"Cijeli život posvetio je glazbi i instrumentu koji je obilježio njegov život - gitari. Po završetku Muzičke akademije u Zagrebu zaposlio se u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića gdje je odgojio brojne generacije glazbenika gitarista. Mnogi od njih osvojili su nagrade na regionalnim i državnim natjecanjima te nastavili na muzičkim akademijama svoje školovanje. Prof. Skaramuca ostavio je duboki trag u glazbenom školstvu Dubrovnika", napisao je Frano Matušić u sjećanje na svog prijatelja i kolegu. Dubrovnik je dana pogodila vijest o smrti gitarista i profesora gitare, Ante Skaramuce.
Paralelno s obrazovnom djelatnošću, Skaramuca nastavio je graditi profesionalnu karijeru. Prvo u duetu s Franom Matušićem kao Dubravački gitarski duo s kojim je i snimio nosač zvuka u izdanju Croatia records, a zatim od 1994. do smrti u bogatoj uspješnoj međunarodnoj karijeri s Marojem Brčićem i Franom Matušićem kao član Dubrovačkog gitarskog trija. S Dubrovačkim gitarskim triom koncertirao je na svim značajnijim festivalima u Hrvatskoj (Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Varaždinski barokni festival, Osorske glazbene večeri) i na gotovo svim koncertnim podijima diljem Lijepe naše. Također, s Dubrovačkim gitarskim triom snimio je nosač zvuka u izdanju Croatia records, nominiran za Porina, te nastupao na brojnim svjetskim pozornicama u SAD, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Latviji, Rusiji, Španjolskoj, Azerbajdžanu, BiH, Crnoj Gori, Švedskoj, Norveškoj… Dubrovački gitarski trio nagrađen je strukovnom nagradom Diploma Milka Trnina 2008. godine. Također, brojni hrvatski skladatelji posvetili su svoje skladbe Dubrovačkom gitarskom triju koji ih je redovito uvrštavao u svoj repertoar.
Tijekom Domovinskog rata, s prijateljem i kolegom gitaristom Matušićem nastupao je u brojnim prigodama, a svakako je najznačajniji koncert koji je organiziran u Muzičkoj školi 5. prosinca 1991. godine u čast 200-toj obljetnici Mozartove smrti koji je ostao zabilježen kao jedan od najznačajnijih kulturnih događaja tijekom Domovinskog rata u Dubrovniku. Također, na Dva koncerta s kolegama Brčićem i Matušićem bio je posebno ponosan: na koncert Dubrovačkog trija u Pakracu 1994. godine, gradu koji je još bio u okruženju srpskih snaga u to vrijeme, te na koncert u Vukovaru nakon mirne reintegracije u uništenom dvorcu Eltz.
Sudbina je odredila da dva posljednja nastupa održi u svom voljenom Dubrovniku, u Sponzi s kolegom Matušićem, i u Vukovaru, u istom sastavu u dvorcu Eltz, danas obnovljenom, u prigodi izložbe slika njihovog zajedničkog prijatelja Rudija Patera.