Najava dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića da će obnovljena Lapadska obala sutra biti u ‘punoj funkciji‘ učinila je da se malo prošetamo onuda i pitamo stanare što govore na ovu novost.
Međa i prstići
Kod istezališta je preko ceste još rastegnuta visoka žičana ograda, proći mogu samo stanari i vozila izvođača radova. Južina je, more zapljuskuje rivu, jako puše i nema skoro nikoga, osim tu i tamo kakvog užurbanog radnika.
Malo dalje ugledali smo poznatog dubrovačkog slikara u razgovoru s jednom gospođom. Kad su se pozdravili, prišli smo Maru Mitroviću koji se rodio u kući uz Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu prije 74 godine, tijekom kojih se Lapadska obala jako puno promijenila.
- Ja je poznam kakva je bila, s ovim rubom od Austro-Ugarske - pokazuje poznati dubrovački slikar s više od pola stoljeća umjetničkog rada iza sebe.
- Kad sam ja bio mali, ovaj je zid - pokazuje na prostor pored svoje kuće - bio međa, a borovi su stariji od 100 godina. Drago mi je da će Lapadska obala biti završena, a uživao sam i dok su bili radovi. Volio sam te velike makine. Ne mogu reć‘ da mi je ž‘o što je završilo, ali meni je to bila predstava. A predstava mi je bila jer je u mom djetinjstvu ovdje dolazio gliboder koji je vadio glib iz luke. Sletio bi hidroavion... I onda su obalu htjeli proširiti, bili su napravili među tu, ali to je iz nekog razloga stalo. Tu se onda nakon godina učinila masa prstića, pa su ljudi dolazili, među razbili i izvadili prstiće - sjeća se Maro.
Je li sad ljepše?
- Sto puta je ljepše! Prvo zato što je osvijetljena. Što je jako važno, ovo svjetlo je ekološko, ne predstavlja svjetlosno zagađenje. Kad gledaš iz Gruža, ove su krošnje borova skoro potpuno u mraku. Skinuli su one stare, s onim groznim narančastim svjetlom - govori Maro Mitrović, fetivi stanovnik Lapadske obale.
Lokve i tuširanje
- Prije si morao nišanit‘ kuda hodaš jer je sve bilo puno lokava. Kad bi prolazilo auto, morao si paziti da te ne istušira - dodaje. - Sad toga, nadam se, više neće biti. Onda, pucale su cijevi vodovodne stalno...
Cesta koja vodi Lapadskom obalom sad je dvosmjerna, što je isto novost zbog koje će naš sugovornik, osim samo desno, morati pogledati i lijevo kad prelazi put:
- Autobus mi je tu u jednom smjeru, a tamo u drugom smjeru - zadovoljan je Maro.
- Tu je - pokazuje u smjeru ljetnikovca - bio i jedan jako opasan bogen u kojem bi ljudi često letjeli u more s autom. Sad je to sve drukčije. A ovdje - pokazuje na novu rivu - iskrcavat će se turistički brodovi. Da sam malo poslovnijeg duha, potrudio bih se da mi turisti kupuju slike, ali spušim svakog iz ateljea, ne volim da mi itko dolazi - iskreno će dubrovački slikar.
- Ali morat ću! - smije se. - I ono što je jako važno i moram naglasiti, ovo postaje jedan socijalniji prostor jer prije ovuda nije prolazilo puno ljudi, a vidim sad da rado šetaju. I susjedi su zadovoljni. Miletić je prenamijenio kafić u pizzeriju, Mato Krile je sretan, svi mi starosjedioci smo jako sretni - istaknuo je na kraju.
Ostali bez susjeda
A hoće li Lapadska obala sutra uistinu biti dovršena, pitali smo one koji to znaju ‘iz prve ruke‘, trojicu radnika, Jasmina, Osmana i Hasima. Sva trojica su iz Bosne, kažu da ima još posla i da nisu sigurni da će se sutra moći reći da je ‘u pogonu‘:
- Sve je pri kraju, još je malo posla ostalo - rekao nam je radni trojac. Kad ovdje završe, idu na drugo gradilište. Bolje im je tu nego u Bosni, slažu se.
Šećući dalje, susreli smo Jelku Miletić koju ovdje svi znaju kao Lelu. Taman je izašla ispred kuće, u čijem se prizemlju odvijaju građevinski radovi. Rado je malo popričala s nama.
- Ostali smo bez susjeda. Prodali su stan i otišli. Nije bilo lako stalno proživljavati poplave. Stare su ovo kuće, ne čudim se ljudima što su prodali. Ostali smo mi, Krile i Dadići - rekla nam je Lele. Njezin sin je isto u radovima, kafić prenamjenjuje u pizzeriju.
- Lijepa nam je Lapadska obala sad. Kad se završi, bit će svjetska. Koliko je one vodurine bilo... Valjda neće više more prebacivat‘ - nada se Lele.
- Tu su kunete, imamo i parking, a nadam se da će i autubus krenut‘. Za nas starije je to jako važno - istaknula je. - Zadovoljni smo što se sve privelo kraju. Lani smo se napatili, nismo upola radili koliko je blato bilo. Nadam se da će se primit‘ i ona stabla što su posadili i da će sve profunkcionat‘. U dugo je malo pošlo, ali eto, privelo se kraju i dobili smo nešto lijepo - rekla je na kraju.