Stanovnicima povijesne jezgre Grad Dubrovnik iduće godine planira dodijeliti bespovratna sredstva za obnovu stolarije. Nastoji se potaknuti stanovnike na ugradnju i korištenje vanjske stolarije od drva, zbog estetskih i tradicijskih razloga te poboljšanja energetske učinkovitosti, a sve u skladu sa smjernicama Plana upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a, pojasnili su iz gradske uprave. Aluminijski otvori, satelitski pjati, vanjske jedinice klima uređaja, poznate su ‘nagrde‘ gradskih vizura. Godinama! Aluminijski otvori su jeftiniji pa je dio stanovništva u zidinama pribjegavalo postavljanju alu-persijana, jer drvene su po zlato, a nestašica je i maranguna. Valja nadodati i redovito održavanje drvenih persijana, koje opet košta, pa ne čudi da je poprilično onih koje su ostale na pročeljima u lošem stanju.
Iako Odluka o komunalnom redu propisuje da otvori na objektima unutar zidina trebaju biti od propisanog materijala - drva, tradicionalnog izgleda i boje, iako svaka garnitura na vlasti spominje kako treba uvesti reda u tom sveopćem neredu, to još nikome nije pošlo za rukom. Aluminijske persijane su bujale, drvene nestajale, a problem se tek usput spominjao u javnosti.
Program potpora stanovnicima povijesne jezgre za očuvanje i obnovu tradicionalne gradnje (stolarije) za razdoblje 2024. – 2028., trenutačno je na javnom savjetovanju na web stranici Grada do 23. studenog.
- Pozdravljamo početak javne rasprave o prijedlogu sufinanciranja, za tu stvar se borimo od 2016. godine, iako su mnogi mislili da to postoji, program nikad nije postojao. Samo se jednom dogodio kada je papa dolazio u grad da je Grad Dubrovnik besplatno opiturao persijane na Stradunu. Mislim da prijedlog ide u nekom smjeru, ali smatramo da su sredstva predviđena za obnovu nedostatna. Odluku treba dorađivati, što je i svrha javnog savjetovanja, pozivam sve stanovnike da se uključe – kaže predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović pa predlaže:
- Trebalo bi u program uvesti imovinski cenzus da nam se ne bi dogodilo da baka kojoj se sve raspada u kući može zamijeniti pola prozora, a onaj tko radi, navegava ili iznajmljuje apartmane, može koristiti istu subvenciju grada koja njemu ne predstavlja ništa. Još u Dubrovačkoj Republici je bilo, tko je imao love plaćao je izgradnju kanalizacije, tko je bio siromašan, nije plaćao. Treba nam oblik imovinskog cenzusa tako da onima koji nemaju omogućimo više, a onima koji imaju, manje – poručuje Krstulović.
Prema predloženom Programu sufinanciranja vanjske stolarije, na objektima unutar zidina dvije su mjere u igri. Prva podrazumijeva održavanje postojeće stolarije, gdje bi Grad sufinancirao ukupne troškove sa 70 posto ali ne više od 1.000 eura s uključenim PDV-om po kućanstvu, dok bi ostatak troška od 30 posto snosili sami prijavitelji. Prema drugoj mjeri koja se odnosi na zamjenu postojeće stolarije, Grad bi sufinancirao 50 posto ukupnih troškova, ali ne više od 2.500 eura s uključenim PDV-om po kućanstvu.
Zanimalo nas je koliko uopće košta izrada jednog otvora dakle persijane i prozora, pa smo pronašli maranguna, među pet ili šest koliko ih još uvijek radi ovaj tradicijski zanat. Cijena koju iznosi je okvirna, pojasnio nam je Antun Kraljić, jer za točan izračun treba uzeti točnu mjeru otvora.
- Persijana i prozor sa izo-staklom do kvadrat i po, to je 150x100, što je neki standard, našla bi se u cijeni od dvije i pol tisuće eura, nešto manje od 19 tisuća kuna. Ali u povijesnoj jezgri sam primjerice na Širokoj ulici radio prozor od 2,20 metara visine, kao da su balkonska vrata – kaže nam Kraljić.
Ako je riječ o persijanama koje na sebi imaju izbacivače na donjem dijelu ili po dubrovačku ‘kundurice‘, a takvih je u zidinama napretek, izrada je skuplja za 30 posto. Dosta je parametara koji utječu na cijenu. Pojašnjava i kako se danas više ‘ne stavlja staklo na štuk, to je stara tehnologija, stavljaju se dihtunzi, konzervatori ih dozvoljavaju‘:
- Jer persijane i prozori su na odvojenom telaru odnosno okviru. U tehnologiji se baš to uči kao ‘sustav na dubrovački način‘ jer samo se kod nas tako radi. To je bolji način jer može persijana propasti ali prozor skoro nikad. Persijana se onda lako izmijeni jer su na odvojenom telaru - kaže marangun koji je izradio mnogo prozora i persijana u povijesnoj jezgri.
- Skupo je imati drvene prozore. Aluminij i plastika su puno jeftiniji nego drvo jer sve se radi od ariša, a prošo je dvije tisuće eura kubik, pa prijevoz, a gdje je rad? Nije to zarada, a posla poprilično na svim tim otvorima – kaže gospar Antun pa dodaje:
- Problem je održavanje drvenih persijana. Na Stradunu imaju persijane stare 300 godina ali da bi mogle toliko doživjet, drvo je trebalo brati u siječnju, morale su biti prirodno sušene čega danas više nema, kvaliteto izrađene i održavane. U održavanju smo najveće lijenčine, a persijane bi trebalo svako treću, prozore svaku desetu godinu.
Iz Gradske uprave su naglasili kako je ovaj novi projekt sufinanciranja namijenjen isključivo stalnom stanovništvu povijesne jezgre, vlasnicima kuća i stanova kojima su troškovi života, a naročito obnove stambenog prostora u povijesnoj jezgri, znatno viši u odnosu na ostale dijelove grada.
- Programom se propisuju mjere i aktivnosti za koje će Grad dodjeljivati potpore kojima će se osigurati provedba utvrđenih ciljeva, korisnici propisanih mjera, kriteriji, uvjeti, način i postupak ostvarivanja potpora, maksimalna visina osiguranih sredstva potpore po korisniku te obveza proračunskog planiranja sredstava namijenjenih provedbi Programa, a koja će se odobravati u vidu bespovratne financijske potpore iz Proračuna Grada – kazali su iz Grada.
Nakon provedenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, Program će se uputiti na suglasnost Gradskom vijeću, pa bi se u idućoj godini mogao objaviti Javni poziv stanovnicima povijesne jezgre da se prijave i ostvare pravo na bespovratna novčana sredstva potpore kod održavanja postojeće te zamjene vanjske stolarije za njihove stambene objekte koji se nalaze u zoni potpune zaštite povijesnih struktura.