Držite li da su aktualne epidemiološke mjere na dubrovačkom području u odnosu na broj zaraženih i stanje u cijeloj Hrvatskoj prestroge?
Ove epidemiološke mjere nisu u skladu s trenutnom epidemiološkom situacijom. S obzirom na dolazak proljeća i zadnja relevantna istraživanja, terase ugostiteljskih objekata bi trebale biti otvorene, uz posebne mjere zaštite od virusa. Potreban je novi sustav mjera kako bi se olakšalo građanima, poduzetnicima i turistima da bolje razumiju epidemiološku situaciju. Mnoge europske zemlje su uvele takozvani model semafora, gdje su mjere unaprijed određene u odnosu na broj zaraženih. Tako bi se olakšalo planiranje gospodarskih, turističkih i životnih aktivnosti. Jasnim pravilima bi se izbjegla stihija i konfuzija, ne bi se događalo da Stožer 'ad hoc' donosi mjere za koje nemaju logično objašnjenje. Imali smo primjer u Konavlima kad su se zbog navodnih obiteljskih okupljanja zatvorile škole i ugostiteljski objekti u cijeloj županiji. Građani gube povjerenje u Stožer, jer su takve mjere iluzija činjenja.
Budući da smo na pragu 'teoretske' turističke sezone, smatrate li da se u Dubrovniku, a pri tom mislim i na Zračnu luku i Lučku upravu, dovoljno napravilo na privlačenju potencijalnih turista? Što biste Vi napravili?
Smatram da se nije dovoljno učinilo. Dubrovnik mora biti perjanica hrvatskog turizma, samim time naše organizacije koje se bave promocijom Dubrovnika moraju biti na najvišoj razini. Što rade Turističko vijeće i Turistička zajednica? Što radi gradonačelnik, što župan? Imamo situaciju da se i ove godine kao i prošle događa da sve renomirane aviokompanije lete u Split, dok naš aerodrom zjapi prazan. Ne stoji argument da Split pokriva veće područje zato što smo sve ove godine imali 5 do 10 posto manji promet u odnosu na Split, a u 2020. je ta razlika bila 50 posto. Turistička zajednica je imala značajne prihode proteklih godina, nisu dovoljno radili na brendiranju destinacije. U ovakvim vremenima pandemije, kada se dogodio svojevrsni šok u turističkom sektoru, došlo je do urušavanja turističkog lanca potrebno je uložiti znatna sredstva na ponovno uspostavljanjenormalnih turističkih tokova. Sad je prilika za ulaganje, povratak naših tradicionalnih tržišta, kao i probitak na nova. Covid kriza se ne bi smjela koristiti kao izgovor za loše rukovođenje destinacijom.
U pandemijskoj su krizi, osim turističkog sektora, ekonomski najviše nastradali privatni prijevoznici. Mnogi će ostati bez svojih autobusa, kombija i automobila koje će na kraju ipak platiti. Može li im u takvoj situaciji pomoći njihova općina, grad i županija i kako?
Nitko nije ostao pošteđen u ovoj pandemiji, prijevoznici su na najvećem udaru zbog pravnog okvira leasinga u Republici Hrvatskoj. Grad Dubrovnik kao jedinica lokalne samouprave ne može dovoljno napraviti za prijevoznike, međutim može apelirati i raditi pritisak na Vladu da se pronađe rješenje u vidu produljenja moratorija na kredite i sufinanciranje kamata. Prijevoznici ne rade zbog mjera Vlade, odnosno stožera i iluzorno je očekivati da će uredno podmirivati svoje obveze s obzirom na veliki pad prometa uzrokovan borbom protiv pandemije. Ako se ne nađe rješenje, ulazimo u crni scenarij jer kreće naplaćivanje zadužnica. S obzirom na ponudu i potražnju na tržištu, njihova vozila u nekim slučajevima vrijede i upola manje nego prije pandemije. Leasing kuće će se u tom slučaju naplaćivati iz privatne imovine. Prijevoznici postaju direktna žrtva pandemije i sav trošak borbe protiv virusa ide preko njihovih leđa. Problemi prijevoznika i autobusera nisu ni prije pandemije bili u vidokrugu interesa ove gradske uprave, nadam se da će se to promijeniti dolaskom nove.
