Proteklih se dana često mogla pročitati vijest kako su brojni domovi za nezbrinutu djecu diljem Hrvatske došli do svojih limita kad je riječ o smještajnim kapacitetima. Kakva je situacija u Dubrovniku, otkriva ravnateljica Dječjeg doma Maslina Dubrovnik, Ilijana Stojanović.
- Trenutno su i kod nas svi pomoćni ležajevi popunjeni. I mi se snalazimo, a imamo štićenike iz cijele Hrvatske, nisu to samo djeca s ovog područja. Skoro nam je 100 posto popunjen kapacitet, a u posljednje četiri odnosno dvije godine nam je pojačan pritisak na smještaj nego prije, kaže Stojanović koja je komentirala i razloge povećanog pritiska:
- Nedostaje stručnog kadra, posebno u centrima za socijalnu skrb. Zapošljavaju se ljudi koji imaju uvjete, ali nemaju dovoljno iskustva za obiteljsko-pravnu zaštitu za koju bi trebali imati minimalno pet godina radnog iskustva jer je to specifičan posao. S druge strane, ljudi više od straha donose takvu odluku, da je možda bolje izdvojiti dijete, nego se misliti hoće li se nešto dogoditi. To se često napravi iz preventivnih razloga, a nekad stvarno postoje žurne situacije. A, velike su i promjene u strukturi stanovništvu pa ni centri za socijalnu skrb ne mogu znati gdje netko živi i što će se dogoditi, otkriva ravnateljica ‘Masline‘.
Navela je Stojanović i kako Dom stoji kad se govori o stručnom kadru.
- Mi smo sad popunjeni, a donedavno smo imali manjak stručnog kadra. Sad, kad je Ministarstvo odobrilo zapošljavanje, u potpunosti smo zadovoljni što se tiče stručnog kadra. Prije godinu dana je bila potpuno druga situacija nego sad, prije godinu dana smo se ‘krpili‘, a i djeca su sve zahtjevnija i sve više iziskuju rad jedan na jedan. Nije to kao prije 20, 25 godina, a nije riječ o djeci koja su zbog siromaštva izdvojeni, nego radi drugih problema, ističe sugovornica.
Govorila je i o izazovima udomljavanja.
- Imamo udomljavanja i imamo obitelji zainteresirane za udomiteljstvo. Znam slučajeve s našeg područja, treba se prema tome više otvoriti kako bi ljudi bili u potpunosti informirani Prije se govorilo kako ljudi ne žele udomiti djecu, ali to nije istina, ljude samo treba informirati. Imam iskustva da ljudi u našem gradu ne žele udomiti dijete radi novčane naknade, nego baš radi dobrobiti djece, žele djetetu pružiti topao dom, školovanje, fakultet... To je moje iskustvo s ljudima s područja Dubrovnika. Dosta me ljudi zove, pitaju, dođu na razgovor, rado ih primim i pojasnim problematiku. Bolje je da su ljudi spremni što mogu očekivati. Ne želim idealizirati, nego im baš realno objasnim situaciju i sve ono čime se mogu susresti. Interes za udomljavanjem raste, baš kad je bio ‘lockdown‘ dosta je ljudi zvalo. Često su to ljudi koji imaju svoju djecu i nije im u interesu novac, nego djeca. To su zainteresirani koji su me kontaktirali, ne znam što je ljudima koji kontaktiraju Centar, objašnjava Stojanović te dodaje:
- Dugo sam u ovom sustavu pa me ljudi pitaju pa im bez uljepšavanja objasnim situaciju jer bolje reći realno nego da se djeca vraćaju u dom, to je najgora stvar koja se može dogoditi. Znam i za takve slučajeve i to nije dobro, a zato je važno da udomitelji imaju stručnu potporu i tako je to zakon i predvidio. Dom je njihova potpora jer ipak ustanova najbolje poznaje djecu, djecom se bavimo 24 sata. Cilj je da se djeca vrate u biološku obitelj i ako se ne mogu vratiti, bolje da se udome ili posvoje, nego da su u Domu. Mislim da bi Dom trebao biti rješenje maksimalno do godinu dana, a sve više od toga nije dobro niti je u interesu djece, zaključuje Stojanović.