Moguće otvorenje McDonaldsova drive ina u Gružu, u prostoru skladišta tvrtke Frendy kod kružnog toka aktiviralo je stare prijepore među bivšim poslovnim partnerima tvrtke za prodaju građevinskog materijala koju su u prosincu 1990. osnovali Vide Matić, Stipan Glavinić i Mladen Vukojević. Potonji je, postavši dubrovački dogradonačelnik, u kolovozu 1993. svoj udjel u portfelju ustupio partnerima. Iako su ga partneri isplatili, Vukojević tvrdi da su to učinili samo djelomično, pa sada traži dodatnu isplatu zbog novih činjenica. U kojem iznosu traži obeštećenje, ne navodi.
Priča je intrigantna, a i nadasve aktualna jer će o mogućem otkupu prostora Frendya, ponuđenog McDonaldsu i Luci Dubrovnik, tvrtki u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika, uskoro odlučivati Gradsko vijeće Dubrovnika. Nije tajna da bi mnogi građani željeli primjereniji izgled Gruža te izmještanje skladišta iz predjela koji je već prerastao u poslovni centar grada. McDonalds bi, smatraju mnogi, bio novi iskorak u turističkoj ponudi grada.
Parcela u sukcesiji
Da bi se shvatilo momentalne nesuglasice oko (su)vlasništva nad Frendyem, valja se vratiti u lipanj 1991. godinu kad spomenuti partneri za sjedište tvrtke izabiru bivše željezničko skladište. Tad su direktor mostarski OOUR Željeznički autosaobraćaj (kao dio SOUR ŽTO Sarajevo) Ratko Kovač i direktor Frendya Marijo Matić, sin suvlasnika Vide Matića, sklopili Predugovor o zamjeni skladišnog prostora po načelu "kvadrat za kvadrat". Sukladno tome, Frendy željeznici BiH ustupa svoje skladište u Doboju od 190 kvadrata i česticu zemlje u Doboju, a zauzvrat dobiva skladište u Gružu od 188 kvadrata i zemljišne čestice 1194/10 i 127674 k.o. Gruž, sve u viđenom stanju.
Vukojević danas tvrdi da je u lipnju 1991. Frendy registriran ali uopće ne posluje, da Marijo Matić ne samo da nije bio direktor nego ni zaposlenik Frendya:
- Moji odvjetnici u BiH su utvrdili da predugovor ne postoji niti je evidentiran u knjigama gruntovnice i katastra u Doboju, da nekretnina u Doboju površine 10 tisuća 'kvadrata' i nije nikakvo skladište niti je ikad upisana u posjed Frendya, a čestica od 23 tisuće 'kvadrata' je nacionalizirana i nije vraćena obitelji Fatime Devedžić. Zamijenjena je BiH-državna parcela u Doboju s državnom zemljom u Mostaru: samo je uzet broj čestica nacionalizirane parcele kao vlasništvo bosanskih željeznica i načinjen falsi ugovor s direktorom BiH-željeznica koji je ljetovao u hotelu Admiral u Slanome, na trošak Frendya! Svi su dokumenti krivotvorine jer su bez memoranduma! Zbog sukoba interesa 1993. istupam iz tvrtke i ne prenosim vlasništvo na suprugu ili odvjetnika jer smo bili prijatelji, k'o braća. Nisam pomislio da će me Glavinić ili Matić prevariti! Za udjel je nešto plaćano, a 2000. smo dogovorili: kad se proda Profi shop iz portfelja Frendya da mi plati 200 tisuća DEM za moje udjele u firmi. Parcela je u sukcesiji i ja sam tad sredio s Mudrinićem iz Hrvatskih željeznica koje su s njom raspolagale da se to riješi. Za kupnju imovine u sukcesiji potrebna je suglasnost ministarstava vanjskih poslova te gospodarstva - priča Vukojević i dodaje kako je sve sredio hercegovački odvjetnik koji je prijatelj neimenovanog dubrovačkog suca. Bivše poslovne partnere proziva da su, s obzirom na važeću odluku Sabora o zabrani transakcija imovinom u sukcesiji, znali da ugovor ne važi te prave falsi predugovor i navode da nije bitan ugovor nego se priznaje predugovor. A zemljište u sukcesiji pripada gradu te je oštećen grad Dubrovnik! - kaže Vukojević koji na opasku kako je 1993. i sad naveo sukob interesa, a 2011. godine ratno profiterstvo tvrtke Frendy kao razlog prijenosa vlasništva, ističe:
Ceh platila Hrvatska vojska!
-Suvlasnike Matića i Glavinića te Stipu Gabrića Jamba tužio sam jer su od 1993. do 1995. nabavljali drvnu građu u Čabru, Delnicama i Bugojnu, a fakturirajući ih po cijeni deset puta većoj od tržišne, prodavali tvrtki Jambo koja ih je tako skupe prodavala Hrvatskoj vojsci. Gabrić je stekao veliku lovu i danas je bogataš a meni je ostao dužan 13 kvadrata stana u Karingtonki i nikad ih nije platio. Ali, bio je fer i 2010. izjavio da sam do tada radio u Frendyu! Vide je od starog Kljunka za 260 tisuća DEM sinu kupio kuću kraj robne kuće Srđ, a moju kaznenu prijavu u rujnu 2011. odbacuje dubrovačko Općinsko državno odvjetništvo. Sad kad imam nove, nesporne dokaze, sumnjam da će ih DORH odbaciti - ističe na kraju Vukojević, najavljujući da će svu dokumentaciju poslati i medijima te gradskim vijećnicima.