Što je po Vama održivi turizam? Ispada da bi Dubrovčani htjeli 'i jare i pare'. Kakvo rješenje nudite i ima li ga uopće, osim u teoriji?
Održivi turizam je prava mjera turizma kao grane gospodarstva, zadovoljstva građana, održivosti prirode i baštine. Disperzija turističke ponude na ostale dijelove grada i županije, ne samo lokacije već i vrste ponude pridonijeti će smanjenju pritiska na staru gradsku jezgru i prometnu infrastrukturu grada. Dubrovnik je oslonjen na turizam koji je tercijarna gospodarska grana, međutim, djeluje kao multiplikator primarne i sekundarne. S obzirom da je turizam u cijelom svijetu kao i kod nas doživio udar, to se prelilo i na ostale gospodarske grane u gradu Dubrovniku. Treba raditi na autentičnosti ponude imajući u vidu trendove koji su trenutačno aktualni. Nakon pandemije Dubrovnik će se morati bolje prilagoditi individualnim gostima, i raditi na kreativnim i inovativnim ponudama, što nam svakako kao destinaciji ide u prilog. Izvrsnost u turizmu je postala imperativ, da bi bili održivimora se ulagati u brendiranje, infrastrukturu i pozicioniranje na emitivnim tržištima koji će destinaciju dugoročno učiniti prosperitetnom. Također, treba težiti da Dubrovnik postane privlačniji filmskim ekipama i velikim hollywoodskim projektima. S takva dva velika projekta godišnje mogu se napuniti hoteli i privatni smještaj izvan sezone. Restorani mogu ostati otvoreni, i novac će se slijevati u ruke građana, te u konačnici i u proračun grada.
Što bismo u Dubrovniku još mogli raditi osim turizma? Zašto se turizam smatra nečim jako lošim i krivi ga se za sve što ne valja u gradu?
Situacija je trenutno takva da se kapital u Republici Hrvatskoj zbog poreznog sustava ulaže u turizam i nekretnine. Zbog ogromne potražnje u turizmu, dubrovačko gospodarstvo je funkcioniralo. Prava promjena mora doći iz vrha države. Rasterećenje fiskalnih i parafiskalnih nameta, ubrzavanje birokratskih procesa i vladavina prava će privući kapital u Dubrovnik i Hrvatsku. Dubrovnik kao destinacija privlači turiste koji traže autentično iskustvo i svakako mora raditi na osnaživanju OPG-ova. Trendovi u svijetu jasno pokazuju da se ljudi okreću organskoj i zdravijoj prehrani. Mislim da je turizam na lošem glasu zato što se loše upravljalo razvojem Dubrovnika kao destinacije. Infrastruktura nije pratila turistički rast, percepcija građana je da je za to kriv turizam, a ustvari je krivo loše upravljanje. Trebalo je strateški pristupiti razvoju i analizirati probleme. Evidentno je da je ogromni gospodarski rast, pa samim time i rast proračuna grada nije popraćen odgovarajućom infrastrukturom. Naravno da onda građani percipiraju turizam kao problem.
Osim korone, glavna tema u gradu je GUP, odnosno borba protiv preizgrađenosti prostora.Kako u tom smislu Vama izgleda grad i jesu li zadnje izmjene prostornih planova riješile problem?
Moja percepcija, kao i percepcija većine naših sugrađana, takva je da je grad prostorno devastiran. Umjesto da GUP bude razvojni dokument koji će biti temelj razvoja grada, godinama se koristi za ispunjavanje interesa građevinskih investitora. Zadnje izmjene su predizborni 'spin'. Ja nisam protiv razvoja grada, međutim, mora postojati sklad u prostoru. Izmjene koje su sad donesene pogoduju određenim investitorima, dok se ograničava nadogradnja obiteljskih kuća. Pravila moraju biti jednaka za sve. GUP mora biti alat za razvoj, međutim, treba donijeti strategiju razvoja grada koja će biti temeljni dokument. U toj strategiji treba jasno definirati gdje vidimo Dubrovnik za 10, 20 ili 50 godina.