U našoj marini Frapa u Rogoznici nije se ništa promijenilo. Imamo konstantno isti broj godišnjih vezova, ali nam je tranzit pao na 20 do 25 posto prošlogodišnjih uplova u marinu. Samim tim nam se smanjila i potrošnja u restoranima i hotelu. Ako do kraja godine budemo na 30 posto prošlogodišnjeg prometa, bit će to dobar rezultat. U Dubrovniku je sasvim drugačija situacija. Nažalost, tek prošle godine počeli smo nešto raditi i vrlo slabo smo popunjeni. Ovih dana imamo nešto malo povećanja, ali kao što vidite, tranzit je svugdje u padu. Nije baš sjajna situacija.
S obzirom na pad prometa, jeste li morali davati otkaze djelatnicima?
Na sreću nismo nikoga otpustili, čak smo i zapošljavali nove djelatnike. Ipak moramo biti spremni i za ovo malo gostiju što imamo, bez obzira što radimo sa 30 posto u odnosu na prošlu godinu. Trenutačno u obje tvrtke u Rogoznici i Dubrovniku imamo oko 150 zaposlenih, od kojih je 30 sezonaca, a svi ostali su u stalnom radnom odnosu. Kada su u pitanju naši radnici, tu uvijek nastojimo biti korektni. Nikad ne bih sebi dopustio da ne bude tako. Premda nam ne trebaju novi djelatnici, zaposlili smo nešto sezonskih radnika, htjeli smo se pokazati u svjetlu u kakvom i želimo biti.
Hoćete li imati velikih financijskih gubitaka?
Sigurno, ali ćemo preživjeti. Nadamo se da neće biti strašan ovaj drugi val koronakrize koji se najavljuje. Ove godine ćemo se nekako snaći, ali ako bi sitaucija bila ovakva i dogodine, onda ćemo morati ići na smanjenje personala i svega ostalog.
Imate li već najava za sljedeću godinu?
U marinama ne možemo govoriti o najavama. Kalendarska godina počinje od 1. travnja ove do 31. ožujka sljedeće godine. U siječnju, veljači i ožujku brodovi koji su na godišnjem vezu mijenjaju marine i tu dolazi do turbulencija, do odlaska brodova. Imamo sreću da nam godišnje ode pedesetak brodova, a isto toliko ih dođe, tako da smo uvijek na istom broju godišnjih vezova. Ljudi jednostavno ostaju četiri ili pet godina, zasite se i mjenjaju marine. To je jednostavno tako kod nautičara i tako se to događa zadnjih 20 godina.
Odakle dolaze gosti u vašu marinu?
Struktura gostiju nam je europska. Dominantni su Nijemci i Austrijanci, a imamo i Engleza, Talijana, Šveđana, Norvežana....
Što jahtaše najviše privlači u Hrvatsku, gdje kod nas nalaze prednosti?
U marinama se osjećaju kao u oazama u kojima su zaštićeni od koronavirusa. Prednost nam je u ovom slučaju nenapučenost i nerazvijenost, a što je za nas kao zemlju pogubno. Njima bi najviše odgovaralo da Rogoznica uvijek ostane selo. Nautičari bi bili puno sretniji da u Dubrovnik nema puno gostiju da oni mogu sami uživati u miru. Uglavnom im je Hrvatska oaza sigurnosti i mira.
Na snazi su posebne epidemiološke mjere, je li vam problem u takvim uvjetima organizirati život u marini?
Mi pratimo što nam preporučuju epidemiolozi mi se toga pridržavamo. Nije nam veliki problem sve to ispoštovati. Samo se nadamo da sve ovo neće potrajati. Nije lako ljudima nositi maske cijelo vrijeme. Kada gost dođe na našu recepciju mora staviti masku, ukoliko je nema mi mu je damo. Ljudi su došli tu na odmor i ne žele neka sputavanja. Ali takva je sada situacija pa se svi moramo pridržavati.
S obzirom na koronakrizu, ove se sezone puno očekuje od nautičkog turizma, može li on stvarno spasiti ovogodišnju sezonu?
Definitivno ne može. Tako nešto mogu reći ljudi koji sjede na položajima pa izjave neku glupost samo da bi opravdali svoje mjesto. Kod nas u Hrvatskoj je 80 posto jahti u charteru, a ima ih dosta koje se sidre po valama da ne bi plaćale vez. Nema kod nas puno ekstra bogataša, trenutačno je u Dubrovniku takvih desetak luksuznih jahti. Država bi trebala dosta toga u ovom biznisu regulirati u konzultaciji s ljudima poput mene koji se bave tim poslom. Kod nas je situacija takva da oni gore u svojim uredima čitaju u novinama što je netko izjavio pa na osnovu toga kroje zakone i sve ostalo. Tako je to u Hrvatskoj.
