzmete 5, naravno da to sve pada u vodu. U smislu rentabilnosti mislim da je malo onih ugostiteljskih objekata koji bi htjeli preraspodjelu, odnosno da im se oduzima javna površina. Primjera će biti, ali malo.
Tko će dati taracu?
Unatoč tome što svaki stol čini dio poslovnog plana i rentabilnosti nekog ugostiteljskog objekta, otvori li 'susjed' lokal do, bi li ljudski bilo da ima barem dva stola ispred svojih vrata?
- To nije načelo u poslovnom smislu. Ako danas imamo jedan restoran sa sto stolova, po toj logici bi trebali imati sto restorana s po jednim stolom. Onda to ne bi imalo nikakvog smisla jer niti jedan poslovni plan to ne bi mogao izdržati. U poslovnom smislu ipak se poslovanje temelji na poslovnim planovima i to cjepkanje dugoročno neće imati smisla. A najmovi prostora i javne površine generiraju velike troškove, pa se na malom broju stolova zaista poslovni planovi ne mogu temeljiti – zaključuje Farčić.
Dok su se neki dubrovački ugostitelji suzdržali od komentara o donesenim izmjena Odluke o zakupu javnih površina, neki za njih nisu ni čuli, ugostitelj Pero Šare smatra kako 'nitko neće dati taracu koju ima'.
- Ne postoji mogućnost da se dva ugostiteljska objekta dogovore. To je stvarno smiješno. U Gradu se ne gleda niti kompetencija niti kvaliteta, ništa se ne gleda, gleda se tko je kome netko. Jedan smo od najboljih lokala u Gradu, to gosti za nas kažu, samo probleme imamo. Nikad nitko nije došao rekao evo vi ste nešto napravili, borite se, radite zimi. Nije uredu. A svi bi htjeli ić naprijed, gradit destinaciju, na kakav način – pita se Šare pa naglašava kako je nekorektno to što netko tko otvara objekt i počinje raditi nema mogućnost dobiti stolove ispred svojih vrata.
- Ako imate prostor u Gradu ne možete dobiti stolove ispred svog prostora nego netko drugi tko je dobio prije vas te stolove, On im pravo a vi nemate. Zašto? – čudi se Šare a mi dodajemo kako po novoj odluci Grad ipak nudi mogućnost preraspodjele kvadrata:
- Otvara se prostor za korupciju, nered i nekompetenciju, za sve ono protiv čega bi se trebali borit kao društvo. Nema smisla nikakvog. Prevedeno ako sam dobro razumio netko nekome da lovu onda može dobit njegove stolove. Ja to tako vidim.
Pandorina kutija
Predsjednik Udruge ugostitelja Dubrovnik Ante Vlašić smatra kako je svako rješenje postignuto dogovorom dviju strana dobro rješenje, a ono koje se 'nameće od treće strane koje se to ne tiče, ide na nečiju korist i na nečiju štetu'.
- Mišljenja sam da je novi objekt koji otvara uvijek de facto u prednosti u odnosu na onoga koji je već tu jer dolazi iz ničega i počinje stvarat nešto, a ovaj drugi ima nešto i oduzima mu se to nešto. Teško je tu donijet odluku – kaže Vlašić. Mišljenja je kako je najbolje odluku donositi između dva objekta, a za odluku GV-a o preraspodjeli kvadrata će kako 'otvara prostor za manipulaciju'.
- Otvara se Pandorina kutija – kaže Vlašić.
Na pitanje je li realno očekivati da će se netko odreći nekoliko kvadrata kako bi omogućio susjedu vanjske stolove koji su poslovno iznimno isplativi, dubrovački ugostitelj odgovara:
- Imate granicu vrijednosti. Imate određeni trenutak gdje vam taj jedan stol postaje preskup odnosno prekompliciran, znam ljude koji uopće ne bi tražili te stolove. Nisu stolovi baš mana s neba, ali svakako pomažu, a i gosti vanjske stolove traže jer im to odgovara.
Je li se onda teško odreći stola?
- Naravno da jest. Imate očiti primjer od prošle godine kad je 'Poklisaru' smanjena površina drastično, 'Lokandi' isto, a njihovi svi poslovni planovi i planovi za kreditno zaduživanje u korona periodu su bili bazirani na prihodima ostvarenih od većeg broja stolova. I sad u najgore vrijeme im se to smanjilo, što po meni nije uredu – smatra Vlašić.
Ugostitelj Niko Grljević smatra kako je suglasje svih strana oko preraspodjele kvadrata moguće u pojedinim slučajevima kada primjerice 'neki ugostitelj smatra da mu je za njegovo poslovanje previše prostor koji koristi i plaća'.
- Ugostitelj ima 50 stolica, a za posao mu je dosta 35. Gradu plaća i dalje 50 kvadrata, a radi na 35. Zašto tih 15 ne bi netko drugi dobio? Bitno je da nisu jedni drugima konkurencija da nemaju sličnu ponudu. Naravno, tu mora biti samo dobra volja aktualnog zakupnika koji je u zakupu jer po ugovoru mojim kvadratima upravljam samo ja! Sve to mora biti u normalnim granicama – kaže Grljević pa će još o specifičnosti Grada gdje su lokali maleni pa se posao bazira upravo na vanjskim kvadratima, a 'za ono što se plaća za 15, 20 kvadrata u Gradu, u Zagrebu možeš iznajmiti lokal od 100 kvadrata'.
