Od veljače do srpnja
Ivana je po struci diplomirani inženjer agronomije, a Karmela je poljoprivredni tehničar, obje više od deset godina rade u ATTS-u. Ivana je htjela upisati medicinu pa je sasvim slučajno završila na agronomiji, ovo joj je prvi posao i tu je ostala. Karmela je neko vrijeme radila u restoranu, ali onda je iz ugostiteljstva prešla na poljoprivredu. Rade s Mijom Kalinićem koji je najstariji u timu te s mladim kolegom Jerom Šutićem rade od 8 do 16 sati. Ženski dio tima radi oko blagajne, a muški daju ruke oko težih stvari, primjerice tijekom ukrcavanja robe.
- Butiga radi po sezonskom ritmu jer svako doba godine nosi svoj dio robe koji se prodaje. Sad se uglavnom radi na zaštiti biljaka i sustavu navodnjavanja, poslije toga slijedi proizvodnja vina i berba, pa berba maslina. Zatim se traži sjeme patata, idu zimska sjemena, a onda se dođe i do sadnica. Točno znamo u koje doba godine što ide, objašnjava Karmela.
Stočna hrana je, recimo, tražena tijekom cijele godine. Posao se 'zakuha' krajem veljače a vrhunac je sve do srpnja kad dolazi do 'smirenja'.
- Tijekom korone radili smo pod maskama, u rukavicama, red je bio dole do Linee, svi su htjeli saditi pomadore, paprike… Pričalo se da su neki ispražnjavali jacuzzije i bazene da bi sadili u njima, prisjeća se Ivana.
Karmela dodaje kako je u Lapadu snimljen jedan bazen koji je poslužio za sadnju!
- Ljudi su uglavnom tražili sadnice, sve je bilo svedeno na nas i to je ljudima bio jedini način da iziđu iz kuće - tako što bi došli do nas, takav sam osjećaj imala! To im je bila 'terapija', veli Karmela s osmijehom.
Najviše dolaze umirovljenici, stižu i mlađi, a posjećuju ih i ljudi iz Konavala, Pelješca te otočani. Kod predznanja, nema pravila.
- Sve ovisi od osobe do osobe, koliko se tko želi educirati i koliko tko hoće shvatiti: imate ljude kojima možete objašnjavati tri dana, a oni neće nego što su naumili, a imate ljude koji prihvaćaju i razumiju sve. S nekima možete cijeli dan pričati i savjetovati ih bez ikakvih problema, a može vas samo jedan kupac iscrpiti do sutra, do 9 ujutro, uspoređuje Karmela.
Obje se trude biti pristojne i odraditi svoj dio posla s maksimalnom dozom tolerancije - pa i s onim zahtjevnijima.
- Ispočetka je postojao veći prag tolerancije, za pojedine ga itekako imate, a neki dođu kako bi promocirali. Takvima pristojno rečem što imam reći i odmah sam mirna, odlučna je Karmela.
- S onima koji dolaze redovito smo dobri, s njima nemate problema, znate otprilike što će kupiti, oni znaju što i kako radimo, svaki dan vide što tu ima. Znaju nazvati, izađemo im ususret i ostavimo robu, poručuju djelatnice poljoprivredne butige, ujedno i savjetodavke.
- Ne prihvaćaju svi jednako savjete. Nekome posvetiš sat vremena, pa ne kaže ni "hvala", a neki za sitnicu donesu čokoladu, zahvale se stotinu puta! Nekome puno znači sitnica, komentira Ivana kojoj Karmela uveseljava radni dan.
Znala je jedno vrijeme zapisivati smiješne situacije ili pitanja kupaca, iako to više ne čini - komičnih situacija ne fali.
- Bilo je ljudi koji bi nam od neke životinjice donijeli izmet na 'analizu', mi bismo po tome trebali znati koja je i tako odredili otrov protiv nje? - govori Karmela jedva suzdržavajući smijeh.
Dinamičan posao
S obzirom na to da se zatvorila druga poljoprivredna butiga u gradu, opseg posla im je porastao. Osim ATTS-a u gradu tu je i ATTS u Mokošici. I bez korone u proljeće imaju puno posla, a virus je itekako utjecao na ponašanje kupaca.
- Znatno se povećao broj ljudi koji se bave poljoprivredom, prodali smo motika kao zadnjih pet godina! Ali, zaključili smo da čim prvi avion ili kruzer dođe, to će ostati po njivama, prognozira Ivana, a kako drugačije, nego s osmijehom.
Ove godine prodali su dosta ručnog alata - od motika do dikela, po tome su vidjele taj skok u prodaji.
- Posao uopće nije dosadan, nije to butiga od prehrane koju ćete složiti i to je to. Uvijek ima nešto novo, uvijek nešto novo učite ili iz zaštite ili vodosustava, a imate i strojeve, uvijek se možete razvijati. Nije to standardni posao, neprestano izlazi nešto novo, opisuje Karmela.
Ivana voli ovaj posao jer je dinamičan, a objašnjava kako ljudi sada manje koriste pesticide jer je to postalo zakonski regulirano, pokušava se ograničiti njihova primjena.
- Ono što neki prezentiraju kao 'domaće' ne postoji jer jednostavno oni to ne mogu proizvesti bez makar minimalne primjene - tko poštuje karencu, to je u redu, tu nema problema. Naime, u svome vrtu mogu proizvesti nešto sitno, a da se neće primijeniti neka vrsta pesticida. Već šest godina je to zakonski regulirano, dosta se smanjilo jer su ljudi prije kupovali i polijevali bez granice, naglašava Karmela.
Trimeri i pile i svi drugi alati marke Stihl koje nude na policama pokazali su se među boljim strojevima, a kupci ih uzimaju jer se nudi i servis te u slučaju kvara mogu naći dio.
Bočica i boca isto tako ima u skoro svim veličinama i oblicima, to se traži u sezoni jer ljudi proizvode svoje likere ili druge proizvode za prodaju. Neki su pitali i savjet za egzotične biljke.
- Tražili su kikiriki i pistacije, ali i banane - iz zezancije, priča Ivana koja voli naručivati egzotična sjemena.
- Za banane im kažemo da ima u Tommyja - brzo odgovara Karmela dodavši:
- Ivana inače naručuje sve i svašta tako da dosta toga ima u našoj butizi čemu se ljudi uopće ne nadaju! Tu su brojni začini, ali i kupusi, kelj… Susjed me je pitao odakle mi sjeme jer je on svoje dobio iz Kanade, a ja sam mu odgovorila da ima u mene u butizi, moja kolegica to naruči, prepričava Karmela.
- Kako svi doma imamo malo vrta pa se usput mogu iskoristiti i začini. Mladi vole čili, imamo pet, šest vrsta čilija, dodaje Ivana koja slobodno vrijeme provodi u Orašcu gdje ima vrt, dok se Karmela u slobodno vrijeme posveti obiteljskim obavezama. Obje će se opet naći u Žuljanskoj te s kolegama potruditi da kod njihovih kupaca sve raste i cvijeta.