Dubrovački vjesnik je u posjedu rješenja ODO Dubrovnik o odbacivanju dviju kaznene prijave koje potpisuje tadašnji zamjenik, a današnji općinski državni odvjetnik Dominko Hladilo. Iz rješenja je razvidno da je na poziv Odvjetništva Vukojević izjavio da je Frendy skladište dobio tako što je to "odigrao s dubrovačkim Sudom", da se pitao odakle Matiću veliki novac za kuću u ratno vrijeme i zaključio da je dobiven preprodajom drvne građe Hrvatskoj vojsci. Iz rješenja se doznaje kako je Frendy pravomoćni knjižni vlasnik parcele postao srpnja 2005. a ODO zaključuje da podnositelj u prijavi nije uputio ni na kakve konkretne potvrde navoda iz prijava. Stoga se zaključuje kako je "notorno da je osumnjičenik poslovni čovjek koji se dulje bavi poduzetništvom te je za očekivati da je priskrbio sredstva za kupnju nekretnine", a navodi se i da je nelogično da je podnositelj ima saznanja o počinjenim kaznenim djelima skoro 20 godina te je tek tada odlučio prijaviti ih, tako da taj 'postupak upućuje na nevjerodostojnost njegovih navoda'. ODO Dubrovnik nije zatražilo dodatne provjere budući da su navodi podnositelja kaznene prijave neprovjerljivi: osumnjičenik nije dužan čuvati poslovnu dokumentaciju skoro 20 godina, nema naznaka da je stekao nekretnine na nezakonit način jer je ishodio pravomoćnu presudu kao temelj uknjižbe nekretnina.
U pravosudnim krugovima ističu kako se mogući povod Vukojevićevih novčanih zahtjeva i najnovijeg 'presinga' krije u zahtjevu za zaštitu prava na pravično suđenje koji je dubrovačkom Trgovačkom sudu u ime Frendya podnijela odvjetnica Marija Pujo Tadić. Zatraživši da predsjednik tog suda odredi najkraći rok za rješenje predmeta, podsjetila je da je taj sud već pravilno presudio kako u dokaznom postupku tužitelj Vukojević nije dokazao dogovor s Frendyem za stupanje u vlasničku strukturu, niti ima ugovor za stjecanje trećine vlasništva nad nekretninama te tvrtke. Odvjetnica podsjeća da se Vukojević žalio Visokom trgovačkom sudu RH ali njegova žalba još nije riješena. Naime, Vukojević je proglasio osobni stečaj i spis je stoga vraćen prvostupanjskom sudu te se ne rješava već šest godina. Istodobno, Frendy trpi nenadoknadivu štetu jer ne može raspolagati svojim nekretninama, iz čega zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o povredi prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
Drugim riječima, do rješenja postupka, u zemljišniku vlada "plomba" na imovini. Bivši partner te aktualni direktor i suvlasnik Frendya Vide Matić ističe da ih je Vukojević već ranije ucjenjivao, a iz tvrtke je, veli, izašao zbog političkih ambicija. Poslovne odnose nije prekidao do 2010., što dokazuje podatak da je Frendy vraćao Vukojevićeve kredite i pozajmice njegove supruge:- Vukojević je isplaćen i preplaćen, a sad ucjenjuje! Točno je da je zaslužan za prostor, ali je zatražio konačno rješenje odnosa s Frendyem. Pristali smo, sporazum ovjerili kod javnog bilježnika i dali mu stan od 87 kvadrata u Zagrebu, plus 30 tisuća eura! Prije toga, osobno je dobio 165 tisuća njemačkih maraka, a kad su mu javili da se prostor nudi McDonaldsu i Luci Dubrovnik, stavio je plombu i ucjenom čeka isplatu kako bi je skinuo nakon šest i pol godina! Čak ne znamo ni koliko traži. Ovisno o situaciji je dizao i spuštao cijenu, sad kaže da su papiri lažirani ali prema njima traži naknadu! - negoduje Matić.
Sukob interesa i ratno profiterstvo
Komentira dalje tvrdnje o sukobu interesa i navodnom ratnom profiterstvu partnera kao razlogu za Vukojevićev izlazak iz tvrtke dodaje:
- Najbolji odgovor je zabilježba o isplati novca! Nakon isplate ponovno traži novac kao da nikad nije izašao iz Frendya. Da je uočio nepravilnosti, valjda bi rekao da neće uzeti taj novac. Ali, sve je uzeo i na kraju tražio i novac od prostora za koji tvrdi da je stečen prevarom! Iako je bio dogradonačelnik, Vukojević je za Frendy vukao sve konce do svibnja 1995. kad sam ja došao za direktora. Danas nas optužuje za nelegalnu trgovinu drvnom građom, a sam je išao u Čabar i s Filipovićem dogovario tu građu!- ogorčen je Matić koji za trećeg suvlasnika Stipana Glavinića tvrdi da je 1993. radio druge poslove, a kao suvlasnik je samo potpisao preuzimanje Vukojevićevog udjela u Frendyu.