Svaki danom se mogu čuti i čitati vijesti kako kronično nedostaje liječnika, konobara, kuhara, vozača, profesora matematike i fizike, a fali i čistača ulica. Naime, Čistoća je ovih dana raspisala natječaj kojim traži 20 čistača i 10 pomoćnih radnika. Član Uprave Čistoće Tomislav Tabak prokomentirao je raspisani natječaj.
- Kao i u drugim djelatnostima u Dubrovniku i Hrvatskoj, svjedoci smo nedostatka radne snage pa tako i u našoj djelatnosti. Ovim natječajem se nadamo popuniti nedostatak radne snage koji nam je neophodan da bi podigli kvalitetu usluge te održali grad čistim u narednom periodu turističke sezone a i nakon nje, ističe Tabak, otkrivajući uvjete koje nudi ovo komunalno društvo zaposlenicima:
- Čistoća nudi zapošljavanje na godinu dana s probnim rokom od 6 mjeseci te nakon toga mogućnost zapošljavanja na stalno. Ukupna prosječna primanja sa dodatcima za 2022. godinu radnika koji su bili na radnom mjestu bez bolovanja za radno mjesto čistač je bila 6.532 kuna/867 eura, a za radno mjesto pomoćni radnik bila je 7.293 kuna/ 968 eura, ističe Tabak.
S obzirom da je sve više radne snage iz inozemstva, ne više iz regije, nego iz dalekih azijskih zemalja, nameće se pitanje je li to rješenje i za Čistoću s obzirom da Nepalci, Pakistanci i Indijci rade na građevini, Filipinci raznose poštu, a svi oni su već debelo zastupljeni i u ugostiteljstvu i popunjavaju rupe tijekom sezone.
- Za sada nemamo u vidu opciju dovođenja strane radne snage, ali čekamo završetak natječaja te ćemo nakon toga donijeti pravovaljane odluke, dodaje Tabak.
Predsjednik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske i bivši djelatnik javnog gradskog prijevoznika Libertas, Baldo Kovačević, upozorava pak na materijalna prava.
- U komunalnim djelatnostima su jako malo plaće, pogotovo na tim mjestima, ne samo u Čistoći, nego i u javnom gradskom prijevozu i drugim komunalnim tvrtkama. Problem je u tome što više nemate ni školovanog automehaničara ni električara, a kamoli ćete naći nekoga tko će biti pometač za plaću koja je na minimalcu. Jer, ako imate bračni par s dvoje djece i ako su oboje na nižoj plaći, na minimalcu, ne mogu plaćati ni svoje osnovne troškove ako imaju riješeno stambeno pitanje, a kamoli ako su podstanari! U bivšoj državi pa i poslije rata nije bio ovakav omjer između koeficijenata. Nekad je omjer bio možda 1:2, 1:2,5 u tvrtkama, a danas su ti omjeri od 1:6, 1:7... Ako pogledate da je taj omjer 1 osnovna plaća ili osnovica koja je daleko ispod najniže plaće koja je u Republici Hrvatskoj, znači da jednostavno ne možete za nekakvih 1.000 eura naći nekog tko će vam raditi na tim najosnovnijim radnim mjestima gdje nije potrebna ni školska sprema, a kamoli što drugo. Zašto? Zato što je djelatniku u toj plaći, koju uvijek toliko zagovaramo i o kojoj svi toliko govorimo, uključeno sve – i rad subotom, i rad nedjeljom i prekovremeni rad. U komunalnim djelatnostima u Hrvatskoj nalazimo takve nesrazmjere pa imate situacije da ljudi dobiju minimalac, ali im je u to uključeno sve iako po zakonu to ne bi smjelo biti, nego bi najniža plaća morala biti koeficijent njegovog radnog mjesta uz dodatak na staž, govori Kovačević te nastavlja:
- Ako pometač ili radnik koji ima najnižu stručnu spremu ili koji je na najnižem radnom mjestu u bilo kojem komunalnom društvu pođe na bauštelu, ako pođe u građevinu, on će sigurno zaraditi dvostruko veću plaću nego što će je zaraditi u jednom komunalnom društvu. Svako komunalno društvo ima drugu problematiku, svaku plaću i svaku isplatu mora prijaviti, a kod privatnika možete dobiti puno veću plaću jer ćete dio plaće dobiti na ruke koji neće biti prijavljen i to je problematika cijelog našeg društva, upozorava sindikalist.
I dalje traje diskusija koliko bi bila primjerena plaća za jednog čistača.
- U našem sindikatu smo baš počeli pratiti razliku između sjevera i juga i razliku između turističkih i ‘neturističkih‘ mjesta tako da su razlike u plaćama između 300 do 400 eura. Kad uzmete da je nekad ta razlika u kunama bila puno manja, bila je oko možda 1.000 kuna, a danas već imate da jedan pometač iz središnje Hrvatske, negdje iz Like ili Osijeka dođe u Dubrovnik i možda bi imao veću plaću, ali bi imao i veće troškove. Zašto? Zato što u Dubrovniku ne možete naći smještaj, bazirani smo na turizmu, nije to problem samo Dubrovnika, nego je to problem svih turističkih mjesta na cijelom Jadranu, kazuje predsjednik SSKH-a.
Potvrđuje Kovačević kako su plaće veće na jugu nego na sjeveru Hrvatske.
- Imali smo slučaj u Zagrebačkom holdingu gdje su bile puno manje plaće nego kolegama u Dubrovniku, ali s obzirom na cijene koje imate u Zagrebu i na cijene koje imate u Dubrovniku, ne možete uspoređivati s nekim drugim krajevima Hrvatske. Mislim da bi gradske uprave i direktori komunalnih društava morali sagledati činjenicu da se svi ne nalaze u istoj poziciji da mogu ubrati neki novac od turizma tako da vlada velika razlika u plaći između jednog komunalnog radnika u jednom gradu i komunalnog djelatnika u drugom gradu. Sramota je kad vidite da danas netko dođe, a radi subotom, nedjeljom i blagdanima za nekakvih 600 do 700 eura, to je ispod granica normale! Da jedan takav radnik pođe u bilo koju zemlju Europske unije, imao bi više od 1.200 eura plaću, kaže sugovornik.
Je li rješenje u stranoj radnoj snazi?
- Možda će se problem riješiti trenutačno, ali koliko je to dobro? Svaka čast svakome, ali mislim da domaći čovjek i domaći radnik uvijek može dati veći doprinos, poznaje okolinu, poznaje osobine svakog kraja i kad dobijete nekoga sa strane tko se ne zna služiti ni jezikom onda dolaze do velikih problema, a o vrijednosti i kvaliteti rada neću ni govoriti. Vjerojatno će vrijeme pokazati je li to dobro ili loše, po meni, treba dati bolju plaću, mislim da ima mogućnosti, pogotovo u komunalnim društvima. Ne mora nijedno komunalno društvo biti u plusu, dapače, može biti i u minusu jer je svako komunalno društvo organizirano da bi bilo na usluzi građanima, a ne da bi imalo neki određeni prihod. Kad bi pogledali koliko samo komunalnih društava u Hrvatskoj je u plusu, mislim da bi bilo sigurno mjesta i mogućnosti da se ljudima povećaju plaće. Jednostavno, dovođenjem radne snage iz inozemstva neće se doprinijeti kvaliteti, ali vidjet ćemo, poručuje Kovačević.