Dosad ste sigurno pogodili – riječ je o pripadnicima Hrvatske gorske službe spašavanja, našim 'anđelima' i 'anđelicama' čija lica ne priželjkujete vidjeti dok hodate planinom jer to znači da ste se definitivno izgubili i treba vam stručno spašavanje. Zaslužni su za puno spašenih života iz nemogućih situacija, a najteže im je kad potraga završi tragično. Nije se lako nositi s tim. Pročelnik HGSS stanice Dubrovnik Marijo Begić, koji je na toj funkciji također volonter, sjeća se jednog izuzetnog mladića koji više nije mogao podnositi pogled na ranjene ljude ili posmrtne ostatke i otišao je iz HGSS-a.
Članovi se 'otkrivaju'
Susreli smo se u njihovoj bazi, montažnoj kućici u blizini Opće bolnice Dubrovnik, gdje svakodnevno sjedi i bavi se silnom papirologijom Darijo Renko, zaposleni administrator. HGSS na razini Hrvatske ima 25 stalno zaposlenih administratora za 25 stanica, bez kojih sustav ne bi mogao funkcionirati. Kod njih se zna gdje je utrošena svaka kuna koja u službu dolazi putem donacija i kroz financiranje udruga.
Iako njihov proračun od 850 tisuća kuna može zazvučati kao velik, novaca za izuzetno skupu opremu i akcije uvijek nedostaje. Najobičniji karabiner, kojih u svakom trenutku moraju imati barem 200 do 300 komada, košta 10 eura. Uz volonterski rad, nije rijetkost da članovi HGSS-a ulože i vlastite novce u svoju humanu službu.
Upravo 2020. godina posvećena je 70. godišnjici njihova osnivanja. Obilježavanje je proteklo dosta skromno zbog koronakrize, ali njihove akcije nisu ništa manje požrtvovne.
Marijo Begić, inače magistar građevine koji ima svoju tvrtku za projektiranje i nadzor, suprug i otac dvoje djece, bio je član Planinarskog društva Sniježnica kada je 'otkriven'. Naime, na naše pitanje kako se postaje članom HGSS-a, kaže da je to najčešće na preporuku nekoga tko vas je zamijetio, odnosno prepoznao kvalitete koje se traže za osobu koja želi biti dio njihovog tima.
U HGSS se lako zaljubi
- Naši se članovi obično traže po speleo i penjačkim društvima. Pozove ih se, razgovara i nekih pola godine ocjenjuje jesu li za službu u HGSS-u. Sudjeluju u nekim jednostavnijim akcijama, da i sami vide ima li smisla da budu tu, što je još bitnije od naše procjene. Odluku o primanju donosi odbor. Nakon toga treba proći četiri osnovna tečaja – prvu pomoć, speleo spašavanje, te ljetno i zimsko spašavanje, koji se odrade kroz dvije godine jer su jako naporni. Slični su vojnim. Hrvatska gorska služba često ima članove koji su pri vojsci, policiji, vatrogascima jer djelujemo na sličan način – kaže 36-godišnji Marijo kojemu teče drugi mandat na ovoj dužnosti. Mandat, inače, traje dvije godine, a član je HGSS-a od 2008. godine.
Onda je zaista pravo čudo da imate 40 volontera, iznosimo na glas svoje razmišljanje, na što Marijo Begić već ima spreman odgovor:
- U HGSS se lako zaljubi!
Ova služba na razini Hrvatske broji 1100 ljudi koji su u svakom trenutku spremni pružiti svoju pomoć.
HGSS Stanica Dubrovnik broji 40 ljudi, od čega je polovica uvijek spremna izaći na akciju, a trenutno je u njihovim redovima 12 žena.
- Mi smo volonteri, ne mogu očekivati da će ljudi ostaviti sve svoje obveze i krenuti u akciju. U zakonu postoji jedna lijepa stvar, a to je da poslodavci čiji je djelatnik otišao u akciju za vrijeme radnog vremena imaju pravo na naknadu od države.
Način razmišljanja
Ono čime se Marijo još ponosi, jest da su pripadnici HGSS-a ljudi s drukčijim načinom razmišljanja, drukčijim od onog danas uvriježenog – 'u se, na se i poda se'. Zapravo, onim normalnim, koje pomalo gubi bitku s nenormalnim.
- To su ljudi koji se drugačije odnose prema životu i svijetu. Dosad nismo imali niti jedan slučaj, ni na razini Hrvatske, da je netko htio iskoristiti ovu službu u negativnom kontekstu – ističe Marijo.
- Mi smo volonteri, iako smo profesionalci po svom djelovanju, pa ne mogu očekivati od čovjeka da godinama bude turbo-aktivan. Dogodit će mu se promjena posla, vjenčanje, dijete, ne daj Bože bolest i ne može biti na akcijama. Ali uvijek ostajemo u kontaktu - kaže pročelnik.
- Cijela organizacija GSS-a je sedam dana tjedno i 24 sata dnevno spremna za pomoć. Ljudski život je najvažniji. Naše područje djelovanja je van-urbano područje, često nedostupno drugim službama. Kad vježbamo, radimo sa živim ljudima kako bi se u spašavateljima razvio osjećaj svijesti za taj život u njihovim rukama. Stoga je i psihički opterećujuće biti član HGSS-a, treba se s tim znati nositi. Osobno, naučio sam te scene maknuti iz glave. Dosad nikad nisam sudjelovao u spašavanju djeteta i ne znam kako bih to podnio jer sam i sam otac dvoje djece – iskreno kazuje.
Tijekom akcija često su u izravnom kontaktu s obitelji nestalog, a za komunikaciju s njima su posebno obučeni.
Važno je znati kako obitelji nestaloga prenijeti što radimo i da radimo najbolje što znamo. Ljudi ima svakakvih. Puno će ih doći i biti zahvalni na svakom trenutku koji smo proveli u potrazi, dok će drugi smatrati da nešto radimo loše. Svatko je u svojoj patnji drugačiji i to je jako teško – kaže Marijo. Zaista moraju imati veliko srce i puno strpljenja!