IMENOVANJA DUBROVAČKIH ULICA - IMA MAČIZMA, FALI SUSTAVNOSTI A gdje su ulice Bebi Beritić, Terezi Gović, Pavu Urbanu...

General Janko Bobetko od ovogodišnjeg Dana dubrovačkih branitelja ima svoju ulicu u Gružu. Drugo je to zvučno preimenovanje ulica Grada u nepunih pola godine. Prije zapovjednika Južnog bojišta koji je na plavoj ploči 'naslijedio' revolucionara Stjepana Cvijića, ulicu je dobio i maestro Đelo Jusić, a njegovo ime od srpnja nosi bivša Hvarska ulica na Pločama.

Na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća Dubrovnika spomenuta je pak slaba zastupljenost žena u nazivlju dubrovačkih ulica, o kojoj jasno svjedoče i brojke – samo su tri dame iz Grada zavrijedile svoje adrese, a to su Cvijeta Zuzorić, Flora Jakšić i Anica Bošković.

I građani predlažu

Zašto u imenovanju vlada takav 'mačizam' i kako je uopće uređen sustav označavanja ulica, pitali smo povjesničara umjetnosti Ivana Viđena koji je sudjelovao u ranijem sazivu gradskog odbora za (pre)imenovanje ulica.

O toj problematici svojedobno je izradio i okvirni prijedlog:

- Ozbiljni gradovi imaju odbore za imenovanja ulica u kojima uz gradske vijećnike sjede i stručnjaci, povjesničari, urbanisti, umjetnici...nije dovoljno da se odbor sastaje od prigode do prigode, sustavnost u pristupu je ključna – iz iskustva progovara Viđen i napominje da svaki građanin može predlagati nazive ulica. Nakon što se prikupi više prijedloga, o njima raspravlja Odbor Gradskog vijeća za određivanje imena ulica i trgova u naseljima Grada Dubrovnika.

Viđen smatra da ad hoc odrađivanje naziva ulica nikako nije dobro.

- Imali smo nedavno situaciju s imenovanjem Ulice maestra Đela Jusića. Da se razumijemo, pozdravljam inicijativu, čak mislim da premalo ističemo značaj Dubrovačkih trubadura za popularnu kulturu 20. stoljeća, no ovdje se dogodio apsurd. Zadržali smo Mljetsku, Višku i Jakljansku, a izgubili Hvarsku ulicu, što je loše. Sjetimo se samo hvarskih korijena Iva Dulića, Lukše Beritića...ako jednoj 'otočnoj' ulici dignete naziv, gubi se logika u nazivima svih ostalih - smatra Viđen.

Neovisno o 'rodnoj' podjeli imena ulica, naš sugovornik drži da je još zaslužih Dubrovčana na čekanju:

- Osobno bih se zauzeo za Ulicu Pava Urbana. Taj čovjek je fotografijama branio Grad više nego puškom, bio je umjetnik poznat daleko izvan granica Grada. Ili Milan Milišić...i on je zaslužio ulicu kao vrstan književnik, prva civilna žrtva rata u Dubrovniku, pripadnik nacionalne manjine...- ističe Viđen.

Kao povjesničar umjetnosti rado bi u budućnosti vidio 'ženske' ulice posvećene prvoj kubističkoj slikarici u Dubrovniku, nacionalno značajnoj autorici Jeleni Dorotki Hofmann ili Zeinaidi Bandur, prvoj afirmiranoj dubrovačkoj slikarici, učenici Emanuela Vidovića.

- Na listi bi se mogla naći i blažena Marija propetog Petković, jedina blaženica iz Dubrovačke biskupije, bez obzira na vjerski kontekst. Što se Dubravke Beritić tiče, sjećam se inicijative gospara Toma Šuljka da se dio između vanjskih i unutarnjih vrata od Pila bez kućnih brojeva nazove 'Prilaz Dubravke Beritić', no od tog nije bilo ništa. Bilo je i prijedloga da se jedna ulica imenuje po Ivanu Gazuliću, dominikancu albanskih korijena i vrsnom astronomu koji je u 15. stoljeću djelovao u Dubrovniku. Čak se našao i jedan odvojak ispod Petke za tu namjenu, ali nije uspjelo – prisjeća se Ivan Viđen.

Buconić i Beritić

Ukazuje i na nedostatak sustavnosti u imenovanju ulica po sportašima, pripadnicima nacionalnih manjina, znanstvenicima...da ima kontinuirane politike u tom pogledu, rezultati, veli, sigurno ne bi izostali. Ističe i pozitivnu praksu Grada Pule:

- Tamo su tiskali publikaciju 'Stradarij grada Pule' s popisom svih gradskih ulica uz navođenje njihovih imena, te povijesnih okolnosti u kojima su nastajale i mijenjale svoje nazive. Tako nešto nedostaje Dubrovniku – misli naš sugovornik kojemu je problematična i administrativna podjela jedinica lokalne samouprave koja unosi zbrku istim nazivljem:

- Imamo primjer Ulice bana Jelačića koja postoji u Gradu, Župi i Konavlima, Ulicu Bruna Bušića imate i u Dubrovniku i u Župi. Ima još ulica s istim imenom međusobno udaljenih 3 kilometra zračne linije. Nije onda ni čudo što turisti ljeti često zalutaju jer ih GPS odvede u pravu ulicu, ali u krivom mjestu – primjećuje naš sugovornik.

Dr.sc. Aida Cvjetković, autorica knjige 'Dubrovačkim ulicama' u kojoj abecednim redom opisuje smještaj i sažet pregled povijesti ulica Grada, smatra kako konzervatorici i povjesničarki umjetnosti Dubravki Beritić svakako treba pripasti jedan kantun:

- Slijedeći oca, gospođa Beritić je puno pridonijela očuvanju dubrovačkog povijesnog nasljeđa. Da je ona danas živa, sigurno ne bi dopustila ovakvo divljanje izgradnje na svakom koraku. Dubrovnik je oduvijek bio prepoznatljiv po mediteranski crvenim krovovima i bijelo pituranim kućama uz plavo more i plavo nebo, a što imamo sad? Monstrume u prostoru – negodovala je Cvjetković.

A što o krnjem katalogu ženskih imena ulica kaže prof.dr.sc. Slavica Stojan, hrvatska književna povjesničarka i književnica? Za nju je neznanje glavni razlog slabe zastupljenosti žena. Na njezinom popisu kandidatkinja mnoge su cijenjene, a javnosti slabije poznate plemenitašice iz doba Republike. Među ženama iz bliže povijesti izdvaja nedavno umrlu spisateljicu Terezu Buconić – Gović koja je ostavila iza sebe cijeli niz knjiga i u njima omiljenih pripovjedaka koje su Dubrovčani rado čitali.

- Što se tiče žena koje su bile na stanovitim funkcijama i obavljale posao za koji su bile uredno plaćene, ne mislim da bi za to trebale biti još i posebno nagrađivane. Pogotovo zato što ovlašne ocjene živih suvremenika ne mogu i ne smiju biti uzimane zdravo za gotovo jer uvijek postoji i strana koja drukčije misli. Ja sam za primjere u kojima je osoba iza sebe ostavila provjerljivo djelo koje se čita, sluša poučava i koristi. Malo rjeđe za primjere osoba koje su ušle u usmenu predaju ali s povijesnim odmakom od najmanje 50 godina od smrti, nakon kojega se i dalje s poštovanjem pamti njezino djelo koje nedvosmisleno svjedoči i o njezinoj povijesnoj vrijednosti – ističe dr Stojan.